16.2 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Zenica
    broken clouds
    16.2 ° C
    16.2 °
    16.2 °
    85 %
    0.2kmh
    62 %
    sub
    16 °
    ned
    25 °
    pon
    18 °
    uto
    13 °
    sri
    14 °
    Zemlja u kojoj svi znaju svačiju platu i plaćeni porez Zemlja u kojoj svi znaju svačiju platu i plaćeni porez

    Zemlja u kojoj svi znaju svačiju platu i plaćeni porez

    Zemlja u kojoj svi znaju svačiju platu i plaćeni porez

    Klauzula tajnosti plate postoji u mnogim firmama širom svijeta, a razgovori o visini zarade smatraju se nepristojnim i neprijatnim. Međutim, u Norveškoj ne postoje takve tajne i tabui. Zarada i pripadajući porezi svakog zaposlenog u zemlji su javni i njih vrlo lako može da sazna svako ko je zainteresovan.

    Zarade zaposlenih u prošlosti su u Norveškoj štampane u vidu knjige, koja je potom dopremana u javne biblioteke. Knjiga je sadržavala spisak svačijih prihoda, imovine i porez koji se na sve to plaća. Ove informacije sada su još dostupnije građanima jer se nalaze na internetu, samo nekoliko klikova od njih.

    Promjena u načinu objavljivanja zarada desila se 2001. godina i imala je insant efekat, podstičući mnoge da zavire u novčanik svojih komšija i kolega.

    “To je za mnoge postala čista zabava. Vrlo lako automatski ste mogli da saznate koliko vaši prijatelji zarađuju, samo logovanjem na Facebook. U jednom momentu je postalo smiješno”, kaže Tom Stavi, bivši ekonomski novinar u nacionalnim dnevnim novinama VG.

    On ističe da je transparentnost veoma važna, posebno što Norvežani plaćaju visoke poreze na doprinose – prosječno 40,2 odsto, dok je evropski prosjek 30,1 odsto.

    “Kada plaćate toliko mnogo, treba da znate da li i svi ostali to rade. I treba da li taj novac odlazi na nešto odgovorno. Moramo da imamo povjerenje i u poreski sistem i u sistem socijalne zaštite”, objašnjava Stavi stav Norvežana prema javnosti plata.

    Zbog toga je ova zemlja potrebu za transparentnošću i poverenjem stavila iznad problema koje može da izazove zavist zbog razlika u zaradama.

    Ali, velikih problema i nema jer u Norveškoj većina zaposlenih ima poprilično dobru ideju koliko njihove kolege zarađuju bez da to provjeravaju u zvaničnim listama. Takođe, plate u određenim sektorima su regulisane kolektivnim ugovorima pa su razlike u zaradama relativno male. Zbog toga informacije u registru zarada za mnoge građane nisu bile veliko iznenađenje.

    Svi znaju svačiju platu i svi znaju ko je gleda
    Međutim, Tom Stavi i grupa njegovih istomišljenika zalagali su se da vlada donese mere koje će podstaći ljude da dvaput razmisle prije nego što počnu da čeprkaju po platnim izveštajima svojih kolega, komšija i prijatelja.

    Vlada je ovu inicijativu prihvatila, tako da se podaci sada nalaze na sajtu poreske uprave, a da biste ih pogledali morate da unesete nacionalni identifikacioni broj. To znači da pretraga više nije anonimna, a najveća promjena je u tome što predmet pretrage vidi ko je sve zainteresovan za njegovu zaradu.

    “Od 2014. godine moguće je da saznate ko je pretraživao informacije o vama. Primijetili smo značajan pad pretraga, skoro deset puta manje nego što je bilo ranije. Mislim da je ova novina suzbila voajerski mentalitet”, objašnjava Hans Kristijan Holt, prvi čovjek norveške poreske službe.

    U Norveškoj oko tri miliona građana plaća porez od ukupno 5,2 miliona stanovnika. Prije 2014. oko bilo je oko 16,5 miliona pretraga prihoda godišnje, dok danas taj broj iznosi nešto manje od dva miliona.

    U jednom skorijem istraživanju 92 odsto ispitanika reklo je da ne provjeravaju prihode svojih poznanika, porodice i kolega.

    “Ranije sam radila pretrage, ali sada se može vidjeti da to radite, tako da sam prestala. Bila sam radoznala za neke komšije, ali i za poznate ličnosti i članove kraljevske porodice. Dobro je znati da li bogati varaju, ali to ne možete uvijek znati zato što postoji mnogo načina da smanje svoje prihode”, rekla je Neli Bjorg iz Osla.

    Lista koju objavljuje poreska uprava daje informacije o neto prihodima, neto vrednosti dobara i plaćenom porezu. Neko sa velikom količinom nekretnina i imanjima vjerovatno ima više novca nego što je prikazano jer tržišna vrijednost svega toga prevazilazi vrijednost koja se određuje za poresku osnovicu.

    Čekanje u redovima za knjigu zarada
    Hege Glad, profesorica sa Univerziteta u Oslu kaže da se sjeća kako su odrasli čekali u redovima kako bi izučili ogromne knjige prihoda i poreza koje su se štampale jednom godišnje.

    “Znam da je moj otac bio jedan od tih koji su gledali. Kada se vratio kući bio je neraspoložen zato što je naš dobrostojeći komšija bio zaveden sa malim prihodima i bez imovine, a što je najvažnije sa veoma malom sumom plaćenog poreza”, kaže Glad.

    I dok ona odobrava stav države da istraje na transparentnosti u ovoj oblasti, priznaje da je bilo i nekih negativnih efekata svega toga, a posebno među djecom u školi.

    “Sjećam se da sam jednom došla u školu i grupa dečaka je jedna dočekala da mi saopšti kako otac jednog druga iz razreda zarađuje ogromnu količinu novca. Primijetila sam da su se dvojica dječaka, koji su bili uvijek dio te grupe, povukla u stranu i izdvojila. Raspoloženje uopšte nije bilo lijepo”, priseća se Glad.

    Ona kaže da je bilo i primjera da su djeca iz siromašnijih porodica bila maltretirana u školi i to od strane djece čiji roditelji su bili bogatiji.

    Hans Kristijan Holte smatra da su vlasti napravile balans kada je u pitanju pravo na transparentnost prihoda. Činjenica da pretraživanje više nije anonimno sprečava kriminalce da traže bogataše i tako nalaze metu. S druge strane, restrikcije iz 2014. godine zaustavile su mnoštvo prijava na račun onih čiji su prihodi izgledali sumnjivo.

    “Želimo da ljudi pretražuju prihode, što nam pomaže u otkrivanju poreskih utaja i prevara. Mnoštvo dojava koje smo dobili nisu bile beznačajne”, kaže on i dodaje da je voajerski mentalitet možda nestao, ali da ljudi i dalje imaju legitimne razloge da provjeravaju tuđe prihode i imovinu.

    Klauzula tajnosti plate postoji u mnogim firmama širom svijeta, a razgovori o visini zarade smatraju se nepristojnim i neprijatnim. Međutim, u Norveškoj ne postoje takve tajne i tabui. Zarada i pripadajući porezi svakog zaposlenog u zemlji su javni i njih vrlo lako može da sazna svako ko je zainteresovan.

    Zarade zaposlenih u prošlosti su u Norveškoj štampane u vidu knjige, koja je potom dopremana u javne biblioteke. Knjiga je sadržavala spisak svačijih prihoda, imovine i porez koji se na sve to plaća. Ove informacije sada su još dostupnije građanima jer se nalaze na internetu, samo nekoliko klikova od njih.

    Promjena u načinu objavljivanja zarada desila se 2001. godina i imala je insant efekat, podstičući mnoge da zavire u novčanik svojih komšija i kolega.

    “To je za mnoge postala čista zabava. Vrlo lako automatski ste mogli da saznate koliko vaši prijatelji zarađuju, samo logovanjem na Facebook. U jednom momentu je postalo smiješno”, kaže Tom Stavi, bivši ekonomski novinar u nacionalnim dnevnim novinama VG.

    On ističe da je transparentnost veoma važna, posebno što Norvežani plaćaju visoke poreze na doprinose – prosječno 40,2 odsto, dok je evropski prosjek 30,1 odsto.

    “Kada plaćate toliko mnogo, treba da znate da li i svi ostali to rade. I treba da li taj novac odlazi na nešto odgovorno. Moramo da imamo povjerenje i u poreski sistem i u sistem socijalne zaštite”, objašnjava Stavi stav Norvežana prema javnosti plata.

    Zbog toga je ova zemlja potrebu za transparentnošću i poverenjem stavila iznad problema koje može da izazove zavist zbog razlika u zaradama.

    Ali, velikih problema i nema jer u Norveškoj većina zaposlenih ima poprilično dobru ideju koliko njihove kolege zarađuju bez da to provjeravaju u zvaničnim listama. Takođe, plate u određenim sektorima su regulisane kolektivnim ugovorima pa su razlike u zaradama relativno male. Zbog toga informacije u registru zarada za mnoge građane nisu bile veliko iznenađenje.

    Svi znaju svačiju platu i svi znaju ko je gleda
    Međutim, Tom Stavi i grupa njegovih istomišljenika zalagali su se da vlada donese mere koje će podstaći ljude da dvaput razmisle prije nego što počnu da čeprkaju po platnim izveštajima svojih kolega, komšija i prijatelja.

    Vlada je ovu inicijativu prihvatila, tako da se podaci sada nalaze na sajtu poreske uprave, a da biste ih pogledali morate da unesete nacionalni identifikacioni broj. To znači da pretraga više nije anonimna, a najveća promjena je u tome što predmet pretrage vidi ko je sve zainteresovan za njegovu zaradu.

    “Od 2014. godine moguće je da saznate ko je pretraživao informacije o vama. Primijetili smo značajan pad pretraga, skoro deset puta manje nego što je bilo ranije. Mislim da je ova novina suzbila voajerski mentalitet”, objašnjava Hans Kristijan Holt, prvi čovjek norveške poreske službe.

    U Norveškoj oko tri miliona građana plaća porez od ukupno 5,2 miliona stanovnika. Prije 2014. oko bilo je oko 16,5 miliona pretraga prihoda godišnje, dok danas taj broj iznosi nešto manje od dva miliona.

    U jednom skorijem istraživanju 92 odsto ispitanika reklo je da ne provjeravaju prihode svojih poznanika, porodice i kolega.

    “Ranije sam radila pretrage, ali sada se može vidjeti da to radite, tako da sam prestala. Bila sam radoznala za neke komšije, ali i za poznate ličnosti i članove kraljevske porodice. Dobro je znati da li bogati varaju, ali to ne možete uvijek znati zato što postoji mnogo načina da smanje svoje prihode”, rekla je Neli Bjorg iz Osla.

    Lista koju objavljuje poreska uprava daje informacije o neto prihodima, neto vrednosti dobara i plaćenom porezu. Neko sa velikom količinom nekretnina i imanjima vjerovatno ima više novca nego što je prikazano jer tržišna vrijednost svega toga prevazilazi vrijednost koja se određuje za poresku osnovicu.

    Čekanje u redovima za knjigu zarada
    Hege Glad, profesorica sa Univerziteta u Oslu kaže da se sjeća kako su odrasli čekali u redovima kako bi izučili ogromne knjige prihoda i poreza koje su se štampale jednom godišnje.

    “Znam da je moj otac bio jedan od tih koji su gledali. Kada se vratio kući bio je neraspoložen zato što je naš dobrostojeći komšija bio zaveden sa malim prihodima i bez imovine, a što je najvažnije sa veoma malom sumom plaćenog poreza”, kaže Glad.

    I dok ona odobrava stav države da istraje na transparentnosti u ovoj oblasti, priznaje da je bilo i nekih negativnih efekata svega toga, a posebno među djecom u školi.

    “Sjećam se da sam jednom došla u školu i grupa dečaka je jedna dočekala da mi saopšti kako otac jednog druga iz razreda zarađuje ogromnu količinu novca. Primijetila sam da su se dvojica dječaka, koji su bili uvijek dio te grupe, povukla u stranu i izdvojila. Raspoloženje uopšte nije bilo lijepo”, priseća se Glad.

    Ona kaže da je bilo i primjera da su djeca iz siromašnijih porodica bila maltretirana u školi i to od strane djece čiji roditelji su bili bogatiji.

    Hans Kristijan Holte smatra da su vlasti napravile balans kada je u pitanju pravo na transparentnost prihoda. Činjenica da pretraživanje više nije anonimno sprečava kriminalce da traže bogataše i tako nalaze metu. S druge strane, restrikcije iz 2014. godine zaustavile su mnoštvo prijava na račun onih čiji su prihodi izgledali sumnjivo.

    “Želimo da ljudi pretražuju prihode, što nam pomaže u otkrivanju poreskih utaja i prevara. Mnoštvo dojava koje smo dobili nisu bile beznačajne”, kaže on i dodaje da je voajerski mentalitet možda nestao, ali da ljudi i dalje imaju legitimne razloge da provjeravaju tuđe prihode i imovinu.

    IzvorN1
    Zemlja u kojoj svi znaju svačiju platu i plaćeni porez Zemlja u kojoj svi znaju svačiju platu i plaćeni porez
    Zemlja u kojoj svi znaju svačiju platu i plaćeni porez

    Posljednje objavljeno