Darko Cvijetić u užem izboru za evropsku književnu nagradu

Objavljeno prije 3 dana

Bosanskohercegovački pjesnik Darko Cvijetić i njegova zbirka Ježene kožice u užem su izboru za evropsku književnu nagradu “Europejski Poeta Wolności” (Evropski pjesnik slobode) koju dodjeljuje Međunarodni književni festival u Gdanjsku.

Ježene kožice, objavljene prošle godine za zeničko “Vrijeme”, među osam su nominiranih za prestižnu nagradu koja će biti dodijeljena naredne godine. Sama nominacija znači da će ova Cvijetićeva zbirka 2019. godine biti objavljena na poljskom jeziku.

Osim Cvijetića, među nominiranim za nagradu čiji finansijski dio iznosi 100.000 zlota ili 25.000 EUR, su i Balša Brković (Crna Gora), Zviad Ratiani (Gruzija), Sinead Morisej (Morrrissey, Irska), Agne Žagrakalite (Litvanija), Žan Portan (Jean Portante, Luksemburg), Inga Gaile (Latvija) i Antoan Kasar (Antoine Cassar, Malta). Prevoditelj Cvijetićeve poezije na poljski je Miloš Valigorski (Miłosz Waligórski).

Darko Cvijetić živi u Prijedoru, gdje radi kao pozorišni reditelj i dramaturg. Osim poezije piše i kratke priče, redovito objavljuje za NOMAD, a Ježene kožice njegova je deseta objavljena knjiga. Njegove pjesme prevođene su na različite jezike, a književna kritika ne štedi riječi hvale za ovog umjetnika.

Ističu ga kao važnog antiratnog pjesnika južnoslavenskog područja, a za Cvijetićevu zbirku Ježene kožice jedan je kritičar napisao: “Štivo za ratne veterane, za ljubitelje slikovite i opore poezije, za suosjećajne, za one koji ne žele zatvoriti oči pred tuđom nevoljom.”

JEŽENA KOŽICA

za Branka, “za decu i osetljive”

(“Poći ću s tobom jer volim šalu

Hoću da vidim ježa – budalu!”)

Obnovili kućicu, bijelu rodnu kuću

Branka Ćopića, kraj Krupe u selu Hašani

Izgradili kuću, svezali i lovčeva Žuću

Obnovili i groblje novcati krstovi i nišani

Došli političari sve na otvor kuće

Vuk crn, nasmijan, u jagnjećem gunju

Medo s pčelama odveden od Guče

Svinja divlja skrivana u žbunju

Rastvorili kućicu i vele za Branka –

Kako je bio velik i Srbin u Srba

Podigli krov, kolo, rakijica tanka

Vezali peškire, frulica i truba

Na kraju još kažu pripjani i ljuti:

Branko reci koju, brate samo šutiš

Branko onda reče, ježene mi kože:

Dragi moj Zijo odavde se više ni pisati ne može

Mislim nešto Zijo brate

Sve da i imam kože

Šta će meni kućica, bunari i ovce

Kad je sve što valja utjerano u svoje Jasenovce

Gledam ove hulje donio ih vrag

Na ručak meni došli i donijeli mi prag

Napravili kućicu, napravili stan

Za sve pare dao neki Afganistan

Zato dragi Zijo ne vraćaj se vamo

Od prodaje koke kuće ne zidamo

Od cjelcate šume ovdje samo lija

I mrtvi bez kožice – i ti Zijo i ja