Zaustavljanje integralne proizvodnje u “Novoj Željezari” Zenica nije posljedica jedne odluke ili pojedinačnog događaja, već rezultat dugotrajnog niza ekonomskih, tržišnih i tehnoloških problema koji su se godinama gomilali, navodi se u zvaničnom saopštenju kompanije.
Kako ističu iz kompanije, ključni razlozi uključuju višegodišnje finansijske gubitke, rast cijena energenata i sirovina, pojačanu uvoznu konkurenciju, izostanak zaštitnih mjera države, nedovoljnu kontrolu kvaliteta uvoznih proizvoda, zastarjelost postrojenja te proizvodnju ispod tehnološkog minimuma. Svi ovi faktori, naglašava se, djeluju zajedno i nijedan se ne može posmatrati izolovano.
Najjednostavnije rečeno, proizvodnja nije obustavljena zbog nedostatka volje, već zato što postojeći model više nije održiv u aktuelnim tržišnim, tehnološkim i regulatornim uslovima.
Integralna proizvodnja čelika, koja se zasniva na radu visoke peći, čeličane i pratećih pogona, zahtijeva stabilno tržište, visok obim proizvodnje i konkurentne ulazne troškove. U situaciji kada su troškovi rasli, a prodajne cijene stagnirale ili padale, nastavak proizvodnje, kako navode, značio bi samo generisanje novih gubitaka.
Dodatni pritisak dolazi i sa globalnog tržišta. Pandemija, energetska kriza i rat u Ukrajini poremetili su lance snabdijevanja, dok je višak čelika na svjetskom tržištu doveo do pojačanog izvoza prema manjim i otvorenim tržištima poput Bosne i Hercegovine. Istovremeno, velike ekonomije poput Evropske unije i Srbije uvode zaštitne mjere, dok domaće tržište ostaje otvoreno za uvoz.
Prema podacima iz analize, nastavak integralne proizvodnje u trenutnim uslovima generiše minimalni mjesečni gubitak od 3,25 miliona eura, što dodatno potvrđuje finansijsku neodrživost sistema.
U kompaniji naglašavaju da promjena vlasništva sama po sebi ne bi riješila problem, jer ključni faktori poput cijena energenata, sirovina i tržišnih uslova ostaju isti bez obzira na vlasničku strukturu.
Kao jedini održiv put ističe se prelazak na novi model poslovanja. Cilj, kako navode, nije gašenje industrije, već njena transformacija ka održivijim i ekološki prihvatljivijim rješenjima.
Nova faza razvoja trebala bi uključivati proizvodnju armaturnih mreža, razvoj centralne radionice kao profitnog centra, pripreme za elektrolučnu proizvodnju čelika, kao i ulaganja u solarne projekte, industrijske baterije i logističke kapacitete.
Iz Nove Željezare poručuju da je cilj očuvati ono što ima dugoročnu vrijednost – infrastrukturu, kadrove i industrijski potencijal – te stvoriti osnovu za novu, održivu industriju.
“Cilj nije manje industrije. Cilj je nova industrija koja može opstati”, zaključuje se u saopštenju.
