11.8 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Zenica
    broken clouds
    11.8 ° C
    12.2 °
    11.8 °
    88 %
    6.3kmh
    84 %
    pet
    10 °
    sub
    7 °
    ned
    6 °
    pon
    3 °
    uto
    0 °

    Novac, radijacija i dug let sprečavaju ljudsku misiju na Marsu

    Novac, radijacija i dug let sprečavaju ljudsku misiju na Marsu

    Razni roveri već “šetaju” Marsom i šalju fotografije i snimke Crvene planete, ali, uprkos najavama, ljudi neće poletjeti na Mars još decenijama, smatraju naučnici koji su bave mogućim misijama na ovu planetu.

    Dugačka je lista problema koji onemogućavaju ljudsku misiju na Mars, a najveći su – nedostatak novca, radijacija i dužina leta.

    Iako je putovanje na Mars tehnički gotovo nadohvat ruke, vjerovatno neće biti realizovano još dugo zbog nesigurnog finansiranja takve misije.

    Verner fon Braun, tvorac programa “Apolo”, započeo je rad na misiji do Marsa odmah nakon slijetanja na Mjesec 1969. godine, ali plan se, poput mnogih drugih poslije njega nije pomakao dalje od radnog stola.

    Šta let na Mars čini tako teškim? Na prvom mjestu – udaljenost.

    Astronauti bi do Marsa morali da putuju 225 miliona kilometara, i to u isključivo u periodu kad su dvije planete (Mars i Zemlja) relativno blizu jedna drugoj.

    Posada je na putovanju dugom mjesecima suočena sa velikim zdravstvenim rizicima – radijacijom i mikrogravitacijom.

    Radijacija povećava rizik od raka tokom kasnijeg perioda u životu, a mikrogravitacija smanjuje gustinu kostiju i mišićnu masu.

    Naučnici su mnogo saznali iz ranijih misija na Mjesec, iz letova i boravka astronauta na svemirskim stanicama, navodi Džonatan Mekdauel iz Harvard-Smitsonovog centra za astrofiziku.

    On objašnjava da ideje o tome na koji način treba izvesti misiju na Mars postoje, ali da su problem pojedinosti.

    Jedini način da se smanji izloženost radijaciji jeste da se putovanje ubrza, navodi naučnik Laura Focik i objašnjava da se to može učiniti uključivanjem nuklearnog termalnog pogona koji stvara mnogo više pritiska od klasičnih raketa na hemijski pogon.

    Druga opcija jeste izgradnja svemirske letjelice sa “magacinima” vode koji bi “upili” svemirsku radijaciju.

    Na Marsu, po slijetanju, treba pronaći način za disanje u atmosfri koja sadrži 95 odsto ugljen-dioksida.

    Nasin rover “Persevirens” ima na sebi, zbog tehničke demonstracije, instrument koji pretvara ugljen-dioksid u kiseonik.

    Radijacija će, takođe, biti izazov na površini Marsa zbog njegove veoma tanke atmosfere i nedostatka zaštitne magnetosfere. Zato će biti potrebno napraviti skloništa ili ih čak ukopati.

    Stručnjaci su saglasni da je najveća prepreka za let na Mars – nedostatak političke volje američkog predsjednika i Kongresa, prenosi “Zimo portal”.

    Ako čovječanstvo kao vrsta, posebno američki poreski obveznici, odluče izdvojiti velike svote, na Marsu bi ljudi mogli biti dokraja tridesetih godina ovog vijeka, smatraju neki naučnici.

    Ni najava da će se ljudi vratiti na Mjesec 2024. godine (što je trebala biti odskočna daska za Crvenu planetu), neće biti ostvarena, procjenjuju naučni časopisi.

    Razni roveri već “šetaju” Marsom i šalju fotografije i snimke Crvene planete, ali, uprkos najavama, ljudi neće poletjeti na Mars još decenijama, smatraju naučnici koji su bave mogućim misijama na ovu planetu.

    Dugačka je lista problema koji onemogućavaju ljudsku misiju na Mars, a najveći su – nedostatak novca, radijacija i dužina leta.

    Iako je putovanje na Mars tehnički gotovo nadohvat ruke, vjerovatno neće biti realizovano još dugo zbog nesigurnog finansiranja takve misije.

    Verner fon Braun, tvorac programa “Apolo”, započeo je rad na misiji do Marsa odmah nakon slijetanja na Mjesec 1969. godine, ali plan se, poput mnogih drugih poslije njega nije pomakao dalje od radnog stola.

    Šta let na Mars čini tako teškim? Na prvom mjestu – udaljenost.

    Astronauti bi do Marsa morali da putuju 225 miliona kilometara, i to u isključivo u periodu kad su dvije planete (Mars i Zemlja) relativno blizu jedna drugoj.

    Posada je na putovanju dugom mjesecima suočena sa velikim zdravstvenim rizicima – radijacijom i mikrogravitacijom.

    Radijacija povećava rizik od raka tokom kasnijeg perioda u životu, a mikrogravitacija smanjuje gustinu kostiju i mišićnu masu.

    Naučnici su mnogo saznali iz ranijih misija na Mjesec, iz letova i boravka astronauta na svemirskim stanicama, navodi Džonatan Mekdauel iz Harvard-Smitsonovog centra za astrofiziku.

    On objašnjava da ideje o tome na koji način treba izvesti misiju na Mars postoje, ali da su problem pojedinosti.

    Jedini način da se smanji izloženost radijaciji jeste da se putovanje ubrza, navodi naučnik Laura Focik i objašnjava da se to može učiniti uključivanjem nuklearnog termalnog pogona koji stvara mnogo više pritiska od klasičnih raketa na hemijski pogon.

    Druga opcija jeste izgradnja svemirske letjelice sa “magacinima” vode koji bi “upili” svemirsku radijaciju.

    Na Marsu, po slijetanju, treba pronaći način za disanje u atmosfri koja sadrži 95 odsto ugljen-dioksida.

    Nasin rover “Persevirens” ima na sebi, zbog tehničke demonstracije, instrument koji pretvara ugljen-dioksid u kiseonik.

    Radijacija će, takođe, biti izazov na površini Marsa zbog njegove veoma tanke atmosfere i nedostatka zaštitne magnetosfere. Zato će biti potrebno napraviti skloništa ili ih čak ukopati.

    Stručnjaci su saglasni da je najveća prepreka za let na Mars – nedostatak političke volje američkog predsjednika i Kongresa, prenosi “Zimo portal”.

    Ako čovječanstvo kao vrsta, posebno američki poreski obveznici, odluče izdvojiti velike svote, na Marsu bi ljudi mogli biti dokraja tridesetih godina ovog vijeka, smatraju neki naučnici.

    Ni najava da će se ljudi vratiti na Mjesec 2024. godine (što je trebala biti odskočna daska za Crvenu planetu), neće biti ostvarena, procjenjuju naučni časopisi.

    IzvorNN

    Posljednje objavljeno