Ljudi mogu razmišljati vizualno i verbalno, a nijedan način nije “ispravniji”.
- Reklama -
Vaš unutarnji monolog može izgledati kao i razgovor koji vodite naglas, a može predstavljati i apstraktniji oblik izražavanja, piše vice.com.
Mnoga životna pitanja najčešće su stvar percepcije. Je li nebo koje posmatramo svima iste nijanse plave boje kao što je i nama? Jesu li životi ljudi kojima smo okruženi zaista toliko ispunjeni i kompleksni kao naši? To su duboka pitanja koja nemaju definitivni odgovor, budući da smo zaključani duboko u našim glavama. Način na koji artikuliramo ove duboke misli može se razlikovati od osobe do osobe.
- Reklama -
Kod nekih ljudi, unutrašnje misli imaju oblik jezika, dok kod drugih dominiraju neverbalni znakovi. Način na koji doživljavate unutarnje monologe TV junaka ili likova iz knjiga ovisi upravo o tome vodite li ih i vi. Stručnjaci se slažu da ne doživljavaju svi ljudi unutarnje monologe. Psiholog Russell T. Hurlburt napisao je u časopisu Psychology Today da je unutarnji monolog “robustan fenomen”, ali nije univerzalan.
“Uvjeren sam da postoje individualne razlike. Neki ljudi mnogo razgovaraju sami sa sobom, a neki ljudi nikada ili samo povremeno”, kaže Hurlburt.
Većina ljudi hoda linijom između verbalnog i vizualnog razmišljanja, pri čemu se ova dva tipa misli često stapaju u isti tijek. Istraživači s Odsjeka za psihologiju na Harvardu otkrili su da vizualno razmišljanje potiče određenu količinu verbalnih misli i obrnuto. Također, otkrili su da su misli u obliku rečenica uglavnom povezane s budućnošću, dok su misli u obliku slike više vezane za sadašnji trenutak.
Zanimljivo je da ljudi čak i ne razmatraju drugi način razmišljanja osim vlastitog. Može se činiti da ljudi koji za život zarađuju pisanjem – razmišljaju riječima, ali to ne mora biti tako.
Istraživanja se slažu da ne postoji superiorniji i bolji način razmišljanja. Ali činjenica da svi možemo živjeti potpuno drugačije unutar naših glava je veoma zanimljiva, bez obzira na koji način o tome razmišljate.
Ljudi mogu razmišljati vizualno i verbalno, a nijedan način nije “ispravniji”.
- Reklama -
Vaš unutarnji monolog može izgledati kao i razgovor koji vodite naglas, a može predstavljati i apstraktniji oblik izražavanja, piše vice.com.
Mnoga životna pitanja najčešće su stvar percepcije. Je li nebo koje posmatramo svima iste nijanse plave boje kao što je i nama? Jesu li životi ljudi kojima smo okruženi zaista toliko ispunjeni i kompleksni kao naši? To su duboka pitanja koja nemaju definitivni odgovor, budući da smo zaključani duboko u našim glavama. Način na koji artikuliramo ove duboke misli može se razlikovati od osobe do osobe.
- Reklama -
Kod nekih ljudi, unutrašnje misli imaju oblik jezika, dok kod drugih dominiraju neverbalni znakovi. Način na koji doživljavate unutarnje monologe TV junaka ili likova iz knjiga ovisi upravo o tome vodite li ih i vi. Stručnjaci se slažu da ne doživljavaju svi ljudi unutarnje monologe. Psiholog Russell T. Hurlburt napisao je u časopisu Psychology Today da je unutarnji monolog “robustan fenomen”, ali nije univerzalan.
“Uvjeren sam da postoje individualne razlike. Neki ljudi mnogo razgovaraju sami sa sobom, a neki ljudi nikada ili samo povremeno”, kaže Hurlburt.
Većina ljudi hoda linijom između verbalnog i vizualnog razmišljanja, pri čemu se ova dva tipa misli često stapaju u isti tijek. Istraživači s Odsjeka za psihologiju na Harvardu otkrili su da vizualno razmišljanje potiče određenu količinu verbalnih misli i obrnuto. Također, otkrili su da su misli u obliku rečenica uglavnom povezane s budućnošću, dok su misli u obliku slike više vezane za sadašnji trenutak.
Zanimljivo je da ljudi čak i ne razmatraju drugi način razmišljanja osim vlastitog. Može se činiti da ljudi koji za život zarađuju pisanjem – razmišljaju riječima, ali to ne mora biti tako.
Istraživanja se slažu da ne postoji superiorniji i bolji način razmišljanja. Ali činjenica da svi možemo živjeti potpuno drugačije unutar naših glava je veoma zanimljiva, bez obzira na koji način o tome razmišljate.
