Dječak bez motoričkih funkcija i bez sposobnosti govora ove godine krenuo je u redovnu školu. Nastavu će, uz pomoć asistenta, pohađati uz pomoć komunikatora, a svoje školske zadatke Imran rješava mislima.

Cerebralna paraliza Imranu je oduzela pokrete i glas, ali njegove intalektualne sposobnosti ostale su netaknute. Upravo je to razlog zbog čega je dobio komunikator koji njegove misli pretače u riječi, ali i omogućava da učestvuje u redovnoj nastavi i druži se s vršnjacima.

– Imran je dobar drug. Mašemo mu kada nesto uradi dobro, plješćemo mu i kada je odmor, pričamo mu”, “Sa Imranom radim puno stvari, družim se, pričam, mašem i plješćem”, “Imran je jako dobar, sluša dobro u školi. Ja Imranu plješćem zato što dobro uradi – ispričali su za FTV Imranovi drugovi iz razreda.

Pobjedi ovog neverbalnog, nepokretnog dječaka nad preprekama koje je život stavio pred njega, najviše se raduje majka Irna. Iako su se, do sada, sporazumijevali na svoj način, veseli je što Imran sada očima komunicira sa cijelim svijetom:

– Ne mogu vam opisati koja je sreća doživjeti nakon toliko godina da vam dijete putem komunikatora napiše: Mama, volim te. To je zaista posebno. Sada moje dijete ima mogućnost da reproduicira svoje znanje, da pokaže šta zna – kazala je Imranova mama.

Komunikator je bez ustezanja nabavilo Mistarstvo obrazovanja, što se pokazalo kao izuzetna odluka s obzirom na to da Imran, zasad, usvaja gradivo bez problema. Svjedoči tome i Selvedina Babić, Imranova asistentica u nastavi:

– Kada učiteljica postavi neki zadatak, Imran uz pomoć komunikatora odgovori, dakle, na displej napiše odgovor, a postoji i opcija izgovora tako da učiteljica, a i druga djeca mogu da čuju da je Imran obavio zadatak tačno. Sve do sada je mogao, pratio i radio uspješno što mene kao učiteljicu i asistenticu i njegove kolege jako veseli. I dječica kao dječica na svoj način to nagrade – kazala je učiteljica Nadira Prasko.

Pred Imranom je mnogo izazova, ali najveći od svih je pokazati društvu šta sve mogu djeca s poteškoćama u razvoju ukoliko im se samo pruži podrška.

Dječak bez motoričkih funkcija i bez sposobnosti govora ove godine krenuo je u redovnu školu. Nastavu će, uz pomoć asistenta, pohađati uz pomoć komunikatora, a svoje školske zadatke Imran rješava mislima.

Cerebralna paraliza Imranu je oduzela pokrete i glas, ali njegove intalektualne sposobnosti ostale su netaknute. Upravo je to razlog zbog čega je dobio komunikator koji njegove misli pretače u riječi, ali i omogućava da učestvuje u redovnoj nastavi i druži se s vršnjacima.

– Imran je dobar drug. Mašemo mu kada nesto uradi dobro, plješćemo mu i kada je odmor, pričamo mu”, “Sa Imranom radim puno stvari, družim se, pričam, mašem i plješćem”, “Imran je jako dobar, sluša dobro u školi. Ja Imranu plješćem zato što dobro uradi – ispričali su za FTV Imranovi drugovi iz razreda.

Pobjedi ovog neverbalnog, nepokretnog dječaka nad preprekama koje je život stavio pred njega, najviše se raduje majka Irna. Iako su se, do sada, sporazumijevali na svoj način, veseli je što Imran sada očima komunicira sa cijelim svijetom:

– Ne mogu vam opisati koja je sreća doživjeti nakon toliko godina da vam dijete putem komunikatora napiše: Mama, volim te. To je zaista posebno. Sada moje dijete ima mogućnost da reproduicira svoje znanje, da pokaže šta zna – kazala je Imranova mama.

Komunikator je bez ustezanja nabavilo Mistarstvo obrazovanja, što se pokazalo kao izuzetna odluka s obzirom na to da Imran, zasad, usvaja gradivo bez problema. Svjedoči tome i Selvedina Babić, Imranova asistentica u nastavi:

– Kada učiteljica postavi neki zadatak, Imran uz pomoć komunikatora odgovori, dakle, na displej napiše odgovor, a postoji i opcija izgovora tako da učiteljica, a i druga djeca mogu da čuju da je Imran obavio zadatak tačno. Sve do sada je mogao, pratio i radio uspješno što mene kao učiteljicu i asistenticu i njegove kolege jako veseli. I dječica kao dječica na svoj način to nagrade – kazala je učiteljica Nadira Prasko.

Pred Imranom je mnogo izazova, ali najveći od svih je pokazati društvu šta sve mogu djeca s poteškoćama u razvoju ukoliko im se samo pruži podrška.