U jednom trenutku postane neizdrživo emotivno pratiti dramsku radnju predstave DARK NUMBERS i to u trenutku kada jedan od protoganosta, inače stvarni pripadnik holandskog bataljona stacioniranog u srebrenici 1995. godine, iznese na scenu mlin za kafu i ne počne se prisjećati lokalaca Mrkija i Zeleta, koji su vjerovatno ubijeni u srebreničkom genocidu.

Ta ispovijest je stvarna kao što su stvarne i ispovijesti ostalo troje ljudi koji se pojavljuju u predstavi, jer svi su oni bili pripadnici holandskog bataljona, onog bataljona holnadske vojske i Ujedinjenih nacija koji je imao za cilj čuvanje zaštićene enklave Srebrenica. Sve četvoro godinama kasnije teško se nose sa posljedicama događaja u kojima nisu učestovali, ali su bili njihovi sudionici. Svi se kaju što su bili pasivni, naivni i mladalački bahati.

Predstava DARK NUMBERS hrvatske pozorišne rediteljice Tee Tupajić bosanska publika nije imala priliku vidjeti iako rediteljica tematizira možda najvažniju temu savremene bosanske historije. U svom pristupu odabrala je vizuru koja je manje poznata javnosti i iz koje saznajemo stvari koje, ako je o njima nekada i pričano, stoje duboko na margini naše kolektivne memorije.

Iskustvo četiri vojnika Dutchbata je zastrašujući uvid u život i način razmišljanja ljudi koji su, kako se vjerovalo, imali misiju da čuvaju ljude enklave. Ono o čemu oni govore u predstavi nešto je sasvim drugačije a motivi njihovog dolaska u Bosnu, kako kaže rediteljica Tea Tupajić u razgovoru za Al Jazeeru, bili su sasvim drugačiji. 

Tea Tupajić rođena je u Sarajevu, a danas živi i radi kao pozorišna rediteljica u Zagrebu. Njene predstave Bolest smrti Suđenje umjetnosti, Varijete Europa, Disko, DARK NUMBERS prikazane su na festivalima i pozorištima širom svijeta. 

Kompletan razgovor sa rediteljicom Tupajić možete pročitati OVDJE.

U jednom trenutku postane neizdrživo emotivno pratiti dramsku radnju predstave DARK NUMBERS i to u trenutku kada jedan od protoganosta, inače stvarni pripadnik holandskog bataljona stacioniranog u srebrenici 1995. godine, iznese na scenu mlin za kafu i ne počne se prisjećati lokalaca Mrkija i Zeleta, koji su vjerovatno ubijeni u srebreničkom genocidu.

Ta ispovijest je stvarna kao što su stvarne i ispovijesti ostalo troje ljudi koji se pojavljuju u predstavi, jer svi su oni bili pripadnici holandskog bataljona, onog bataljona holnadske vojske i Ujedinjenih nacija koji je imao za cilj čuvanje zaštićene enklave Srebrenica. Sve četvoro godinama kasnije teško se nose sa posljedicama događaja u kojima nisu učestovali, ali su bili njihovi sudionici. Svi se kaju što su bili pasivni, naivni i mladalački bahati.

Predstava DARK NUMBERS hrvatske pozorišne rediteljice Tee Tupajić bosanska publika nije imala priliku vidjeti iako rediteljica tematizira možda najvažniju temu savremene bosanske historije. U svom pristupu odabrala je vizuru koja je manje poznata javnosti i iz koje saznajemo stvari koje, ako je o njima nekada i pričano, stoje duboko na margini naše kolektivne memorije.

Iskustvo četiri vojnika Dutchbata je zastrašujući uvid u život i način razmišljanja ljudi koji su, kako se vjerovalo, imali misiju da čuvaju ljude enklave. Ono o čemu oni govore u predstavi nešto je sasvim drugačije a motivi njihovog dolaska u Bosnu, kako kaže rediteljica Tea Tupajić u razgovoru za Al Jazeeru, bili su sasvim drugačiji. 

Tea Tupajić rođena je u Sarajevu, a danas živi i radi kao pozorišna rediteljica u Zagrebu. Njene predstave Bolest smrti Suđenje umjetnosti, Varijete Europa, Disko, DARK NUMBERS prikazane su na festivalima i pozorištima širom svijeta. 

Kompletan razgovor sa rediteljicom Tupajić možete pročitati OVDJE.