Prisilni maloljetnički brakovi i dalje predstavljaju veliki problem u Bosni i Hercegovini, a nerijetko služe i kao paravan za trgovinu ljudima. Preciznih statističkih podataka nema, jer su mnogi slučajevi nevidljivi za sistem.
Svake godine nekoliko desetina maloljetnika, prema dostupnim podacima, stupaju u brak prije punoljetstva. Posebno zabrinjava činjenica da se dio ovih brakova sklapa pod pritiskom porodice ili tradicije, što ih svrstava u kategoriju prijevremenih i prisilnih brakova. Stručnjaci upozoravaju da stvarni broj može biti i veći, jer mnogi slučajevi nikada ne budu zvanično evidentirani.
Indira Bajramović iz Udruge žena Romkinja “Bolja budućnost” ističe da nema informacija o stvarnom broju vanbračnih zajednica zasnovanih na maloljetničkim brakovima.
“Ako se mogu tako nazvati, radi se o ugovorenim dječijim brakovima ili situacijama u kojima su u pitanju uglavnom maloljetnici.”
Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava BiH, govori o određenim slučajevima u Tuzlanskom kantonu i regionu Bijeljine.
“Podaci koje smo dobili od općina, matičnih ureda i centara za socijalni rad pokazuju određene slučajeve u Tuzlanskom kantonu i regionu Bijeljine. Međutim, i dalje su to neznatni brojevi, što zabrinjava jer pokazuje koliko se stvarno registruju vanbračne zajednice u odnosu na njihovu stvarnu prisutnost.”
Jedan od ključnih razloga prijevremenih brakova je izostanak ili napuštanje formalnog obrazovanja. Djeca se na taj način, bez znanja, podrške i mogućnosti izbora, odlučuju za brak koji često postaje nametnuto rješenje.
Sumka Bučan iz CARE International Balkans kaže kako su se fokusirali na aktivnosti s mladima kroz edukativni program “Program E”, koji se bavi zdravim životnim stilovima, borbom protiv nasilja i stvaranjem zdravih odnosa.
Stručnjaci naglašavaju važnost prevencije i podizanja svijesti, s posebnim fokusom na mentalno zdravlje djece i mladih.
Siniša Sajević iz Fondacije “Krila nade” ističe da maloljetnički i prisilni brak ne smiju se više nazivati “romskom tradicijom”, već pravim imenom – kršenje ljudskih prava.
“Mentalno zdravlje treba staviti na poziciju koju zaslužuje, ne samo u romskoj zajednici nego u cijeloj BiH.”
Iako zakon predviđa kazne za prisiljavanje na brak, slučajevi se rijetko procesuiraju, a odgovorni često ostaju neotkriveni.
Joško Mandić iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH kaže da je kriminalizirano djelo prinudnog braka.
“Ono što ostaje da se uradi jeste institucionalni razvoj i osiguranje da se ta krivična djela procesuiraju na najbolji mogući način.”
Efikasno procesuiranje ključno je za zaštitu djece i prevenciju novih slučajeva.
