Rezultati istraživanja japanskih naučnika objavljeni u stručnom časopisu “Nature Geoscience” upućuju na to da bi se snažni potresi mogli povezati s Mjesečevim mijenama.
Istraživači cijelog svijeta već dugo raspravljaju o tom pitanju i čini se da su pronašli odgovor proučavajući izmjenu plime i oseke u seizmički aktivnim područjima.
Fokusirajući se na dvosedmično razdoblje u kojem su rekonstruirali amplitude plime i oseke, japanski naučnici su ustanovili da se snažni, odnosno razorni potresi često događaju u vrijeme punog Mjeseca ili u vrijeme mlađaka, dakle, u vrijeme lunarnih faza kada su plima i oseka najizraženije.
U navedenom razdoblju mjesečnog lunarnog ciklusa, Sunce, Mjesec i Zemlja su poravnani, a gravitacijska sila Mjeseca na Zemlju je najintenzivnija. Ona je odgovorna za plimu i oseku, a što je snažnija, veća je i njihova amplituda.
Satoshi Ide i njegove kolege s japanskog univerziteta su dugo pretpostavljali da bi spomenuto poravnanje hipotetski moglo utjecati na pojavu potresa, što su potkrijepili statističkim podacima.
Usto su primjetili da su snažni potresi puno brojniji kada su amplitude plime i oseke veće.
Po njima su se neki od najrazornijih potresa na Zemlji u posljednjih 20 godina dogodili upravo u vrijeme kada je zabilježena plima, što znači da je Mjesec bio uštap ili je bio mlađak.
Kao primjer su naveli nekoliko razornih potresa: onaj iz decembra 2004. na Sumatri, iza kojeg je uslijedio tsunami, magnitude 9,3 u kojemu je smrtno stradalo 220.000 ljudi, potom potres u februaru 2010. u Čileu magnitude 8,8 u kojem su život izgubile 523 osobe te potres koji je u martu 2011. pogodio Japan, magnitude 9,0, s 19.000 žrtava, koji je opustošio istočni dio obale te zemlje.
Devet od 12 snažnih potresa iz razdoblja koje su proučavali, a svi su bili magnitude 8,2 i više, dogodilo se upravo u vrijeme punog Mjeseca ili mlađaka.
Drugo istraživanje koje su proveli američki istraživači pokazalo je da nema povezanosti između mjesečevih mijena i manjih potresa.
