Studija koju su proveli Sveučilište u Granadi i Andaluzijska škola za javno zdravlje analizirali su glavne čimbenike rizika u prijenosu SARS-CoV-2 tijekom lockdowna u Španjolskoj, uključujući odlazak na posao ili život s oboljelima od covida-19.

Autori upozoravaju da vlasnici kućnih ljubimaca trebaju poduzimati ekstremne higijenske mjera jer još nije jasno jesu li se zarazili jer je ljubimac bio domaćin virusa i prenijela ga izravno ili se virusom neizravno zarazio putem nekih predmeta ili površina koje su bile kontaminirane.

• Sa znanstvenog gledišta, nema opravdanja da se dječja igrališta zatvaraju kako bi se spriječile infekcije, dok parkovi u kojima se šeću psi smiju ostati otvoreni, kada tamo postoje brojni predmeti koji mogu nositi SARS-CoV-2 – navode autori studije.

Studija objavljena u časopisu Environmental Research otkrila je da su život s psom i kupovina u supermarketima dvije socio-ekonomske varijable koje su imale najveći rizik od zaraze koronavirusom – 78% u slučaju života s psima i 94% kupovina.

Kao što je objasnila Cristina Sánchez González, glavna autorica studije, “s obzirom na brzo širenje koronavirusa čak i tijekom lockdowna, važno je proučiti socio-demografske karakteristike i navike kako bi se provele učinkovite preventivne strategije”.

Na temelju uzorka od 2086 pojedinaca, 41% ispitane populacije bilo je u dobi između 40 i 54 godine. Rezultati su pokazali da je rizik od zaraze 60 puta veći kod osoba koje žive s nekim tko je obolio od covida-19. Uz to, život s psom bila je varijabla koja je imala najsnažniji učinak u smislu povećanja rizika od zaraze. Rizik od zaraze je veći je 78% kod osoba koje su živjele s psima i vodile ih u šetnju. Nasuprot tome, držanje mačaka ili drugih vrsta kućnih ljubimaca nije imalo značajnog utjecaja na prevalenciju bolesti.

• Rezultati našeg istraživanja upozoravaju na povećanu zaraženost vlasnika pasa, a razlog ove veće prevalencije tek treba razjasniti – navela je Sánchez González.

Nalazi ove studije ukazuju da je život s psima snažan čimbenik rizika od zaraze koronavirusom, no potrebne su daljnje studije kojima bi se utvrdilo je li pas bio domaćin virusu ili ga je pokupio s neke zaražene površine.

• Istovremeno, ne bismo trebali isključiti mogućnost da se virus prenese putem fekalija”, dodala je – Sánchez González.

Studija koju su proveli Sveučilište u Granadi i Andaluzijska škola za javno zdravlje analizirali su glavne čimbenike rizika u prijenosu SARS-CoV-2 tijekom lockdowna u Španjolskoj, uključujući odlazak na posao ili život s oboljelima od covida-19.

Autori upozoravaju da vlasnici kućnih ljubimaca trebaju poduzimati ekstremne higijenske mjera jer još nije jasno jesu li se zarazili jer je ljubimac bio domaćin virusa i prenijela ga izravno ili se virusom neizravno zarazio putem nekih predmeta ili površina koje su bile kontaminirane.

• Sa znanstvenog gledišta, nema opravdanja da se dječja igrališta zatvaraju kako bi se spriječile infekcije, dok parkovi u kojima se šeću psi smiju ostati otvoreni, kada tamo postoje brojni predmeti koji mogu nositi SARS-CoV-2 – navode autori studije.

Studija objavljena u časopisu Environmental Research otkrila je da su život s psom i kupovina u supermarketima dvije socio-ekonomske varijable koje su imale najveći rizik od zaraze koronavirusom – 78% u slučaju života s psima i 94% kupovina.

Kao što je objasnila Cristina Sánchez González, glavna autorica studije, “s obzirom na brzo širenje koronavirusa čak i tijekom lockdowna, važno je proučiti socio-demografske karakteristike i navike kako bi se provele učinkovite preventivne strategije”.

Na temelju uzorka od 2086 pojedinaca, 41% ispitane populacije bilo je u dobi između 40 i 54 godine. Rezultati su pokazali da je rizik od zaraze 60 puta veći kod osoba koje žive s nekim tko je obolio od covida-19. Uz to, život s psom bila je varijabla koja je imala najsnažniji učinak u smislu povećanja rizika od zaraze. Rizik od zaraze je veći je 78% kod osoba koje su živjele s psima i vodile ih u šetnju. Nasuprot tome, držanje mačaka ili drugih vrsta kućnih ljubimaca nije imalo značajnog utjecaja na prevalenciju bolesti.

• Rezultati našeg istraživanja upozoravaju na povećanu zaraženost vlasnika pasa, a razlog ove veće prevalencije tek treba razjasniti – navela je Sánchez González.

Nalazi ove studije ukazuju da je život s psima snažan čimbenik rizika od zaraze koronavirusom, no potrebne su daljnje studije kojima bi se utvrdilo je li pas bio domaćin virusu ili ga je pokupio s neke zaražene površine.

• Istovremeno, ne bismo trebali isključiti mogućnost da se virus prenese putem fekalija”, dodala je – Sánchez González.