Kada osvojite Wimbledon vjerovatno ste na vrhuncu teniske karijere. Osvojite više od 30 miliona eura, u konkurenciji ste za sportistu godine, sponzorski ugovori se drastično povećavaju i još ‘mali milion’ povlastica stiže na vaše ime i prezime.
Muškarci za osvajanje najprestižnijeg teniskog turnira dobiju pehar, a žene dobiju zlatni tanjir, nalik ‘salatari’ koju dobije osvajač Bundeslige.
Da li je to seksizam ili tradicija?
Massachusetts Institute of Technology istražio je zašto je to tako. Ovo pitanje se mnogo puta postavljalo u historiji održavanja ovog turnira na travnatoj podlozi.
Krenimo ‘od jajeta’.
Prvi Wimbledon turnir odigran je 1877. godine, a žene su dobile pravo nastupa 1884. godine. Tada su u finalu igrale Maud Watson i njena sestra Lilian Watson. Ovo rivalstvo je bilo čak i veće od sestara Venus i Serena Williams.
Te godine, Maud je savladala svoju sestru i dobila je zlatni tanjir, koji se kao zvanična nagrada u ženskoj konkurenciji vodi od 1886. godine. Nagrada je inspirisana Silver Salverom, ceremonijalnim tanjirom iz Engleske, koji datira iz 19. stoljeća, a na njemu se držao pehar iz kojeg su se prale ruke za srednjovjekovne ceremonijalne obrede.
On je nešto kasnije dekorisan motivima iz mitologije, a u samom centru je figura Sophrosyne, koja drži lampu u jednoj, i vrč u drugoj ruci.
Kakve to veze sa tenisom, ili ženama ima?
Ovaj tanjir, plata kako želite, koristila se i za testiranje hrane. Tačnije, na njoj se služila hrana pokusnim kunićima na testiranje, prije nego bi se iznijela na stolove diplomata, vladara, visokih službenika i slično. Na tom tanjiru nalaze se i figure klasičnih bogova, slika boginje Venus – a pobjednicama Wimbledona se dodjeljuje također zbog tradicije.
I ta tradicijadatira još iz 19. stoljeća, kada se moć žena tada povezivala sa dnevnim aktivnostima domaćice – i veličine domaćinstva kojim upravljaju. Što veće domaćinstvo, žena više vrijedi – a ta titula vrijedila je više od bilo čega drugog.
Teniska asocijacija je tada, kada je uvela žene na Wimbledon turnir smatrala da je to prigodna nagrada – i da nema nikakve veze sa seksizmom, nego isključivo sa engleskom tradicijom.
Danas, u 21. vijeku – skoro da nijedna teniserka ne preispituje simboliku nagrade koju dobije na najvećem teniskom turniru današnjice. Ono što je mnogo važnije od oblika trofeja jeste poštovanje koje dobiju u svijetu tenisa, ali i svakodnevnom životu.
U pitanju je dakle simbolika inspirisana tradicijom. Do kada?
