Pokažu li roditelji razumijevanje za nesavršenstvo, a djeca shvate što im je “posao”, steći će bolje radne navike i lakše proći kroz školu. Rješavaju li roditelji sve dječje probleme, nikad neće preuzeti svoje brige na sebe.

Većina djece školu ne doživljava kao zabavno mjesto na kojem se uče zanimljive i korisne stvari. Puno češće govore da im je škola teška, nezanimljiva i naporna. Roditelji često preuzimaju na sebe kompletnu odgovornost za učenje i školski uspjeh. Takav stav dovodi do toga da dijete sve manje brine i razmišlja o školi jer zna da su tu roditelji koji će uvijek brinuti o svemu. Na taj način djeca ne usvajaju radne navike i ne preuzimaju na sebe brigu o školi, piše 24 sata.

Samostalnost je ključ

Kako objašnjava prof. psih. Tanja Dejanović Šegedin, u motiviranju djeteta na učenje ključna je uloga roditelja. Dijete mora znati da je škola njegova obaveza i da uči zbog sebe, no pri tome ocjene ne smiju biti jedino mjerilo uspješnosti. Treba razvijati djetetovu samostalnost, jer ako roditelj uvijek “uleti” riješiti problem, uspjeh neće biti djetetov.

– Ocjene ne smiju postati same sebi cilj, no odgovornost za učenje i školu je na djetetu. Roditelji im trebaju postupno prepuštati odgovornost. Znači, dijete bi trebalo već u prvom razredu početi samo spremati torbu za školu, pomalo brinuti o zadaći… Iz mojeg iskustva vidim da djeca preuzimaju odgovornost kad se s njima razgovara o tome što žele, s kakvim školskim prosjekom bi bili zadovoljni, što ih zanima… -, objašnjava prof. Dejanović Šegedin dodajući da ako djeca smatraju da uče za roditelje kako ne bi dobili loše ocjene i kaznu zbog njih, njihova motivacija za rad je slaba.

Česta pogreška koju roditelji rade, ističe psihologinja, je ta da prigovaraju djetetu i ispravljaju ga misleći da mu time čine dobro. Kad se to prigovaranje stavi u kontekst škole, djeca uče da ne mogu sama riješiti problem, da to za njih najbolje rade roditelji i da profitiraju ako samo poslušaju što im se kaže. Stoga je važno zamijeniti loše navike kritiziranja i prigovaranja podržavanjem, ohrabrivanjem i poštovanjem.

– To znači vjerovati u sposobnost djeteta da samo savlada probleme i uspije u onome što mu je važno. Djeci se ne smije govoriti ‘loše ćeš završiti ako ne učiš’, jer to ruši samopoštovanje, samopouzdanje i demotivira za daljnje pokušaje -, objasnila je psihologinja.

Podrška i ohrabrenje

Djeci je za savladavanje novog potrebna podrška i ohrabrenje roditelja te povjerenje da to mogu.

– Roditelji mogu pomoći djetetu i tako da mu ne dopuste da bude kampanjac. To znači da kad dijete čita lektiru, roditelj ga može ispitati o pročitanom. Dijete može i nakon svakog poglavlja zabilježiti što je pročitalo -, objašnjava prof. logoped Nataša Šunić.

Djeca će puno lakše prihvatiti školu bude li im učenje išlo bez većih problema. U tome im svakako pomaže čitanje gradiva, koje moraju naučiti, naglas. Kako bi lakše prihvatili i ispunili školske obaveze, djeci je važno dati primjer pozitivnog potkrepljivanja nakon dobro napravljenog zadatka, i to primjerice obećanim odlaskom na igranje ili vožnju biciklom. Na taj način dijete će vidjeti da mu je trud nagrađen – objašnjava Šunić dodajući kako je važno da roditelji pri tome budu dosljedni.

Zdrave radne navike

Usvajanje radnih navika još je jedna stepenica do veće motivacije djeteta za učenjem. Treba mu pomoći da ustali vrijeme za učenje, ritam rada s više kratkih pauza te ga nagrađivati nakon obavljenog posla. Gestalt psihoterapeut Ivana Grabar naglašava kako roditelji najbolje mogu pomoći djetetu svojim primjerom.

– Obavim obaveze i nakon toga činim stvari koje su mi ugodne -, otprilike glasi pravilo ponašanja.

Put do uspjeha je čitanje naglas

Kod učenja je, ističe logopedica Nataša Šunić, iznimno važna auditivna i vizualna percepcija.

– Čitanjem naglas dijete će puno brže zapamtiti tekst i naučiti potrebno gradivo. Čitanje na glas je pravi put do uspjeha -, rekla je Šunić.

Pokažu li roditelji razumijevanje za nesavršenstvo, a djeca shvate što im je “posao”, steći će bolje radne navike i lakše proći kroz školu. Rješavaju li roditelji sve dječje probleme, nikad neće preuzeti svoje brige na sebe.

Većina djece školu ne doživljava kao zabavno mjesto na kojem se uče zanimljive i korisne stvari. Puno češće govore da im je škola teška, nezanimljiva i naporna. Roditelji često preuzimaju na sebe kompletnu odgovornost za učenje i školski uspjeh. Takav stav dovodi do toga da dijete sve manje brine i razmišlja o školi jer zna da su tu roditelji koji će uvijek brinuti o svemu. Na taj način djeca ne usvajaju radne navike i ne preuzimaju na sebe brigu o školi, piše 24 sata.

Samostalnost je ključ

Kako objašnjava prof. psih. Tanja Dejanović Šegedin, u motiviranju djeteta na učenje ključna je uloga roditelja. Dijete mora znati da je škola njegova obaveza i da uči zbog sebe, no pri tome ocjene ne smiju biti jedino mjerilo uspješnosti. Treba razvijati djetetovu samostalnost, jer ako roditelj uvijek “uleti” riješiti problem, uspjeh neće biti djetetov.

– Ocjene ne smiju postati same sebi cilj, no odgovornost za učenje i školu je na djetetu. Roditelji im trebaju postupno prepuštati odgovornost. Znači, dijete bi trebalo već u prvom razredu početi samo spremati torbu za školu, pomalo brinuti o zadaći… Iz mojeg iskustva vidim da djeca preuzimaju odgovornost kad se s njima razgovara o tome što žele, s kakvim školskim prosjekom bi bili zadovoljni, što ih zanima… -, objašnjava prof. Dejanović Šegedin dodajući da ako djeca smatraju da uče za roditelje kako ne bi dobili loše ocjene i kaznu zbog njih, njihova motivacija za rad je slaba.

Česta pogreška koju roditelji rade, ističe psihologinja, je ta da prigovaraju djetetu i ispravljaju ga misleći da mu time čine dobro. Kad se to prigovaranje stavi u kontekst škole, djeca uče da ne mogu sama riješiti problem, da to za njih najbolje rade roditelji i da profitiraju ako samo poslušaju što im se kaže. Stoga je važno zamijeniti loše navike kritiziranja i prigovaranja podržavanjem, ohrabrivanjem i poštovanjem.

– To znači vjerovati u sposobnost djeteta da samo savlada probleme i uspije u onome što mu je važno. Djeci se ne smije govoriti ‘loše ćeš završiti ako ne učiš’, jer to ruši samopoštovanje, samopouzdanje i demotivira za daljnje pokušaje -, objasnila je psihologinja.

Podrška i ohrabrenje

Djeci je za savladavanje novog potrebna podrška i ohrabrenje roditelja te povjerenje da to mogu.

– Roditelji mogu pomoći djetetu i tako da mu ne dopuste da bude kampanjac. To znači da kad dijete čita lektiru, roditelj ga može ispitati o pročitanom. Dijete može i nakon svakog poglavlja zabilježiti što je pročitalo -, objašnjava prof. logoped Nataša Šunić.

Djeca će puno lakše prihvatiti školu bude li im učenje išlo bez većih problema. U tome im svakako pomaže čitanje gradiva, koje moraju naučiti, naglas. Kako bi lakše prihvatili i ispunili školske obaveze, djeci je važno dati primjer pozitivnog potkrepljivanja nakon dobro napravljenog zadatka, i to primjerice obećanim odlaskom na igranje ili vožnju biciklom. Na taj način dijete će vidjeti da mu je trud nagrađen – objašnjava Šunić dodajući kako je važno da roditelji pri tome budu dosljedni.

Zdrave radne navike

Usvajanje radnih navika još je jedna stepenica do veće motivacije djeteta za učenjem. Treba mu pomoći da ustali vrijeme za učenje, ritam rada s više kratkih pauza te ga nagrađivati nakon obavljenog posla. Gestalt psihoterapeut Ivana Grabar naglašava kako roditelji najbolje mogu pomoći djetetu svojim primjerom.

– Obavim obaveze i nakon toga činim stvari koje su mi ugodne -, otprilike glasi pravilo ponašanja.

Put do uspjeha je čitanje naglas

Kod učenja je, ističe logopedica Nataša Šunić, iznimno važna auditivna i vizualna percepcija.

– Čitanjem naglas dijete će puno brže zapamtiti tekst i naučiti potrebno gradivo. Čitanje na glas je pravi put do uspjeha -, rekla je Šunić.