Zenica će ove jeseni postati dio sicilijanskog pejzaža, i to zahvaljujući udruženju Naš most Zenica. Kroz glasove starijih žena, Zenica će simbolično biti preslikana na pukotine Cretto di Burri, monumentalnog betonskog spomenika nestalom gradu Gibellini na Siciliji, i to kroz zvučno-vizuelnu umjetničku intervenciju Zeničanke Lidije Pisker.

Cretto di Burri je monumentalno umjetničko djelo italijanskog umjetnika Alberta Burrija, izgrađeno na ruševinama starog grada Gibelline koji je uništen u razornom zemljotresu 1968. godine. Umjesto da se ruševine uklone, Burri ih je prekrio slojevima bijelog betona, ostavljajući tragove nekadašnjih ulica i kuća vidljivim u obliku velikih pukotina – cretto na italijanskom znači “pukotina”. Time je stvorio jedno od najvećih land art djela u Evropi i pretvorio prostor gubitka u mjesto sjećanja i umjetnosti.

U sklopu Fest Val međunarodnog umjetničkog festivala u oktobru ove godine, Lidija Pisker izvodi zvučno-vizuelnu intervenciju temeljenu na audio šetnji Žensko lice Zenice, njenom autorskom projektu koji kroz naraciju i priče starijih žena iz Zenice mapira nevidljiva sjećanja, žensku istoriju i priče žena koje oblikuju grad.

Pisker će koz zvuk, fotografije i priče iz Zenice pozvati publiku festivala na Siciliji da posluša – i zamisli – jedan grad u drugom. Da osjeti Zenicu bez da je vidi. Da prati puteve kojima ih vode glasovi zeničkih žena.

Na Siciliji će, na taj način, Žensko lice Zenice biti “utisnuto” u Burrijev beton putem narativa, fotografskih kolaža i zvučnih fragmenata, čime se stvara simbolična veza između dvije geografski udaljene, ali emotivno bliske sredine – Zenice i Gibelline. Ova intervencija poziva na osluškivanje, usporavanje i zamišljeno putovanje između stvarnih i imaginarnih gradova.

“Imaginarna šetnja Zenicom kroz prostor Gibelline je šetnja u kojoj ženski glasovi iz Zenice privremeno naseljavaju pukotine Burrijevog betona. To je poziv na slušanje, razumijevanje i povezivanje izvan uobičajenih okvira”, kaže Pisker. 

Lidija Pisker je Zeničanka čiji rad povezuje društveno istraživanje, pripovijedanje, participativnu umjetnost i društven angažman. Kroz projekte poput Žensko lice Zenice istražuje potencijal zvuka i zajedničkog pripovijedanja kao alata za povezivanje, učenje i njegovanje kulturnog pamćenja. Uključena je u rad udruženja Naš most iz Zenice, volonterske organizacije koja kroz umjetnost, kulturu i intergeneracijske aktivnosti promoviše društvenu uključenost starijih osoba. 

Zenica će ove jeseni postati dio sicilijanskog pejzaža, i to zahvaljujući udruženju Naš most Zenica. Kroz glasove starijih žena, Zenica će simbolično biti preslikana na pukotine Cretto di Burri, monumentalnog betonskog spomenika nestalom gradu Gibellini na Siciliji, i to kroz zvučno-vizuelnu umjetničku intervenciju Zeničanke Lidije Pisker.

Cretto di Burri je monumentalno umjetničko djelo italijanskog umjetnika Alberta Burrija, izgrađeno na ruševinama starog grada Gibelline koji je uništen u razornom zemljotresu 1968. godine. Umjesto da se ruševine uklone, Burri ih je prekrio slojevima bijelog betona, ostavljajući tragove nekadašnjih ulica i kuća vidljivim u obliku velikih pukotina – cretto na italijanskom znači “pukotina”. Time je stvorio jedno od najvećih land art djela u Evropi i pretvorio prostor gubitka u mjesto sjećanja i umjetnosti.

U sklopu Fest Val međunarodnog umjetničkog festivala u oktobru ove godine, Lidija Pisker izvodi zvučno-vizuelnu intervenciju temeljenu na audio šetnji Žensko lice Zenice, njenom autorskom projektu koji kroz naraciju i priče starijih žena iz Zenice mapira nevidljiva sjećanja, žensku istoriju i priče žena koje oblikuju grad.

Pisker će koz zvuk, fotografije i priče iz Zenice pozvati publiku festivala na Siciliji da posluša – i zamisli – jedan grad u drugom. Da osjeti Zenicu bez da je vidi. Da prati puteve kojima ih vode glasovi zeničkih žena.

Na Siciliji će, na taj način, Žensko lice Zenice biti “utisnuto” u Burrijev beton putem narativa, fotografskih kolaža i zvučnih fragmenata, čime se stvara simbolična veza između dvije geografski udaljene, ali emotivno bliske sredine – Zenice i Gibelline. Ova intervencija poziva na osluškivanje, usporavanje i zamišljeno putovanje između stvarnih i imaginarnih gradova.

“Imaginarna šetnja Zenicom kroz prostor Gibelline je šetnja u kojoj ženski glasovi iz Zenice privremeno naseljavaju pukotine Burrijevog betona. To je poziv na slušanje, razumijevanje i povezivanje izvan uobičajenih okvira”, kaže Pisker. 

Lidija Pisker je Zeničanka čiji rad povezuje društveno istraživanje, pripovijedanje, participativnu umjetnost i društven angažman. Kroz projekte poput Žensko lice Zenice istražuje potencijal zvuka i zajedničkog pripovijedanja kao alata za povezivanje, učenje i njegovanje kulturnog pamćenja. Uključena je u rad udruženja Naš most iz Zenice, volonterske organizacije koja kroz umjetnost, kulturu i intergeneracijske aktivnosti promoviše društvenu uključenost starijih osoba.