Šta jedemo kada u prodavnici ili na pijaci kupimo med? Sudeći po etiketi na tegli, riječ je o pčelinjem proizvodu, ipak, na osnovu istraživanja iz proteklih 10 godina, oko dvije trećine meda na tržištu Srbije je neispravno. Vlada Srbije odlučila je nedavno da se time pozabavi i osnovala je operativni štab koji se bavi samo tim problemom.

Nije poznato kada mogu da očekuju prve rezultate rada tog štaba. Do tada situacija na tržištu meda ostaje nepromijenjen. Istraživali su ko je odgovoran što potrošači umjesto jednog od najzdravijih prehrambenih proizvoda, u organizam unose njegovu nezdravu verziju.

Kukolj u žitu – isto što i kukuruzni skrob u medu. Prema tvrdnjama pčelara blizu 90 posto meda na tržištu Srbije zapravo je falsifikat.

“Imamo proizvođače koji falsifikuju med na taj način što u njemu nema nijednog grama meda i to je totalni falsifikat, a imamo i proizvođače koji miješaju med sa raznim vrstama šećera”, navodi Rodoljub Živanović iz Saveza pčelarskih organizacija Srbije.

Takav med jedu u Srbiji, a onaj koji izvoze je vrhunskog kvaliteta. Pčelari kažu da su standardi mjerenja kvaliteta prilikom izvoza mnogo striktniji i da je nemoguće izvesti med koji “nije med”.

“Naša djeca jedu kukuruzni sirup ili neki drugi proizvod koji nije med, a naziva se medom, dok recimo njemačka ili belgijska djeca jedu pravi, čisti srpski med”, navodi Živanović.

Glavnog krivca vidi u neadekvatnom inspekcijskom nadzoru. Međutim, iz veterinarske inspekcije poručuju da su njihove kontrole u prethodnih godinu dana dale drugačije rezulate.

249 uzoraka je poslato na analizu,
73 uzorka odstupa od kriterijuma kvaliteta
Stavljeno je van predmeta i poništeno 22.301 kg meda,
Podnijeto je pet prijava za privredne prestupe
Podnijeto 30 prijava za prekršajne prestupe

Kazne za distribuciju lažnog meda za privredne prestupe iznose do tri miliona, a za prekršaje do 300 hiljada dinara.

“Ja o nekim brojkama 10 posto, 90 posto ne bi govorio, ali svako ko med stavlja u promet je odgovoran. Mi smo državni službenici i imamo kapacitet koje imamo i pokrivamo sa tim područje Republike Srbije”,naveo je Dušan Ljuština iz Veterinarske inspekcije.

Prema pravilniku o kvalitetu meda iz 2015. definisana je i kategorija takozvanog pekarskog meda, koji ima izmijenjena svojstva.

Nalazi se u prometu i kao takav mora biti deklasiran. Mora biti deklarisan kao pekarski med i pored toga mora biti naglašeno da je med za kuhanje i pečenje.

“Svaka druga pojava takvog meda u prometu dovodi potrošače u zabludu i do neovlaštenog bogaćenja onog ko to pušta u promet”, kaže Ljuština.

Prava potrošača su jasna – jedno od njih je i pravo na informisanost, odnosno zaštitu od netačnih oznaka na proizvodu koje ih mogu dovesti u zabludu, a pravo na sigurnost podrazumijeva zaštitu od proizvoda štetnih po zdravlje. Prodajom lažnog meda ta prava godinama se krše.

Šta jedemo kada u prodavnici ili na pijaci kupimo med? Sudeći po etiketi na tegli, riječ je o pčelinjem proizvodu, ipak, na osnovu istraživanja iz proteklih 10 godina, oko dvije trećine meda na tržištu Srbije je neispravno. Vlada Srbije odlučila je nedavno da se time pozabavi i osnovala je operativni štab koji se bavi samo tim problemom.

Nije poznato kada mogu da očekuju prve rezultate rada tog štaba. Do tada situacija na tržištu meda ostaje nepromijenjen. Istraživali su ko je odgovoran što potrošači umjesto jednog od najzdravijih prehrambenih proizvoda, u organizam unose njegovu nezdravu verziju.

Kukolj u žitu – isto što i kukuruzni skrob u medu. Prema tvrdnjama pčelara blizu 90 posto meda na tržištu Srbije zapravo je falsifikat.

“Imamo proizvođače koji falsifikuju med na taj način što u njemu nema nijednog grama meda i to je totalni falsifikat, a imamo i proizvođače koji miješaju med sa raznim vrstama šećera”, navodi Rodoljub Živanović iz Saveza pčelarskih organizacija Srbije.

Takav med jedu u Srbiji, a onaj koji izvoze je vrhunskog kvaliteta. Pčelari kažu da su standardi mjerenja kvaliteta prilikom izvoza mnogo striktniji i da je nemoguće izvesti med koji “nije med”.

“Naša djeca jedu kukuruzni sirup ili neki drugi proizvod koji nije med, a naziva se medom, dok recimo njemačka ili belgijska djeca jedu pravi, čisti srpski med”, navodi Živanović.

Glavnog krivca vidi u neadekvatnom inspekcijskom nadzoru. Međutim, iz veterinarske inspekcije poručuju da su njihove kontrole u prethodnih godinu dana dale drugačije rezulate.

249 uzoraka je poslato na analizu,
73 uzorka odstupa od kriterijuma kvaliteta
Stavljeno je van predmeta i poništeno 22.301 kg meda,
Podnijeto je pet prijava za privredne prestupe
Podnijeto 30 prijava za prekršajne prestupe

Kazne za distribuciju lažnog meda za privredne prestupe iznose do tri miliona, a za prekršaje do 300 hiljada dinara.

“Ja o nekim brojkama 10 posto, 90 posto ne bi govorio, ali svako ko med stavlja u promet je odgovoran. Mi smo državni službenici i imamo kapacitet koje imamo i pokrivamo sa tim područje Republike Srbije”,naveo je Dušan Ljuština iz Veterinarske inspekcije.

Prema pravilniku o kvalitetu meda iz 2015. definisana je i kategorija takozvanog pekarskog meda, koji ima izmijenjena svojstva.

Nalazi se u prometu i kao takav mora biti deklasiran. Mora biti deklarisan kao pekarski med i pored toga mora biti naglašeno da je med za kuhanje i pečenje.

“Svaka druga pojava takvog meda u prometu dovodi potrošače u zabludu i do neovlaštenog bogaćenja onog ko to pušta u promet”, kaže Ljuština.

Prava potrošača su jasna – jedno od njih je i pravo na informisanost, odnosno zaštitu od netačnih oznaka na proizvodu koje ih mogu dovesti u zabludu, a pravo na sigurnost podrazumijeva zaštitu od proizvoda štetnih po zdravlje. Prodajom lažnog meda ta prava godinama se krše.