Bajramski praznici su prilika da se organizuju brojne svečanosti. Ovakve prilike su povod da se prisjetimo onih koji su često zanemareni, kao naprimjer naši gluhonijemi sugrađani.

Ipak, učenici i nastavnici zeničke Osnovne škole „Miroslav Krleža“ našli su način da pokažu kako se praznična atmosfera, ali i ilahije kao njen neizostavan dio, mogu prenijeti do svih naših sugrađana, pa čak i gluvonijemih.

Život u potpunoj tišini za gluhe vjernike muslimane naročito je težak za vrijeme praznika – bez zvuka ezana, mukabele i ilahija. Kako bi svojim nečujućim prijateljima približili radost Bajrama kroz pjesmu, učenici zeničke osnovne škole priredili su ilahiju na znakovnom jeziku.

Kako nas Bajram podsjeća na vrijednost davanja, učenici su odlučili podijeliti radost sa ljudima koji su sve više jezična manjina.

„Lijepo je kada vidimo da nas gluhonijemi ljudi mogu razumjeti, osjećam se lijepo“, priča učenica Asja Duvnjak.

„Pokušavamo dočarati ono što gluhe osobe ne mogu, tj. pokušavamo im dočarati kako zvuči ta ilahija i kako ih treba izvesti na znakovnom jeziku“, kaže učenik Maid Skender.

Ovakvi inkluzivni primjeri za cilj imaju osnažiti i ovaj dio vjerničke populacije.

„S obzirom na to da imam gluhe roditelje, znam da je vrlo teško kada ne možete osjetiti čari islama pa na ovaj način pokušavam im sve to približiti. Da i drugima pokažemo koliko je znakovni jezik čaroban, da se da pjevati, u ovom slučaju da se ilahija može učiti rukama“, objašnjava Berina Čorić, stručni saradnik za znakovni jezik u OŠ „Miroslav Krleža“.

U ramazanu smo osnažili strpljenje, želju za učenjem i empatiju, a primjer tome su ova djeca koja su znakovni jezik naučila zbog razrednog druga koji svima želi Bajram šerif mubarek olsun.

Bajramski praznici su prilika da se organizuju brojne svečanosti. Ovakve prilike su povod da se prisjetimo onih koji su često zanemareni, kao naprimjer naši gluhonijemi sugrađani.

Ipak, učenici i nastavnici zeničke Osnovne škole „Miroslav Krleža“ našli su način da pokažu kako se praznična atmosfera, ali i ilahije kao njen neizostavan dio, mogu prenijeti do svih naših sugrađana, pa čak i gluvonijemih.

Život u potpunoj tišini za gluhe vjernike muslimane naročito je težak za vrijeme praznika – bez zvuka ezana, mukabele i ilahija. Kako bi svojim nečujućim prijateljima približili radost Bajrama kroz pjesmu, učenici zeničke osnovne škole priredili su ilahiju na znakovnom jeziku.

Kako nas Bajram podsjeća na vrijednost davanja, učenici su odlučili podijeliti radost sa ljudima koji su sve više jezična manjina.

„Lijepo je kada vidimo da nas gluhonijemi ljudi mogu razumjeti, osjećam se lijepo“, priča učenica Asja Duvnjak.

„Pokušavamo dočarati ono što gluhe osobe ne mogu, tj. pokušavamo im dočarati kako zvuči ta ilahija i kako ih treba izvesti na znakovnom jeziku“, kaže učenik Maid Skender.

Ovakvi inkluzivni primjeri za cilj imaju osnažiti i ovaj dio vjerničke populacije.

„S obzirom na to da imam gluhe roditelje, znam da je vrlo teško kada ne možete osjetiti čari islama pa na ovaj način pokušavam im sve to približiti. Da i drugima pokažemo koliko je znakovni jezik čaroban, da se da pjevati, u ovom slučaju da se ilahija može učiti rukama“, objašnjava Berina Čorić, stručni saradnik za znakovni jezik u OŠ „Miroslav Krleža“.

U ramazanu smo osnažili strpljenje, želju za učenjem i empatiju, a primjer tome su ova djeca koja su znakovni jezik naučila zbog razrednog druga koji svima želi Bajram šerif mubarek olsun.