U Federaciji Bosne i Hercegovine će se izdavati manje okolinskih dozvola nego što je to bilo do sada, najavljeno je Federalnog ministarstvo okoliša i turizma.

U proceduri je donošenje novih podazkonskih propisa na osnovu Zakona o zaštiti okoliša koji je stupio na snagu u martu ove godine i preporuka utvrđenih u Programu aproksimacije propisa Federacije BiH sa pravnom stečevinom EU u oblasti zaštite okoliša.

Novom Uredbom znatno će se smanjiti broj i vrsta pogona i postrojenja za koje će se izdavati okolinska dozvola na području cijele Federaciji BiH.

U Programu aproksimacije je konstatovano da se u Federaciji BiH izdaje više okolinskih dozvola nego što je to prosjek u zemljama EU, jer su se zbog neusaglađenosti propisa sa zakonodavstom EU, okolinske dozvole izdavale za sve projekte, za nova neizgrađena i postojeća postrojenja, kao i za pogone i postrojenja i objekte u kojima se skladište opasne supstance.

S obzirom na to da procedure koje su bile uređene Pravilnikom o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu nisu bile jasno razgraničene, to je dovelo do većeg, a nepotrebnog finansijskog i drugog opterećenja investitora/operatera.

Naime, okolinske dozvole su se izdavale više puta istom investitoru/operatoru zbog roka važenja od 5 godina, iako projekti nisu bili realizirani, niti je njihova realizacija započeta. Također, okolinske dozvole su se izdavale za projekte (npr. infrastrukturni projekti, vjetroelektrane, kamenolomi, hidroelektrane, trgovački centri i dr.), a koji su predmetom procjene uticaja na okoliš u ranoj fazi pribavljanja neophodne dokumentacije, prije nego što se počne sa njihovom izgradnjom.

Prema Direktivi o industrijskim emisijama za njih nije potrebeno izdavati okolinsku dozvolu i praksa je pokazala da dosadašnja rješenja nisu imala stvarnu korist za zaštitu okoliša, a suvišan su trošak za investiture/operatere.

Prema novim uredbama, za pogone i postrojenja za koje nije potrebna okolinska dozvola, nadležni organ će pri izdavanju drugih potrebnih dozvola (vodni akti, urbanistička saglasnost, građevinska dozvola i dr.) utvrditi da li su ispunjeni zahtjevi zaštite okoliša, te propisivati opće uslove zaštite okoliše u skladu sa Zakonom.

Određeni projekti, npr. hidroelektrane, će prolaziti obaveznu procjenu uticaja na okoliš i to u obje faze (prethodna procjena i studija uticaja na okoliš), što je strožije od Direktive EU, ali se za njih neće izdavati okolišna dozvola, već će opće obaveze zaštite okoliša biti definisane drugim propisima – vodnim aktom, kojim će se između ostalog odrediti ekološki prihvatljiv protok, a koji je najvažniji segment zaštite okoliša kad su u pitanju hidroelektrane.

To znači da će dozvole koje su ranije prethodile okolišnoj dozvoli (vodna dozvola, dozvola za upravljanje otpadom i dr.) biti vidljivije, odnosno njima će biti preuzeti kapacitet i odgovornost pravnih instituta u polju zaštite okoliša. Cilj je da sve institucije u svojim segmentima preuzimaju odgovornost za dozvole koje izdaju, čime će se pojednostaviti i ubrzati upravni postupci, a pojačati inspekcijski nadzor posebno kad su u pitanju najveći zagađivači u Federaciji BiH.

Ova informacija sigurno će obradovati brojne privredene subjekte, ovlaštene nosioce izrade studija uticaja na okoliš koji troše ogromne resurse i sredstva na ishodovanje okolinskih dozvola.

U Federaciji Bosne i Hercegovine će se izdavati manje okolinskih dozvola nego što je to bilo do sada, najavljeno je Federalnog ministarstvo okoliša i turizma.

U proceduri je donošenje novih podazkonskih propisa na osnovu Zakona o zaštiti okoliša koji je stupio na snagu u martu ove godine i preporuka utvrđenih u Programu aproksimacije propisa Federacije BiH sa pravnom stečevinom EU u oblasti zaštite okoliša.

Novom Uredbom znatno će se smanjiti broj i vrsta pogona i postrojenja za koje će se izdavati okolinska dozvola na području cijele Federaciji BiH.

U Programu aproksimacije je konstatovano da se u Federaciji BiH izdaje više okolinskih dozvola nego što je to prosjek u zemljama EU, jer su se zbog neusaglađenosti propisa sa zakonodavstom EU, okolinske dozvole izdavale za sve projekte, za nova neizgrađena i postojeća postrojenja, kao i za pogone i postrojenja i objekte u kojima se skladište opasne supstance.

S obzirom na to da procedure koje su bile uređene Pravilnikom o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu nisu bile jasno razgraničene, to je dovelo do većeg, a nepotrebnog finansijskog i drugog opterećenja investitora/operatera.

Naime, okolinske dozvole su se izdavale više puta istom investitoru/operatoru zbog roka važenja od 5 godina, iako projekti nisu bili realizirani, niti je njihova realizacija započeta. Također, okolinske dozvole su se izdavale za projekte (npr. infrastrukturni projekti, vjetroelektrane, kamenolomi, hidroelektrane, trgovački centri i dr.), a koji su predmetom procjene uticaja na okoliš u ranoj fazi pribavljanja neophodne dokumentacije, prije nego što se počne sa njihovom izgradnjom.

Prema Direktivi o industrijskim emisijama za njih nije potrebeno izdavati okolinsku dozvolu i praksa je pokazala da dosadašnja rješenja nisu imala stvarnu korist za zaštitu okoliša, a suvišan su trošak za investiture/operatere.

Prema novim uredbama, za pogone i postrojenja za koje nije potrebna okolinska dozvola, nadležni organ će pri izdavanju drugih potrebnih dozvola (vodni akti, urbanistička saglasnost, građevinska dozvola i dr.) utvrditi da li su ispunjeni zahtjevi zaštite okoliša, te propisivati opće uslove zaštite okoliše u skladu sa Zakonom.

Određeni projekti, npr. hidroelektrane, će prolaziti obaveznu procjenu uticaja na okoliš i to u obje faze (prethodna procjena i studija uticaja na okoliš), što je strožije od Direktive EU, ali se za njih neće izdavati okolišna dozvola, već će opće obaveze zaštite okoliša biti definisane drugim propisima – vodnim aktom, kojim će se između ostalog odrediti ekološki prihvatljiv protok, a koji je najvažniji segment zaštite okoliša kad su u pitanju hidroelektrane.

To znači da će dozvole koje su ranije prethodile okolišnoj dozvoli (vodna dozvola, dozvola za upravljanje otpadom i dr.) biti vidljivije, odnosno njima će biti preuzeti kapacitet i odgovornost pravnih instituta u polju zaštite okoliša. Cilj je da sve institucije u svojim segmentima preuzimaju odgovornost za dozvole koje izdaju, čime će se pojednostaviti i ubrzati upravni postupci, a pojačati inspekcijski nadzor posebno kad su u pitanju najveći zagađivači u Federaciji BiH.

Ova informacija sigurno će obradovati brojne privredene subjekte, ovlaštene nosioce izrade studija uticaja na okoliš koji troše ogromne resurse i sredstva na ishodovanje okolinskih dozvola.