Socijalna anksioznost odnosno, pretjerana stidljivost i izbjegavanje kontakata sa drugim ljudima opisana je kao duševna patnja već u antičko doba.

Tako je otac medicine Hipokrat, pre skoro 2500 godina opisao jednog pacijenta sljedećim riječima: „on se ne usuđuje da ide u društvo usljed straha da će biti zloupotrebljen, osramoćen, da će otići predaleko sa gestovima ili govorom, da će mu biti loše; on misli da svako posmatra baš njega“.

U današnje vrijeme, za ljude sa ovom vrstom straha, reklo bi se da pate od socijalne anksioznosti ili socijalne fobije.

Socijalnu fobiju karakteriše pretjeran i iracionalan strah od socijalnih situacija kao što su: iznošenje mišljenja pred drugima, druženje ili rad u manjim grupama, objedovanje pred drugima, razgovor sa ljudima koje ne poznaju dobro, odlasci na proslave, javni nastupi ili odgovaranje na pitanja, izlasci, razgovori telefonom, ili bilo koja druga situacija u kojima su izloženi pogledima ili eventualnoj procjeni od strane drugih.

Osobe koje pate od socijalne anksioznosti osjećaju strah da će u tim situacijama biti u centru pažnje i da će se osramotiti ili ponašati na način zbog koga će ih drugi kritikovati i poniziti.

SOCIJALNA ANKSIOZNOST-MANIFESTACIJE

Ovaj strah manifestuje se i fiziološkim promjenama (srce ubrzano lupa, osjećamo „kuhanje“ u stomaku i „knedlu“ u grlu, preznojavamo se i crvenimo, glas i ruke podrhtavaju i sl.), kao i promjenama na nivou ponašanja koje se manifestuju ili povlačenjem i izbjegavanjem socijalnih situacija, ili zbunjenijim i nesigurnijim govorom, zamuckivanjem, ubrzanim ili usporenim govorom, izbjegavanjem gledanja u oči i slično.

Pored nabrojanih simptoma, prisutan je i niz iracionalnih uvjerenja i pogrešnih interpretacija kako same situacije tako i sopstvenog ponašanja i ponašanja drugih ljudi.

Ljudi koji pate od socijalne anksioznosti često sebe terorišu raznim perfekcionističkim zahtjevima tipa: „Moram da budem interesantan i uspješan“; „Moram da im se svidim“; „Ne smijem da pogriješim i kažem ništa što je glupo ili neinteresantno“ i slično.

Sve manje od toga doživljava se kao nepodnošljivo ili užasno, a nerijetko i kao neuspjeh i znak sopstvene nesposobnosti ili manje vrijednosti.

Osoba koja pati od socijalne anksioznosti može da se osjeća usamljeno i zato što vjeruje da je suštinski različita od drugih. Precjenjući razlike, a potcjenjujući sličnosti između sebe i drugih, često ima doživljaj da ne pripada ni jednoj grupi. Sebe često poredi sa drugima i ima doživljaj da svi drugi imaju baš ono što njoj nedostaje, kao i da svi znaju kako da se ponašaju u društvu, a samo ona ne.

Svoje nedostatke precjenjuje vjerujući da su upravo oni ključni za socijalne kontakte, te da zbog njih nikada ne može da bude prihvaćena. Zbog toga, socijalno anksiozna osoba ne može da se opusti pred drugima i da bude ono što jeste. Pretjerano brine da ne pogriješi, ili kaže nešto „glupo“, tako da u društvu uglavnom šuti, iako brine i oko toga kako će šutnja da bude protumačena.

Pored opisanih karakteristika, kod socijalno aksioznih osoba često je prisutna i sklonost da se nejasni, neodređeni ili neutralni događaji tumače kao negativni (najčešće kao kritika, odbacivanje, neprihvatanje).

Ne dozvolite da vam socijalni strahovi uništavaju dobre prilike, već uradite sve što možete da savladate strah.

Kao što reče George Addair: „Sve što ste oduvijek željeli, nalazi se sa druge strane straha“.
Pređite na tu stranu i uživajte!

Socijalna anksioznost odnosno, pretjerana stidljivost i izbjegavanje kontakata sa drugim ljudima opisana je kao duševna patnja već u antičko doba.

Tako je otac medicine Hipokrat, pre skoro 2500 godina opisao jednog pacijenta sljedećim riječima: „on se ne usuđuje da ide u društvo usljed straha da će biti zloupotrebljen, osramoćen, da će otići predaleko sa gestovima ili govorom, da će mu biti loše; on misli da svako posmatra baš njega“.

U današnje vrijeme, za ljude sa ovom vrstom straha, reklo bi se da pate od socijalne anksioznosti ili socijalne fobije.

Socijalnu fobiju karakteriše pretjeran i iracionalan strah od socijalnih situacija kao što su: iznošenje mišljenja pred drugima, druženje ili rad u manjim grupama, objedovanje pred drugima, razgovor sa ljudima koje ne poznaju dobro, odlasci na proslave, javni nastupi ili odgovaranje na pitanja, izlasci, razgovori telefonom, ili bilo koja druga situacija u kojima su izloženi pogledima ili eventualnoj procjeni od strane drugih.

Osobe koje pate od socijalne anksioznosti osjećaju strah da će u tim situacijama biti u centru pažnje i da će se osramotiti ili ponašati na način zbog koga će ih drugi kritikovati i poniziti.

SOCIJALNA ANKSIOZNOST-MANIFESTACIJE

Ovaj strah manifestuje se i fiziološkim promjenama (srce ubrzano lupa, osjećamo „kuhanje“ u stomaku i „knedlu“ u grlu, preznojavamo se i crvenimo, glas i ruke podrhtavaju i sl.), kao i promjenama na nivou ponašanja koje se manifestuju ili povlačenjem i izbjegavanjem socijalnih situacija, ili zbunjenijim i nesigurnijim govorom, zamuckivanjem, ubrzanim ili usporenim govorom, izbjegavanjem gledanja u oči i slično.

Pored nabrojanih simptoma, prisutan je i niz iracionalnih uvjerenja i pogrešnih interpretacija kako same situacije tako i sopstvenog ponašanja i ponašanja drugih ljudi.

Ljudi koji pate od socijalne anksioznosti često sebe terorišu raznim perfekcionističkim zahtjevima tipa: „Moram da budem interesantan i uspješan“; „Moram da im se svidim“; „Ne smijem da pogriješim i kažem ništa što je glupo ili neinteresantno“ i slično.

Sve manje od toga doživljava se kao nepodnošljivo ili užasno, a nerijetko i kao neuspjeh i znak sopstvene nesposobnosti ili manje vrijednosti.

Osoba koja pati od socijalne anksioznosti može da se osjeća usamljeno i zato što vjeruje da je suštinski različita od drugih. Precjenjući razlike, a potcjenjujući sličnosti između sebe i drugih, često ima doživljaj da ne pripada ni jednoj grupi. Sebe često poredi sa drugima i ima doživljaj da svi drugi imaju baš ono što njoj nedostaje, kao i da svi znaju kako da se ponašaju u društvu, a samo ona ne.

Svoje nedostatke precjenjuje vjerujući da su upravo oni ključni za socijalne kontakte, te da zbog njih nikada ne može da bude prihvaćena. Zbog toga, socijalno anksiozna osoba ne može da se opusti pred drugima i da bude ono što jeste. Pretjerano brine da ne pogriješi, ili kaže nešto „glupo“, tako da u društvu uglavnom šuti, iako brine i oko toga kako će šutnja da bude protumačena.

Pored opisanih karakteristika, kod socijalno aksioznih osoba često je prisutna i sklonost da se nejasni, neodređeni ili neutralni događaji tumače kao negativni (najčešće kao kritika, odbacivanje, neprihvatanje).

Ne dozvolite da vam socijalni strahovi uništavaju dobre prilike, već uradite sve što možete da savladate strah.

Kao što reče George Addair: „Sve što ste oduvijek željeli, nalazi se sa druge strane straha“.
Pređite na tu stranu i uživajte!