“Nijemci cijene inžinjere iz BiH”

Objavljeno prije 2 godine

Mlada inžinjerka građevine Ivana Bradara napustila BiH zbog poremećenog sistema vrijednosti. Neočekivano brzo dobila posao u struci. Nekadašnja reprezentativka BiH igra za Odbojkaški klub Bayer iz Leverkusena.

Većina mladih ljudi u BiH, vjerovatno nikada, ne bi napustila domovinu da se kojim slučajem nađe u situaciji u kojoj je bila mlada diplomirana inžinjerka građevine Ivana Bradara. Ona je odmah po okončanom studiju građevine dobila stalni posao u jednoj od vodećih projektantskih firmi u BiH, radila na zahtjevnom projektovanju mostova na Autoputu Vc, imala natprosječnu platu za bh. prilike, ali joj to nije bilo dovoljno i za sebe je željela nešto više od onoga što joj je pružala sredina u kojoj je živjela.

Napustila BiH zbog poremećenog sistema vrijednosti
Düsseldorf, grad u kome živi tek godinu i po, Ivana Bradara doživljava kao svoj. On joj je, ističe, ispunio sva očekivanja zbog kojih se i odlučila da ode iz BiH.

“Sarajevo je moj grad i radujem se svaki put kada odem u BiH, ali nakon dva-tri dana poželim da se vratim kući u Düsseldorf. Ovdje je sve uređeno, sve se planira, poštuju se pravila, postoji perspektiva da se dalje naučno usavršavam, učim novi jezik, puno je bolji kvalitet života, što meni lično savršeno odgovara”, kaže Ivana, ne krijući svoje oduševljenje novom životnom sredinom.

Iz BiH, kako ističe, nije otišla trbuhom za kruhom kao većina onih koji odlaze iz domovine, već su je sredina, poremećen sistem vrijednosti, nedostatak perspektive za mlade ljude, sigurnosna situacija i druge anomalije u bh. društvu jednostavno natjerale na ovaj korak.

“Uvijek sam htjela postići nešto više od onoga što mogu u BiH i htjela sam se okušati u inostranstvu. Ovdje revizori u tramvajima zarađuju kao inžinjeri početnici u BiH, ovdje se jednostavno zna kako se ko vrednuje”, dodaje Bradara.

Neočekivano brzo dobila posao
Ivana je jednostavno odlučila da se okuša u inostranstvu. Dala je otkaz u firmi u kojoj je radila i posvetila se usavršavanju njemačkog jezika, koji nije učila u školi, ali je tokom šest mjeseci pohađala kurseve na Goethe institutu u Sarajevu.

“Kada sam odlučila da idem u Njemačku, uzimala sam privatne časove jezika: svaki dan sam učila njemački po 4-5 sati. Potom sam došla kod brata u Köln u namjeri da nastavim usavršavati znanje jezika i usput da pošaljem prijave za posao. Poslala sam pet prijava i mislila sam da će procedura trajati nekoliko mjeseci. Međutim, za dva dana sam dobila odgovore na svih pet prijava i dva termina za razgovor”, prisjeća se Ivana, koja je nakon sedam dana dobila posao u uglednoj projektantskoj firmi koja zapošljava preko 800 inžinjera.

Najteži period u Ivaninom životu
Sretna okolnost po Ivanu bila je ta što je jedan od direktora firme koja joj je ponudila posao više puta boravio u Sarajevu i tokom saradnje sa profesorima na Građevinskom fakultetu imao pozitivna iskustva. No, za nju je uklapanje u novu sredinu bilo izuzetno stresno iskustvo.

“Iako sam, zahvaljujući znanju u struci, lako dobila posao, meni je to bio najteži period u životu. Njemački sam dobro poznavala i govorila, ali jezik sa kurseva nije isti kao onaj koji se svakodnevno govori. Dešavalo se da na stručnim razgovorima ne razumijem pola onoga što mi je rečeno. No, bila sam uporna i sve te riječi i termine koje nisam razumjela odmah sam prevodila i učila.”

Narednih desetak mjeseci Ivana je svakodnevno učila jezik i stručnu terminologiju, a u uklapanju u novu radnu sredinu dosta su joj pomogle kolege, koje su, kako kaže, imale puno razumijevanja i vremena za nju. Naravno, u svemu joj je najviše pomoglo znanje i iskustvo koje je stekla u Sarajevu.

“Inžinjeri u BiH ne zaostaju za kolegama u Njemačkoj. Naravno, ovdje je sve naprednije, bolje strukturisano i brže, ali su tehnologije i sam posao isti. Nijemci cijene naše inžinjere, jer sa njima imaju pozitivna iskustva”, kaže Bradara.

Nastavak sportske karijere
Kada se uklopila u novi radni ambijent Ivana se odlučila za nastavak dugogodišnjeg bavljenja odbojkom, sportom kojim se u BiH aktivno bavila od 11. godine života. Trenirala je i profesionalno igrala u odbojkaškim klubovima ‘Dobrinja’, ‘Igman’, ‘Kakanj’, a nastupala je i za juniorsku i seniorsku reprezentaciju BiH.

“Posjetila sam nekoliko drugoligaških odbojkaških utakmica i vidjela da je to nivo igre koji bi meni trenutno odgovarao. Napisala sam e-mail klubu TSV Bayer 04 iz Leverkusena i za sat vremena sam dobila poziv da dođem na probni trening, nakon čega sam postala dio te ekipe”, kaže Ivana.

Zanimljivo je da je tim za koji Ivana igra prošle i ove godine bio prvak u Drugoj ženskoj odbojkaškoj ligi Njemačke, ali da se, zbog toga što većina njegovih članica tima studira, odustao od ulaska u prvu ligu.

“Naporno je, jer odmah poslije posla krećem na dvosatni trening u Leverkusen, ali sam odlučila da istrajem, jer je sport važan dio mene. Od sporta također zarađujem, iako to nisu velike sume, kao u prvoj ligi, ali mi itekako dobro dođe ta zarada”, ističe Bradara.

Ovaj sportski angažman za Ivanu je veoma značajan i sa njim su ispunjena sva njena očekivanja od nove sredine u kojoj se, kako još kaže, vidi i u budućnosti.