Bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine Anel Ahmedhodžić (26) je u razgovoru za nizozemski De Telegraaf otvorio dušu i govorio o razlozima napuštanja Zmajeva, a otkrio je kako je najviše razočaran u oca Mirsada.

Dvadesetšestogodišnji Ahmedhodžić je ovog ljeta prešao u Feyenoord i svojim dobrim igrama je privukao pažnju navijača ekipe iz Rotterdama, a De Telegraaf je odlučio napraviti intervju s njim o stvarima koje se ne vežu direktno za zeleni teren, a ono što su saznali o Anelu ih je sasvim sigurno šokiralo.

Novinara De Telegraafa je zanimalo kako je došlo do toga da Ahmedhodžić u najboljim godinama prekine reprezentativnu karijeru nakon samo 24 odigrane utakmice.

“Nisam se mogao nositi s amaterskim metodama rada i miješanja politike u izbor tima. Ponekad su stvari išle dobro neko vrijeme, ali bilo je i perioda kada vidite koliko je sve to neprofesionalno. Odabir igrača nije imao mnogo veze s njihovim igrama”, kazao je Ahmedhodžić koji je istakao da je i ljekarski tim reprezentacije radio užasno.

“Povrijedio sam mišić i moj klub je obavijestio ljekare reprezentacije da ne mogu igrati. Ipak, morao sam se javiti na pripreme, gdje su me natjerali da odradim dvadeset sprinteva. Nakon toga sam bio van terena mjesec dana. Magnetna rezonanca je bila neophodna, ali su smatrali da je ultrazvuk dovoljan”, kazao je Ahmedhodžić.

Kako kaže Ahmedhodžić, mediji su ga odmah “razapeli” i on je prikazan kao igrač koji više ne želi igrati za reprezentaciju.

“Moj telefon je eksplodirao. Čak je i moja supruga bila na udaru medija. Najgore mi je palo mišljenje mog oca. Umjesto da vjeruje u moju priču, rekao je: ‘Anel više nije moj sin, njegova žena se bavi crnom magijom’. Ostao sam bez riječi. Tad je sve eskaliralo”, prisjetio se Ahmedhodžić i poručio kako je s ponosom nosio dres Zmajeva.

“Tokom moje prve utakmice za reprezentaciju osjetio sam trnce po cijelom tijelu tokom intoniranja himne. Želim predstavljati svoju zemlju, ali ne pod takvim okolnostima. Sada sam sretan u Rotterdamu. A ako moji sinovi kasnije u životu postanu nogometaši, nikada se ne bih ponašao kao moj otac”, zaključuje Ahmedhodžić.

Bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine Anel Ahmedhodžić (26) je u razgovoru za nizozemski De Telegraaf otvorio dušu i govorio o razlozima napuštanja Zmajeva, a otkrio je kako je najviše razočaran u oca Mirsada.

Dvadesetšestogodišnji Ahmedhodžić je ovog ljeta prešao u Feyenoord i svojim dobrim igrama je privukao pažnju navijača ekipe iz Rotterdama, a De Telegraaf je odlučio napraviti intervju s njim o stvarima koje se ne vežu direktno za zeleni teren, a ono što su saznali o Anelu ih je sasvim sigurno šokiralo.

Novinara De Telegraafa je zanimalo kako je došlo do toga da Ahmedhodžić u najboljim godinama prekine reprezentativnu karijeru nakon samo 24 odigrane utakmice.

“Nisam se mogao nositi s amaterskim metodama rada i miješanja politike u izbor tima. Ponekad su stvari išle dobro neko vrijeme, ali bilo je i perioda kada vidite koliko je sve to neprofesionalno. Odabir igrača nije imao mnogo veze s njihovim igrama”, kazao je Ahmedhodžić koji je istakao da je i ljekarski tim reprezentacije radio užasno.

“Povrijedio sam mišić i moj klub je obavijestio ljekare reprezentacije da ne mogu igrati. Ipak, morao sam se javiti na pripreme, gdje su me natjerali da odradim dvadeset sprinteva. Nakon toga sam bio van terena mjesec dana. Magnetna rezonanca je bila neophodna, ali su smatrali da je ultrazvuk dovoljan”, kazao je Ahmedhodžić.

Kako kaže Ahmedhodžić, mediji su ga odmah “razapeli” i on je prikazan kao igrač koji više ne želi igrati za reprezentaciju.

“Moj telefon je eksplodirao. Čak je i moja supruga bila na udaru medija. Najgore mi je palo mišljenje mog oca. Umjesto da vjeruje u moju priču, rekao je: ‘Anel više nije moj sin, njegova žena se bavi crnom magijom’. Ostao sam bez riječi. Tad je sve eskaliralo”, prisjetio se Ahmedhodžić i poručio kako je s ponosom nosio dres Zmajeva.

“Tokom moje prve utakmice za reprezentaciju osjetio sam trnce po cijelom tijelu tokom intoniranja himne. Želim predstavljati svoju zemlju, ali ne pod takvim okolnostima. Sada sam sretan u Rotterdamu. A ako moji sinovi kasnije u životu postanu nogometaši, nikada se ne bih ponašao kao moj otac”, zaključuje Ahmedhodžić.