U Bosni i Hercegovini puši 44 posto stanovništva, od čega 56 posto muškaraca i 31 posto žena.

To znači da skoro svaki drugi stanovnik svakodnevno puši (svaki drugi muškarac i svaka treća žena). Nije zanemariva ni količina konzumiranih cigareta, pa svaki pušač dnevno popuši 18 cigareta.

U Federalnog zavodu za javno zdravstvo uporedili su ove brojke sa dobijenim u nekim evropskim zemljama, i došli su do zaključka da BiH spada u red država sa povećanim brojem pušača.

Poskupljenja smanjila broj mladih pušača

– Najviše puše oni između 45. i 54. godine života, a prema podacima o zdravstvenom stanju stanovništva do kojih smo došli, baš u ovoj populaciji zabilježeni su trendovi rasta nekih oboljenja koja se direktno povezuju sa pušenjem. Osim toga, imamo podatke da je više od polovine našeg stanovništva, među kojima su i nepušači, svakodnevno izloženo duhanskom dimu u svojim domovima, na radnim mjestima, u zatvorenim javnim prostorima. U zemljama koje nas okružuju ti procenti su daleko manji, a rezultat su donošenja zakona koji su usklađeni sa Okvirnom konvencijom o kontroli duhana i evropskim direktivama iz ove oblasti – kaže prof. dr. Aida Ramić-Čatak, federalni kordinator za kontrolu duhana i pomoćnica direktora za stručne poslove u Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH, u povodu 31. maja Svjetskog dana nepušenja.

Ohrabrujuća činjenica je da je među školskom djecom opao broj pušača, što je, kaže Ramić-Čatak, direktna posljedica povećanja cijena cigareta.

– Održanje trenda povećanja cijena cigareta, koje su u proteklih četiri, pet godina poskupile više od sto posto, doveo je do toga da je opao broj pušača među školskom djecom i mladima. Trenutna cijena cigareta iznosi više od dva eura, a trend poskupljenja neće se zaustaviti. To je nešto što je izvan zdravstvenog sektora, naša obaveza prema međunarodnoj akciznoj politici, i ona ide svojim tokom. Smanjenju broja pušača doprinijeli su i projekti koji su pokrenuti u obrazovnom sektoru. Primjera radi, djeca u Kantonu Sarajevo imaju zdrave životne stilove. Veoma često škole su sa zdravstvenim sektorom uključene u određene preventivne inicijative, a konačno raste i svjesnost roditelja, ali i nastavnog osoblja o tome šta predstavlja aktivno i pasivno pušenje – ističe Ramić-Čatak.

Donošenje zakona nema alternativu

Da podsjetimo, Nacrt zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje, na kojem je radila intersektorijalna radna grupa, podržana od relevantnih međunarodnih organizacija, prošao je Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, a sada čeka da bude usvojen na Domu naroda. Nakon toga slijedi period javne rasprave u kojoj će svi sudionici imati pravo dati mišljenja.

– Donošenje zakona nema alternativu ako želimo ići u pravcu Evropske unije. On ni u kom slučaju nije usmjeren na diskriminaciju ljudskih prava, kako su ga neki htjeli prikazati. Zemlje koje su uvele zakon o zabranji pušenja u zatvorenim javnim prostorima napravile su više stvari. Prije svega, proporcionalno se smanjio broj pušača, ali i troškovi koje za sobom povlače procenti pušača u odnosu na troškove unutar zdravstvenog sektora zbog obolijevanja, prijevremene smrtnosti i invalidnosti. Između zemalja članica bilježe se velike razlike, pa tako u Švedskoj imate 11 posto pušača, 19 posto u Finskoj, ali 38 posto u Grčkoj i 35 u Bugarskoj. Naravno, da iza ovih brojki stoji kompleksan niz mijera o kontroli duhana, koje nisu samo domen rada zdravstvenog sektora, ali i određene razlike koje se bilježe u stepenu provedbe pojedinih zakona. Tako imamo zemlje koje su u sklopu svojih zakona, apsolutno se harmonizirajući sa Okvirnom konvencijom o kontroli duhana i evropskm direktovama, uvele potpunu zabranu pušenja u zatvorenim javnim površinama. Ja te zemlje ne bih nazvala najstrožijim – naglašava Ramić-Čatak.

Kao svijetli primjer predanosti, političke volje i liderstva u zaštiti zdravlja stanovništva Ramić-Čatak izdvaja Tursku koja je, kako kaže, veoma često upotrebljavana u kontekstu balkanskog mentaliteta.

– Kod nas često možete čuti: „Bosna je zemlja u kojoj se uvijek pušilo i pušit će se.“ Naravno, pušenje niko ne zabranjuje, nego ga ograničava, kako bismo i onima koji ne puše zaštitili njihovo pravo na zdravlje. Neke zemlje, čiji je narod imao naviku pušenja, uspjele su za nekoliko mjeseci taj mentalitet pretvoriti u želju za nepušenjem. Turci su se u regionu nametnuli kao sila koja je željela pokazati da ako imate liderstvo iz jednog sektora i dobro prepoznat taj značaj na nivou Vlade, imate i sve druge sektore koji se aktivno uključuju. Konačno, i građani, kada vide da stvari idu u jednom smjeru, to preko noći prihvate kao dobrobit za svoje zdravlje – potcrtava Ramić-Čatak.

Pušačke prostorije udar na džep ugostitelja

Naša sagovornica navela je i primjer Austrije, koja spada u liberalnije zemlje, a koja je donošenjem zakona iz ove oblasti, ugostiteljskim objektima ostavila mogućnost dogovaranja i opredjeljenja.

Austrija nije jedina zemlja koja je dozvolila mogućnost uvođenja pušačke prostorije, ali, kako kaže Ramić-Čatak, treba pogledati šta se iza takvog propisa nalazi.

– Ovim su se ugostiteljskim objektima nametnuli veliki troškovi, napravile nejednakosti između njih, jer nemaju svi objekti istu kvadraturu. Oni koji imaju veću površinu mogli su sebi priuštiti tzv. pušačke prostorije. Oni manji morali su kompletan prostor proglasiti pušačkim ili nepušačkim. Navela bih i primjer Hrvatske koja je prije nekoliko dana dobila novi zakon koji se tiče upotrebe duhanskih proizvoda.

Prema najnovijim propisima kod naših zapadnih susjeda, postojanje pušačke prostorije mora biti regulisano posebnim pravilnicima sa tačno propisanim specifikacijama kako treba izgledati takva prostorija. U Hrvatskoj ona ne smije biti manja od deset kvadrata, ne smije zauzimati više od 20 posto površine objekta, i mora imati ventilacione mehanizme koji nisu obični klima uređaji, nego veoma skupi sistemi koji u prosjeku koštaju od dvije do šest hiljada KM.

Prostorija mora imati i posebna klizna vrata sa specifičnim arhitekstonskim rješenjima. Kada sve saberemo pušačka prostorija ugostitelja u Hrvatskoj koštat će više od 10.000 maraka. To je novac koji mnogi vlasnici ne mogu priuštiti. Upravo zbog toga odlagan je proces donošenja zakona, pa je Brisel Hrvatsku dva puta pozivao da plate kazne prema Evropskoj uniji – kaže Ramić-Čatak.

U Bosni i Hercegovini puši 44 posto stanovništva, od čega 56 posto muškaraca i 31 posto žena.

To znači da skoro svaki drugi stanovnik svakodnevno puši (svaki drugi muškarac i svaka treća žena). Nije zanemariva ni količina konzumiranih cigareta, pa svaki pušač dnevno popuši 18 cigareta.

U Federalnog zavodu za javno zdravstvo uporedili su ove brojke sa dobijenim u nekim evropskim zemljama, i došli su do zaključka da BiH spada u red država sa povećanim brojem pušača.

Poskupljenja smanjila broj mladih pušača

– Najviše puše oni između 45. i 54. godine života, a prema podacima o zdravstvenom stanju stanovništva do kojih smo došli, baš u ovoj populaciji zabilježeni su trendovi rasta nekih oboljenja koja se direktno povezuju sa pušenjem. Osim toga, imamo podatke da je više od polovine našeg stanovništva, među kojima su i nepušači, svakodnevno izloženo duhanskom dimu u svojim domovima, na radnim mjestima, u zatvorenim javnim prostorima. U zemljama koje nas okružuju ti procenti su daleko manji, a rezultat su donošenja zakona koji su usklađeni sa Okvirnom konvencijom o kontroli duhana i evropskim direktivama iz ove oblasti – kaže prof. dr. Aida Ramić-Čatak, federalni kordinator za kontrolu duhana i pomoćnica direktora za stručne poslove u Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH, u povodu 31. maja Svjetskog dana nepušenja.

Ohrabrujuća činjenica je da je među školskom djecom opao broj pušača, što je, kaže Ramić-Čatak, direktna posljedica povećanja cijena cigareta.

– Održanje trenda povećanja cijena cigareta, koje su u proteklih četiri, pet godina poskupile više od sto posto, doveo je do toga da je opao broj pušača među školskom djecom i mladima. Trenutna cijena cigareta iznosi više od dva eura, a trend poskupljenja neće se zaustaviti. To je nešto što je izvan zdravstvenog sektora, naša obaveza prema međunarodnoj akciznoj politici, i ona ide svojim tokom. Smanjenju broja pušača doprinijeli su i projekti koji su pokrenuti u obrazovnom sektoru. Primjera radi, djeca u Kantonu Sarajevo imaju zdrave životne stilove. Veoma često škole su sa zdravstvenim sektorom uključene u određene preventivne inicijative, a konačno raste i svjesnost roditelja, ali i nastavnog osoblja o tome šta predstavlja aktivno i pasivno pušenje – ističe Ramić-Čatak.

Donošenje zakona nema alternativu

Da podsjetimo, Nacrt zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje, na kojem je radila intersektorijalna radna grupa, podržana od relevantnih međunarodnih organizacija, prošao je Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, a sada čeka da bude usvojen na Domu naroda. Nakon toga slijedi period javne rasprave u kojoj će svi sudionici imati pravo dati mišljenja.

– Donošenje zakona nema alternativu ako želimo ići u pravcu Evropske unije. On ni u kom slučaju nije usmjeren na diskriminaciju ljudskih prava, kako su ga neki htjeli prikazati. Zemlje koje su uvele zakon o zabranji pušenja u zatvorenim javnim prostorima napravile su više stvari. Prije svega, proporcionalno se smanjio broj pušača, ali i troškovi koje za sobom povlače procenti pušača u odnosu na troškove unutar zdravstvenog sektora zbog obolijevanja, prijevremene smrtnosti i invalidnosti. Između zemalja članica bilježe se velike razlike, pa tako u Švedskoj imate 11 posto pušača, 19 posto u Finskoj, ali 38 posto u Grčkoj i 35 u Bugarskoj. Naravno, da iza ovih brojki stoji kompleksan niz mijera o kontroli duhana, koje nisu samo domen rada zdravstvenog sektora, ali i određene razlike koje se bilježe u stepenu provedbe pojedinih zakona. Tako imamo zemlje koje su u sklopu svojih zakona, apsolutno se harmonizirajući sa Okvirnom konvencijom o kontroli duhana i evropskm direktovama, uvele potpunu zabranu pušenja u zatvorenim javnim površinama. Ja te zemlje ne bih nazvala najstrožijim – naglašava Ramić-Čatak.

Kao svijetli primjer predanosti, političke volje i liderstva u zaštiti zdravlja stanovništva Ramić-Čatak izdvaja Tursku koja je, kako kaže, veoma često upotrebljavana u kontekstu balkanskog mentaliteta.

– Kod nas često možete čuti: „Bosna je zemlja u kojoj se uvijek pušilo i pušit će se.“ Naravno, pušenje niko ne zabranjuje, nego ga ograničava, kako bismo i onima koji ne puše zaštitili njihovo pravo na zdravlje. Neke zemlje, čiji je narod imao naviku pušenja, uspjele su za nekoliko mjeseci taj mentalitet pretvoriti u želju za nepušenjem. Turci su se u regionu nametnuli kao sila koja je željela pokazati da ako imate liderstvo iz jednog sektora i dobro prepoznat taj značaj na nivou Vlade, imate i sve druge sektore koji se aktivno uključuju. Konačno, i građani, kada vide da stvari idu u jednom smjeru, to preko noći prihvate kao dobrobit za svoje zdravlje – potcrtava Ramić-Čatak.

Pušačke prostorije udar na džep ugostitelja

Naša sagovornica navela je i primjer Austrije, koja spada u liberalnije zemlje, a koja je donošenjem zakona iz ove oblasti, ugostiteljskim objektima ostavila mogućnost dogovaranja i opredjeljenja.

Austrija nije jedina zemlja koja je dozvolila mogućnost uvođenja pušačke prostorije, ali, kako kaže Ramić-Čatak, treba pogledati šta se iza takvog propisa nalazi.

– Ovim su se ugostiteljskim objektima nametnuli veliki troškovi, napravile nejednakosti između njih, jer nemaju svi objekti istu kvadraturu. Oni koji imaju veću površinu mogli su sebi priuštiti tzv. pušačke prostorije. Oni manji morali su kompletan prostor proglasiti pušačkim ili nepušačkim. Navela bih i primjer Hrvatske koja je prije nekoliko dana dobila novi zakon koji se tiče upotrebe duhanskih proizvoda.

Prema najnovijim propisima kod naših zapadnih susjeda, postojanje pušačke prostorije mora biti regulisano posebnim pravilnicima sa tačno propisanim specifikacijama kako treba izgledati takva prostorija. U Hrvatskoj ona ne smije biti manja od deset kvadrata, ne smije zauzimati više od 20 posto površine objekta, i mora imati ventilacione mehanizme koji nisu obični klima uređaji, nego veoma skupi sistemi koji u prosjeku koštaju od dvije do šest hiljada KM.

Prostorija mora imati i posebna klizna vrata sa specifičnim arhitekstonskim rješenjima. Kada sve saberemo pušačka prostorija ugostitelja u Hrvatskoj koštat će više od 10.000 maraka. To je novac koji mnogi vlasnici ne mogu priuštiti. Upravo zbog toga odlagan je proces donošenja zakona, pa je Brisel Hrvatsku dva puta pozivao da plate kazne prema Evropskoj uniji – kaže Ramić-Čatak.