Glasnogovornica Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Merima Handanović bila je naša sagovornica u LIVE emisiji na temu samopouzdanje.

Handanović je magistrica bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika i književnosti, ali i pjesnikinja. Za sve ovo nabrojano treba dosta samopouzdanja, pa je upravo zbog toga ona bila naša današnja gošća.

Na drugom ciklusu studija, dok je u prvom kristalisala način pisanja, izdala je svoju prvu zbirku poezija koje je pisala puna dva mjeseca.

“Ta rijeka, kada saznate da pišete, teče i nikada ne prestaje”, govori Handanović na početku razgovara, te dodaje da knjige danas nisu cijenjene kao nekada.

[poll id=”10″]

“Moje iskustvo je da i danas imamo ljude koje vole knjigu i koji me na ulici sretnu i kažu da su pročitali moju knjigu. A da li mladi čitaju? Da čitaju, ali na drugi način. Nisu zaljubljenici u knjigu i njen miris, a čitaju preko interneta elektronska izdanja knjiga. Da li su društvene mreže ugrozile status čitatelja, mislim da jesu, ali sve će se to iskristalisali i bit će naših čitatelja”, dodaje Handanović.

S obzirom da je iz druge struke došla u svijet novinarstva i odnosa s javnošću, na samom početku rada na mjestu glasnogovornice BNP-a bilo je malo treme. Međutim, dodaje da za sve velike stvari se ljudi trebaju potruditi i imati ljude koji u vas vjeruju. Dodala je da istinske zvijezde jesu skromni ljudi, ali da su najveći problem oni koji umisle da su zvijezde i zbog čega je teško nekada raditi ovaj posao.

Od malih nogu voljela je mnogo raditi, a najveća motivacija joj je što radi ono što voli. Kroz život je pronašla put gdje je književnost najveća njena ljubav.

Merimina prva asocijacija na samopouzdanje je znanje.

“Osoba koja ide putem znanja ima i samopouzdanja. Naravno, govorimo o onom istinskom samopouzdanju koje ima i svoj oslonac. Ako ono nema svoj oslonac graniči s glupošću i lako je vidljivo i prepoznatljivo. Moja asocijacija samopouzdanja je znanje, a oni koji imaju pogrešnu definiciju ulaze u zonu gluposti i imaju ozbiljan problem s tim”, dodaje Handanović.

Pojasnila je da građani u BiH, ovakvoj kakvoj jeste, mogu si priuštiti ‘luksuz’ da rade na sebi, jer to nema toliko povezanosti s materijalnom podrškom, ali da mas mediji svakodnevno ljuljaju samopouzdanje da će neugodna situacija napraviti čovjeka bespomoćnim.

“Treba nam dobra motivacija ljudi i vjerovatno je da ćemo uspjeti. Negativne ljude i negativne situacije morate odaljiti od sebe”, izjavila je naša sagovornica.

U slobodno vrijeme Handanović se bavi jahanjem, a u životu se nije toliko bavila sportskim aktivnostima.

“Dido je volio gledati kaubojske filmove i sviđalo mi se kako žene jašu konje na nepreglednim livadama. Otkrila sam jahanje na jezeru s prijateljicom i onda smo pronašle klub da bismo učili”.

Na pitanje kako prevazići stereotipe između muškaraca i žena, kaže da je potrebno biti samo žena te da će se sve samo kazati.

“Što stvorite u glavi to je vaš život. Ja mogu i želim da znam sve svojim rukama”, ističe naša sagovornica.

Dodala je da su žene navikle na mušku pomoć, dok one što nisu mažene i pažene naviknute su da se bore same za sebe i nemaju problema sa stereotipima, jer imaju izgrađen stav.

“Žene su u mnogome krive za svoj status. Žene i kada ne žele da budu diskriminirane, one rade na tome. Zašto majka ne kaže ženskom djetetu ono što kaže muškom – Ostani koliko hoćeš u gradu”, kaže Handanović.

Komentarišući izbore i politiku, Handanović kaže da su oduvijek muškarci bili inferiorniji u vlasti, dok su im žene poslušne. Ističe kako u historijatu BNP-a, njene kuće u kojoj radi, nikada nije bila direktorica ustanove, već da su uvijek birani direktori.

Handanović je, komentarišući odlazak mladih, kazala da je ovdje zadržava studij i porodica. Nije sigurna da neće jednom biti dio statistike mladih koji su otišli van BiH. Jednu priliku je već imala i propustila je. Trenutno uči dva strana jezika, jedan od njih je turski, a drugi ruski.

“Želja mi je da čitam Mesneviju u originalnom izdanju, a ruski učim jer će moja doktorska teza vjerovatno biti novela kod Čehova pod mentorstvom prof. dr. Dževada Karahasana koji me zamolio da učim ruski”.

Kaže da kultura zadnja tone kada mladi počnu odlaziti, ali da su sretni što BNP ne vidi taj odlazak mladih, s obzirom na to da su publika stari posjetioci i studenti, ali osjete da je kadar stariji, te da će neke stvari neminovno izumrijeti, kao što su zanati.

Dodaje da je BNP-u potrebna obnova s obzirom na to da je star 41 godinu, te da je potrebna veća aktivnost Gradske uprave Zenica.

Publika u Zenici i BiH voli predstave koje ih nasmijavaju, jer su prezasićeni svakodnevnicom i medijima koji ih pune negativnim informacijama i energijom. Međutim, veoma malo komedija se producira danas u BiH i regionu.

Kazala je da je šokirana informacijom da mladi koji studiraju doktorski studij nemaju podršku, odnosno, stipendije.

“Zamislite mladog čovjeka do 30 godine koji želi upisati doktorski studij i pita se hoće li biti sutra prekvalifikovan. Optimista sam i vjerujem da idemo naprijed, ali još uvijek smo u sjeni rata i sve što čitamo i slušamo je vezano za rat. Moramo se odmaknuti od toga i priča da se bliži novi rat. Moramo se okrenuti obrazovanju i planirano proizvoditi kadrove koji nam trebaju”.

Na kraju je kazala da je ljuta na sebe što nije objavila knjigu o Arsenu Dediću, jer je upravo njena magistarska teza bila vezana za njega.

“Magistrirala sam na toj tezi i sretna što sam mogla uraditi nešto novo. Sebe krivim što nisam priredila i izdala knjigu, jer mislim da je jako važna. Ljudi koji se bave jezikom mogu sigurno korisno uzeti kroz praktičan primjer unutar jezika i zanimljivo je da se bavimo tako i uvodimo nešto što je popularno i aktuelno”, izjavila je Handanović uz obrazloženje da se Dedić kod nje slušao redovno.

Njena poruka slušateljicama je da se kreću novim stazama, a ne već utabanim.

“Kada odlučite ići nekim putem nemojte se bojati što taj put ima prepreke i što ste krenuli krčiti svoju stazu. Sjetite se da utabani put, koji je s vaših strana, nije vaš put i da je neko njime prošao. Put koji je vaš i koji ima prepreke, uspone i padove, je vaš i sigurno je, ako idete tim putem iskreno, pravilno, učeći i trudeći se, možete postići dobre rezultate i biti ponosni s onim što jeste”, zaključila je Handanović.

Glasnogovornica Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Merima Handanović bila je naša sagovornica u LIVE emisiji na temu samopouzdanje.

Handanović je magistrica bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika i književnosti, ali i pjesnikinja. Za sve ovo nabrojano treba dosta samopouzdanja, pa je upravo zbog toga ona bila naša današnja gošća.

Na drugom ciklusu studija, dok je u prvom kristalisala način pisanja, izdala je svoju prvu zbirku poezija koje je pisala puna dva mjeseca.

“Ta rijeka, kada saznate da pišete, teče i nikada ne prestaje”, govori Handanović na početku razgovara, te dodaje da knjige danas nisu cijenjene kao nekada.

[poll id=”10″]

“Moje iskustvo je da i danas imamo ljude koje vole knjigu i koji me na ulici sretnu i kažu da su pročitali moju knjigu. A da li mladi čitaju? Da čitaju, ali na drugi način. Nisu zaljubljenici u knjigu i njen miris, a čitaju preko interneta elektronska izdanja knjiga. Da li su društvene mreže ugrozile status čitatelja, mislim da jesu, ali sve će se to iskristalisali i bit će naših čitatelja”, dodaje Handanović.

S obzirom da je iz druge struke došla u svijet novinarstva i odnosa s javnošću, na samom početku rada na mjestu glasnogovornice BNP-a bilo je malo treme. Međutim, dodaje da za sve velike stvari se ljudi trebaju potruditi i imati ljude koji u vas vjeruju. Dodala je da istinske zvijezde jesu skromni ljudi, ali da su najveći problem oni koji umisle da su zvijezde i zbog čega je teško nekada raditi ovaj posao.

Od malih nogu voljela je mnogo raditi, a najveća motivacija joj je što radi ono što voli. Kroz život je pronašla put gdje je književnost najveća njena ljubav.

Merimina prva asocijacija na samopouzdanje je znanje.

“Osoba koja ide putem znanja ima i samopouzdanja. Naravno, govorimo o onom istinskom samopouzdanju koje ima i svoj oslonac. Ako ono nema svoj oslonac graniči s glupošću i lako je vidljivo i prepoznatljivo. Moja asocijacija samopouzdanja je znanje, a oni koji imaju pogrešnu definiciju ulaze u zonu gluposti i imaju ozbiljan problem s tim”, dodaje Handanović.

Pojasnila je da građani u BiH, ovakvoj kakvoj jeste, mogu si priuštiti ‘luksuz’ da rade na sebi, jer to nema toliko povezanosti s materijalnom podrškom, ali da mas mediji svakodnevno ljuljaju samopouzdanje da će neugodna situacija napraviti čovjeka bespomoćnim.

“Treba nam dobra motivacija ljudi i vjerovatno je da ćemo uspjeti. Negativne ljude i negativne situacije morate odaljiti od sebe”, izjavila je naša sagovornica.

U slobodno vrijeme Handanović se bavi jahanjem, a u životu se nije toliko bavila sportskim aktivnostima.

“Dido je volio gledati kaubojske filmove i sviđalo mi se kako žene jašu konje na nepreglednim livadama. Otkrila sam jahanje na jezeru s prijateljicom i onda smo pronašle klub da bismo učili”.

Na pitanje kako prevazići stereotipe između muškaraca i žena, kaže da je potrebno biti samo žena te da će se sve samo kazati.

“Što stvorite u glavi to je vaš život. Ja mogu i želim da znam sve svojim rukama”, ističe naša sagovornica.

Dodala je da su žene navikle na mušku pomoć, dok one što nisu mažene i pažene naviknute su da se bore same za sebe i nemaju problema sa stereotipima, jer imaju izgrađen stav.

“Žene su u mnogome krive za svoj status. Žene i kada ne žele da budu diskriminirane, one rade na tome. Zašto majka ne kaže ženskom djetetu ono što kaže muškom – Ostani koliko hoćeš u gradu”, kaže Handanović.

Komentarišući izbore i politiku, Handanović kaže da su oduvijek muškarci bili inferiorniji u vlasti, dok su im žene poslušne. Ističe kako u historijatu BNP-a, njene kuće u kojoj radi, nikada nije bila direktorica ustanove, već da su uvijek birani direktori.

Handanović je, komentarišući odlazak mladih, kazala da je ovdje zadržava studij i porodica. Nije sigurna da neće jednom biti dio statistike mladih koji su otišli van BiH. Jednu priliku je već imala i propustila je. Trenutno uči dva strana jezika, jedan od njih je turski, a drugi ruski.

“Želja mi je da čitam Mesneviju u originalnom izdanju, a ruski učim jer će moja doktorska teza vjerovatno biti novela kod Čehova pod mentorstvom prof. dr. Dževada Karahasana koji me zamolio da učim ruski”.

Kaže da kultura zadnja tone kada mladi počnu odlaziti, ali da su sretni što BNP ne vidi taj odlazak mladih, s obzirom na to da su publika stari posjetioci i studenti, ali osjete da je kadar stariji, te da će neke stvari neminovno izumrijeti, kao što su zanati.

Dodaje da je BNP-u potrebna obnova s obzirom na to da je star 41 godinu, te da je potrebna veća aktivnost Gradske uprave Zenica.

Publika u Zenici i BiH voli predstave koje ih nasmijavaju, jer su prezasićeni svakodnevnicom i medijima koji ih pune negativnim informacijama i energijom. Međutim, veoma malo komedija se producira danas u BiH i regionu.

Kazala je da je šokirana informacijom da mladi koji studiraju doktorski studij nemaju podršku, odnosno, stipendije.

“Zamislite mladog čovjeka do 30 godine koji želi upisati doktorski studij i pita se hoće li biti sutra prekvalifikovan. Optimista sam i vjerujem da idemo naprijed, ali još uvijek smo u sjeni rata i sve što čitamo i slušamo je vezano za rat. Moramo se odmaknuti od toga i priča da se bliži novi rat. Moramo se okrenuti obrazovanju i planirano proizvoditi kadrove koji nam trebaju”.

Na kraju je kazala da je ljuta na sebe što nije objavila knjigu o Arsenu Dediću, jer je upravo njena magistarska teza bila vezana za njega.

“Magistrirala sam na toj tezi i sretna što sam mogla uraditi nešto novo. Sebe krivim što nisam priredila i izdala knjigu, jer mislim da je jako važna. Ljudi koji se bave jezikom mogu sigurno korisno uzeti kroz praktičan primjer unutar jezika i zanimljivo je da se bavimo tako i uvodimo nešto što je popularno i aktuelno”, izjavila je Handanović uz obrazloženje da se Dedić kod nje slušao redovno.

Njena poruka slušateljicama je da se kreću novim stazama, a ne već utabanim.

“Kada odlučite ići nekim putem nemojte se bojati što taj put ima prepreke i što ste krenuli krčiti svoju stazu. Sjetite se da utabani put, koji je s vaših strana, nije vaš put i da je neko njime prošao. Put koji je vaš i koji ima prepreke, uspone i padove, je vaš i sigurno je, ako idete tim putem iskreno, pravilno, učeći i trudeći se, možete postići dobre rezultate i biti ponosni s onim što jeste”, zaključila je Handanović.