Kada je u pitanju izgradnja Pelješkog mosta, Hrvatska ne poštuje ni međunarodne konvencije, ni institucije BiH, pa čak ni sporazume koje je sama potpisala, tvrdi stručnjak za pomorsko pravo Ševal Kovačević.

“Razgraničenje između BiH i Hrvatske na moru je išlo sredinom Malostonskog zaliva i o tome su dvije republike čak potpisale sporazum 1980. godine”, kazao je Kovačević za Faktor.

Osim toga, prema zaključcima Međunarodne konferencije za bivšu Jugoslaviju, odnosno Badinterove komisije, državama nastalim raspradom SFRJ je prepušteno da se dogovore o granicama na moru. Hrvatska, tvrdi Kovačević, ni sa jednom od preostale tri pomorske države, Slovenijom, BiH i Crnom Gorom, nije postigla dogovor o razgraničenju. Čak je pitanje pomorske granice sa Slovenijom završilo na međunarodnoj arbitraži, koja je prihvatila gotovo sve slovenačke argumente, a Hrvatska čak osporava i tu odluku.

“Hrvatska BiH uopće ne priznaje kao pomorsku zemlju. Jednostavno je usvojila polazne ravne linije bivše Jugoslavije, koje služe kao granica teritorijalnih voda, primjerice između rta Proizd na Korčuli i ostrva Vodnjak i sve unutar tih linija proglasila svojim teritorijalnim vodama. Problem je što u tome nigdje nema BiH. Da bi se bilo šta gradilo u akvatoriju Neuma, mora se uspostaviti pravni osnov. Taj pravni osnov mora da ide kroz razgraničenje, da se vidi šta su čije unutrašnje vode, šta je međunarodni plovni put BiH iz akvatorija Neum, odnsono iz Malostonskog i Neumskog kanala, preko Korčulanskog kanala do otvorenog mora. Hrvatska to odbija svodeći sve na tehničko pitanje visine mosta”, dodao je Kovačević.

Čak i u komunikaciji sa Evropskom komisijom, hrvatske vlasti izostavljaju veoma bitan podatak, a to je da se Pelješki most ne gradi unutar teritorijalnih voda Hrvatske, nego iznad međunarodnih voda.

“Evropska komisija je Hrvatskoj odobrila sredstva za gradnju mosta bez pravnog osnova. Prvo, ne gradi Hrvatska most na svojim unutrašnjim vodama, nego to radi u međunarodnim vodama, kojima ide međunarodni plovni put iz akvatorija Neum prema otvorenom moru. Svaki međunarodni plovni put se mora kodirati, jer nema slobodne plovidbe između ostrva jedne zemlje. Tačno se mora znati kako ulaze i izlaze brodovi. Hrvatska sve to odbija i svodi na tehničko pitanje gabarita mosta”, pojasnio je Kovačveić.

Čak i kada se u cijelom problemu dođe do pitanja gabarita mosta, što je samo djelić cjelokupnog problema, Hrvatska ne poštuje međunarodna pomorska prava BiH. Prema Konvenciji o pravu mora, jedna država drugoj ne može na bilo koji način ograničiti korištenje međunarodnog plovnog puta.

“Što se tiče gabarita i ovo o čemu govori Hrvatska, odnosno 200 metara raspon glavnog luka i 55 metara plovne visine, malo je u odnosu na svjetske standarde. Mostovi preko moreuza i plovnih rijeka, kao što su oni preko Bosfora, na rijeci Seni u Normandiji, most između Danske i Švedske i drugi. Nigdje nema mosta sa plovnom visinom manjom od 65 metara i glavnim raspononom manjim od 500 metara. Hrvatska nema pravo ograničavati BiH koja će plovila, koje vrste, koje dužine, koje širine, prolaziti ispod nekog indiciranog mosta. Zbog toga raspon od 200 metara nije dovoljan. To nije dovoljno za postavljanje energetskih kablova, za postavljanje optičkih kablova, da bi prolazile podmornice, kruzeri, tegljači, brodovi sa ukapljenim plinom”, napomenuo je Kovačević.

Iako hrvatske vlasti, pedvođene premijerom Andrejom Plenkovićem ovih dana “mašu papirima“, tvrdeći kako je BiH dala saglasnost za izgradnju Pelješkog mosta, mogao se prije nešto više od mjesec “iz prve ruke“ informisati o tome kakav je stavi BiH u vezi s ovim pitanje. Podsjećamo, 7. jula je u Sarajevu održana zajednička sjednica Vijeća ministara i Vlade Hrvatske, a jedna od tema je bila i izgradnja Pelješkog mosta.

“Mi ovaj problem posmatramo dvojako, kao pitanje neometanog prolaska, ali i pristupa BiH otvorenom moru, odnosno međunarodnim vodama. S tim u vezi mi ćemo insistirati na poštivanju međunarodnih standarda u ovoj oblasti, koji kažu da svaka pomorska zemlja mora imati pristup međunarodnim vodama, odnosno otvorenom moru. Ovi standardi su garantovani i međunarodnim pomorskim pravom. Sve ostalo je unutrašnja stvar Hrvatske i mi se u to nećemo miješati”, jasno je tada poručio predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić.

Ipak, kada ponestane kvalitetnih argumenata, iskoriste se mediji, koji po pravilu osiguraju ispovijesti neimenovanih diplomata iz Brisela. Posljednji u nisu takvih tekstova pojavio se jučer u glasilu SBB-a, u kojem jedan takav diplomata navodno upozorava BiH da se prestane baviti Pelješkim mostom, a počne raditi na pripremi odgovora na Upitnik koji je dostavila Evropska komisija. Savjet kojeg kao da je sročio Dragan Čović lično.

Upravo su za vrijeme mandata Dragana Čovića, kada su u pitanju ukupni odnosi s Hrvatskom, najviše ugroženi interesi BiH, jer se on uporno zalaže više za interese susjedne, nego države na čijem je čelu. Osim toga, ponaša se kao da Predsjedništvo BiH uopće nije postojalo prije nego što je on zasjeo u kabinet namijenjen članu Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.

Svidjelo se to Čoviću ili ne, ali i njegov prethodnik Željko Komšić je bio legalno izabrani član kolektivnog šefa države. U vrijeme Komšićevog mandata u Hrvatsku je upućen jedinstven stav Predsjedništva da BiH ne odobrava gradnju Pelješkog mosta sve dok ne bude riješeno pitanje granice.

U svom posljednjem istupu Komšić se dotakao i savjeta koje nam iz Brisela navodno šalju tamošnji diplomati koji, eto, ne bi željeli da im se ime “povlači“ po novinama.

“Nisam čuo niti jednog evropskog dužnosnika da je rekao nešto o Pelješkom mostu, osim što sam pročitao. Volio bih da jedan evropski zvaničnik to kaže, imenom i prezimenom. Problem je nepostojanje volje Republike Hrvatske da uđe u rješavanje pitanja sa BiH. Ovdje vidim i priliku da riješimo neke stvari sa Hrvatskom, a to je pristup BiH otvorenom moru i pitanje granice”, kazao je Komšić prilikom gostovanja na N1.

Kada je u pitanju izgradnja Pelješkog mosta, Hrvatska ne poštuje ni međunarodne konvencije, ni institucije BiH, pa čak ni sporazume koje je sama potpisala, tvrdi stručnjak za pomorsko pravo Ševal Kovačević.

“Razgraničenje između BiH i Hrvatske na moru je išlo sredinom Malostonskog zaliva i o tome su dvije republike čak potpisale sporazum 1980. godine”, kazao je Kovačević za Faktor.

Osim toga, prema zaključcima Međunarodne konferencije za bivšu Jugoslaviju, odnosno Badinterove komisije, državama nastalim raspradom SFRJ je prepušteno da se dogovore o granicama na moru. Hrvatska, tvrdi Kovačević, ni sa jednom od preostale tri pomorske države, Slovenijom, BiH i Crnom Gorom, nije postigla dogovor o razgraničenju. Čak je pitanje pomorske granice sa Slovenijom završilo na međunarodnoj arbitraži, koja je prihvatila gotovo sve slovenačke argumente, a Hrvatska čak osporava i tu odluku.

“Hrvatska BiH uopće ne priznaje kao pomorsku zemlju. Jednostavno je usvojila polazne ravne linije bivše Jugoslavije, koje služe kao granica teritorijalnih voda, primjerice između rta Proizd na Korčuli i ostrva Vodnjak i sve unutar tih linija proglasila svojim teritorijalnim vodama. Problem je što u tome nigdje nema BiH. Da bi se bilo šta gradilo u akvatoriju Neuma, mora se uspostaviti pravni osnov. Taj pravni osnov mora da ide kroz razgraničenje, da se vidi šta su čije unutrašnje vode, šta je međunarodni plovni put BiH iz akvatorija Neum, odnsono iz Malostonskog i Neumskog kanala, preko Korčulanskog kanala do otvorenog mora. Hrvatska to odbija svodeći sve na tehničko pitanje visine mosta”, dodao je Kovačević.

Čak i u komunikaciji sa Evropskom komisijom, hrvatske vlasti izostavljaju veoma bitan podatak, a to je da se Pelješki most ne gradi unutar teritorijalnih voda Hrvatske, nego iznad međunarodnih voda.

“Evropska komisija je Hrvatskoj odobrila sredstva za gradnju mosta bez pravnog osnova. Prvo, ne gradi Hrvatska most na svojim unutrašnjim vodama, nego to radi u međunarodnim vodama, kojima ide međunarodni plovni put iz akvatorija Neum prema otvorenom moru. Svaki međunarodni plovni put se mora kodirati, jer nema slobodne plovidbe između ostrva jedne zemlje. Tačno se mora znati kako ulaze i izlaze brodovi. Hrvatska sve to odbija i svodi na tehničko pitanje gabarita mosta”, pojasnio je Kovačveić.

Čak i kada se u cijelom problemu dođe do pitanja gabarita mosta, što je samo djelić cjelokupnog problema, Hrvatska ne poštuje međunarodna pomorska prava BiH. Prema Konvenciji o pravu mora, jedna država drugoj ne može na bilo koji način ograničiti korištenje međunarodnog plovnog puta.

“Što se tiče gabarita i ovo o čemu govori Hrvatska, odnosno 200 metara raspon glavnog luka i 55 metara plovne visine, malo je u odnosu na svjetske standarde. Mostovi preko moreuza i plovnih rijeka, kao što su oni preko Bosfora, na rijeci Seni u Normandiji, most između Danske i Švedske i drugi. Nigdje nema mosta sa plovnom visinom manjom od 65 metara i glavnim raspononom manjim od 500 metara. Hrvatska nema pravo ograničavati BiH koja će plovila, koje vrste, koje dužine, koje širine, prolaziti ispod nekog indiciranog mosta. Zbog toga raspon od 200 metara nije dovoljan. To nije dovoljno za postavljanje energetskih kablova, za postavljanje optičkih kablova, da bi prolazile podmornice, kruzeri, tegljači, brodovi sa ukapljenim plinom”, napomenuo je Kovačević.

Iako hrvatske vlasti, pedvođene premijerom Andrejom Plenkovićem ovih dana “mašu papirima“, tvrdeći kako je BiH dala saglasnost za izgradnju Pelješkog mosta, mogao se prije nešto više od mjesec “iz prve ruke“ informisati o tome kakav je stavi BiH u vezi s ovim pitanje. Podsjećamo, 7. jula je u Sarajevu održana zajednička sjednica Vijeća ministara i Vlade Hrvatske, a jedna od tema je bila i izgradnja Pelješkog mosta.

“Mi ovaj problem posmatramo dvojako, kao pitanje neometanog prolaska, ali i pristupa BiH otvorenom moru, odnosno međunarodnim vodama. S tim u vezi mi ćemo insistirati na poštivanju međunarodnih standarda u ovoj oblasti, koji kažu da svaka pomorska zemlja mora imati pristup međunarodnim vodama, odnosno otvorenom moru. Ovi standardi su garantovani i međunarodnim pomorskim pravom. Sve ostalo je unutrašnja stvar Hrvatske i mi se u to nećemo miješati”, jasno je tada poručio predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić.

Ipak, kada ponestane kvalitetnih argumenata, iskoriste se mediji, koji po pravilu osiguraju ispovijesti neimenovanih diplomata iz Brisela. Posljednji u nisu takvih tekstova pojavio se jučer u glasilu SBB-a, u kojem jedan takav diplomata navodno upozorava BiH da se prestane baviti Pelješkim mostom, a počne raditi na pripremi odgovora na Upitnik koji je dostavila Evropska komisija. Savjet kojeg kao da je sročio Dragan Čović lično.

Upravo su za vrijeme mandata Dragana Čovića, kada su u pitanju ukupni odnosi s Hrvatskom, najviše ugroženi interesi BiH, jer se on uporno zalaže više za interese susjedne, nego države na čijem je čelu. Osim toga, ponaša se kao da Predsjedništvo BiH uopće nije postojalo prije nego što je on zasjeo u kabinet namijenjen članu Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.

Svidjelo se to Čoviću ili ne, ali i njegov prethodnik Željko Komšić je bio legalno izabrani član kolektivnog šefa države. U vrijeme Komšićevog mandata u Hrvatsku je upućen jedinstven stav Predsjedništva da BiH ne odobrava gradnju Pelješkog mosta sve dok ne bude riješeno pitanje granice.

U svom posljednjem istupu Komšić se dotakao i savjeta koje nam iz Brisela navodno šalju tamošnji diplomati koji, eto, ne bi željeli da im se ime “povlači“ po novinama.

“Nisam čuo niti jednog evropskog dužnosnika da je rekao nešto o Pelješkom mostu, osim što sam pročitao. Volio bih da jedan evropski zvaničnik to kaže, imenom i prezimenom. Problem je nepostojanje volje Republike Hrvatske da uđe u rješavanje pitanja sa BiH. Ovdje vidim i priliku da riješimo neke stvari sa Hrvatskom, a to je pristup BiH otvorenom moru i pitanje granice”, kazao je Komšić prilikom gostovanja na N1.