Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, za Otvoreni studio Federalnog radija kazala je kako presuda Stanišići i Simatoviću vrlo važna i da ne treba biti nezadovoljan  time što nije utvrđen UZP, jer je na određeni način kroz ranije presude jasno definirana uloga Srbije u ratu u BiH.

– Mislim da je sad prvi put jasno utvrđeno šta se dešavalo u Bosanskom Šamcu imajući u vidu šta je recimo preživio Sulejman Tihić, ne samo zatočeništvo tu, nego i u Srbiji i mislim da je ova presuda sa vrlo jasna: bivši načelnik SDB-a i njegov pomoćnik se osuđuju za pomaganje i izvršavanje krivičnih djela u Bosanskom Šamcu, ubistva, deportacije i prislino premještanje stanovništva – kazala je Kandić.

Kandić je kazala da je ova presuda vrlo važna bez obzira što oni nisu osuđeni za doprinos UZP-u, da to nije moglo biti zaključeno van razumne sumnje.

– Ja bih rekla da je ipak donijelo vemoma važne i konkretne zaključke i da danas iako više nema Sulejmana Tihića ovo je jedna pravda koja je važna i koju ne bismo imali da ju nije ovo Sudsko vijeće utvrdil.  U tom smislu čini mi se da je manje važno da sada raspravljamo da li je ovom presudom Srbija ponovo zaštićena, rekla bih da ono što smo čuli u zaključcima da su veoma teške optužbe, da su institucije u Srbiji pomagale, obučavale, pružale pomoć ne samo u uniformi i obuci  već i u mjestima u kojima se održavala obuka i da su posebno izdvojene općine Sanski Most i Bosanski Šamac, zatočenički objekti u Zvorniku te da su posebno izdvojena imena zlikovaca iz Crvenih beretki – kazala je Kandić

Imam poseban odnos prema tome šta se događalo u Bosanskom Šamcu.

– I to je uvijek ostalo pokriveno, sakriveno i svjedočenja Sulejmana Tihića će zauvijek ostati kao strašno vrijedna i posebna i ovom presudom potvrđena – kazala je Kandić u kometaru za Federalni radio.

Priča o UZP-u je jasna i preko drugih veza kao što su zločini protiv čovječnosti gdje se vidi ko podržava učešće i oragnizira i nakoji načinm i to su stvari koje ćemo decenijama izučavati i i pravno i histrorijski, ali mi treba dsa budemo zadovoljni što je bilo Haaškog tribunala zato što jasno vidimo našu situaicju nakon 30 godina od rata.

– Ima sasavim dovoljno dokaza da se kaže da nema nevinih instiutucija i posebno nema nevine Srbije koja je učestvovala u ratovima na teritoriji drugih zemalja – zaključila je Kandić.

Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo, za Otvoreni studio Federalnog radija kazala je kako presuda Stanišići i Simatoviću vrlo važna i da ne treba biti nezadovoljan  time što nije utvrđen UZP, jer je na određeni način kroz ranije presude jasno definirana uloga Srbije u ratu u BiH.

– Mislim da je sad prvi put jasno utvrđeno šta se dešavalo u Bosanskom Šamcu imajući u vidu šta je recimo preživio Sulejman Tihić, ne samo zatočeništvo tu, nego i u Srbiji i mislim da je ova presuda sa vrlo jasna: bivši načelnik SDB-a i njegov pomoćnik se osuđuju za pomaganje i izvršavanje krivičnih djela u Bosanskom Šamcu, ubistva, deportacije i prislino premještanje stanovništva – kazala je Kandić.

Kandić je kazala da je ova presuda vrlo važna bez obzira što oni nisu osuđeni za doprinos UZP-u, da to nije moglo biti zaključeno van razumne sumnje.

– Ja bih rekla da je ipak donijelo vemoma važne i konkretne zaključke i da danas iako više nema Sulejmana Tihića ovo je jedna pravda koja je važna i koju ne bismo imali da ju nije ovo Sudsko vijeće utvrdil.  U tom smislu čini mi se da je manje važno da sada raspravljamo da li je ovom presudom Srbija ponovo zaštićena, rekla bih da ono što smo čuli u zaključcima da su veoma teške optužbe, da su institucije u Srbiji pomagale, obučavale, pružale pomoć ne samo u uniformi i obuci  već i u mjestima u kojima se održavala obuka i da su posebno izdvojene općine Sanski Most i Bosanski Šamac, zatočenički objekti u Zvorniku te da su posebno izdvojena imena zlikovaca iz Crvenih beretki – kazala je Kandić

Imam poseban odnos prema tome šta se događalo u Bosanskom Šamcu.

– I to je uvijek ostalo pokriveno, sakriveno i svjedočenja Sulejmana Tihića će zauvijek ostati kao strašno vrijedna i posebna i ovom presudom potvrđena – kazala je Kandić u kometaru za Federalni radio.

Priča o UZP-u je jasna i preko drugih veza kao što su zločini protiv čovječnosti gdje se vidi ko podržava učešće i oragnizira i nakoji načinm i to su stvari koje ćemo decenijama izučavati i i pravno i histrorijski, ali mi treba dsa budemo zadovoljni što je bilo Haaškog tribunala zato što jasno vidimo našu situaicju nakon 30 godina od rata.

– Ima sasavim dovoljno dokaza da se kaže da nema nevinih instiutucija i posebno nema nevine Srbije koja je učestvovala u ratovima na teritoriji drugih zemalja – zaključila je Kandić.