– Iako on za to ne zna, za njegovog života nastajala su i propadala carstva, pošasti su dolazile i prestajale, ratovi počinjali i završavali.
Spora šetnja travnjakom, hladna kupka i drijemež pod drvetom tipične su dnevne aktivnosti najstarije kornjače na svijetu. Jonathan je upravo napunio najmanje 190 godina i još se ne da.
Od 19. stoljeća Jonathan živi u vrtu guvernerske rezidencije na Svetoj Heleni, britanskom protektoratu u zapadnoj Africi. Voljeni je simbol toga otoka i nalazi se na njegovim kovanicama i poštanskim markama.
Za njegovog života u Britaniji se izmijenilo osam monarha, a u Americi četrdeset predsjednika.
– Za nas je Jonathan simbol opstanka i upornosti – kaže njegov veterinar Joe Hollins, čije je puno ime – Jonathan.
– Premda on za to ne zna, za njegovog života nastajala su i propadala carstva, pošasti su dolazile i prestajale, ratovi počinjali i završavali.
Vjerovatno je rođen 1832.
Vjerovatno rođen 1832., Jonathan je na Svetu Helenu, otok površine 121 kvadratni kilometar i 1.200 kilometara udaljen od afričkog kopna, stigao kao pedesetogodišnjak.
Kornjača je bila poklon Williamu Grey-Wilsonu, koji je od 1890. do 1897. bio guverner otoka. Od tada se izmijenilo više od 30 guvernera, a Jonathan i dalje živi u raskošnom vrtu rezidencije izgrađene u georgijanskom stilu. Po Guinnessovoj knjizi rekorda, star je 190 godina, ali ta je procjena zahtijevala malo istraživačkog rada.
Pismo iz godine u kojoj je Jonathan stigao na otok opisuje ga kao “odraslu životinju”. To potvrđuje i fotografija snimljena između 1882. i 1886. godine na temelju koje su stručnjaci izmjerili promjer njegovog oklopa i zaključili da odgovara velikoj kornjači staroj najmanje 50 godina. Očekivani životni vijek velikih kornjača je 150 godina, ali Jonathan je žilav, kaže Hollins.
“Usporeni stariji gospodin”
– Jonathanu društvo prave još tri divovske kornjače, David, Fred i Emma. Parenje s Emom nekoć je Jonathanu bila omiljena razonoda, kaže Hollins, ali je on s godinama postao “usporeni stariji gospodin koji gleda svoja posla.
Hollins se već godinama brine o 180 kilograma teškom Jonathanu i pazi da dobiva dovoljno vitamina i minerala. Jednom semdmično ga ručno hrani njegovim omiljenim namirnicama, krastavcima, salatom, mrkvama, jabukama, bananama i guavom.
– Ja Jonathana volim, ali kad je uzvraćanje ljubavi u pitanju, realan sam. On me vidi kao dostavljača hrane.
Jonathan je slijep i izgubio je osjet mirisa. Ali odlično čuje. Svog dostavljača prepoznaje po glasu i općenito voli biti s ljudima. Kad čuje da su stigli posjetitelji, često im priđe blizu i dopušta da ga maze.
Stanovnicima Svete Helene on je ikona. Njegov je lik na kovanici od pet penija. Proslava njegovog rođendana početkom prosinca prenosila se uživo, a tim je povodom objavljena i prigodna poštanska marka.
– On nam daje nadu da, unatoč svim brutalnostima čovječanstva, nešto na našem planetu može preživjeti – kaže Hollins.
