U subotu je gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović ponosno potpisao Sporazum kojim Bilino polje zvanično postaje Nacionalni stadion Bosne i Hercegovine. I nema sumnje da je to veliki iskorak za grad, za sport, za promociju Zenice kao centra sportskog turizma. No, iza tih reflektora i svečanih izjava, krije se ozbiljna kontradikcija, gotovo licemjerna politika: kad je u pitanju stadion Grad Zenica ne samo da daje saglasnost Nogometnom savezu BiH, nego pristaje i da iz budžeta sufinansira projekat rekonstrukcije. S druge strane, kad je riječ o Kantonalnoj bolnici Zenica, instituciji od životnog značaja za hiljade građana, isti gradonačelnik vodi višegodišnju blokadu i traži milionske iznose od Vlade ZDK da bi se uopšte moglo graditi ili ulagati.
Ovdje ne govorimo o pukoj političkoj nesuglasicama, već o fundamentalnom nesrazmjeru prioriteta. Kasumović je naglasio da je izgradnja Nacionalnog stadiona “strateški interes Zenice”, jer se time “gradi sportski turizam i podiže ugled grada”. U redu. Ali zar ne vrijedi isto i još mnogo više za zdravstveni sektor? Zar nije Kantonalna bolnica Zenica kičma ovog grada? Ustanova u kojoj rade stotine Zeničana i Zeničanki, koja pruža zdravstvenu zaštitu za desetine i stotine hiljada građana sa područja cijelog Zeničko-dobojskog kantona, i koja je upravo zbog svoje centralne lokacije od presudnog značaja za pacijente iz Zenice?
Za stadion – sve je moglo. Za bolnicu – ništa ne može.
Spor između Grada Zenice i Vlade Zeničko-dobojskog kantona oko vlasništva nad zemljištem i objektima Kantonalne bolnice traje godinama. Nakon presude Vrhovnog suda FBiH, kojom je utvrđeno da je Grad Zenica vlasnik zemljišta, Kasumović je odlučio da to vlasništvo kapitalizuje, ne kroz saradnju, već kroz uslovljavanje. Vladi ZDK nudi da otkupi zemljište za 16 miliona KM. U međuvremenu, bolnica stagnira jer ne može aplicirati za ozbiljne projekte modernizacije. Kredit od EBRD-a godinama stoji neiskorišten, jer Grad odbija da da saglasnost.
I tu dolazimo do ključnog apsurda: dok se Vladi ZDK postavljaju milionski računi za zemljište na kojem već decenijama funkcioniše bolnica, jedna privatna klinika za kardiologiju u Zenici, prema istim prostornim i vlasničkim uslovima, dobija zeleno svjetlo. Bez otkupa, bez blokade, bez pitanja. Kad se gradi za privatni biznis, onda sve može. Kad se gradi za javno zdravstvo, ali od druge (bivše) Kasumovićeve stranke koja je na vlasti, ne može.
Još banalnije zvuče riječi samog Kasumovića iz ranijih istupa, kada je kritikovao rukovodstvo Kantonalne bolnice i Vladu ZDK zbog naplate parkinga:
“Građani koji dolaze da se liječe treba da imaju besplatan parking!”, je govorio tada.
No, otkako je preuzeo zemljište i dobio sudsku potvrdu da je vlasnik, ništa se nije promijenilo. Parking se i dalje naplaćuje. Obećanje? Zaboravljeno. Principi? Očito jednokratni.
Svi znamo koliko je simbolički važno imati Nacionalni stadion. I jeste – Bilino polje to zaslužuje. Ali simboli ne liječe ljude. Stadioni ne spašavaju živote. Dok gradonačelnik vodi rat za medijsku sliku u sportskom dresu, građani se liječe u zgradi čiji energetski, tehnički i prostorni kapaciteti više ne odgovaraju savremenim standardima. Medicinsko osoblje koje svakodnevno nosi sistem na svojim leđima – čeka. Pacijenti – čekaju. Projekti – čekaju. A politika? Ona blokira.
Nadamo se da će Zenica opet nekad dobiti lidera koji zna da su i sport i zdravlje stubovi jednog zdravog, ponosnog, humanog grada. Jedan stadion ne može zamijeniti jedno operaciono odjeljenje. Jedna tribina ne može parirati jednom inkubatoru. Niti jedan dres jednoj životno važnoj terapiji.
I zato ovaj tekst nećemo završiti sa “šta će biti s bolnicom?”. Ne, pravo pitanje glasi: dokle će trajati politika dvostrukih aršina, i ko će je konačno nazvati pravim imenom – opasnim nemarom prema zdravlju građana?
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
