Amer Beganović ekološki aktivista iz Zenice, podijelio je svoju agoniju tokom pokušaja spašavanja Livanjskog konja koji je slomio nogu prilikom čega je naišao na zid nerazumijevanja nadležnih.
Beganović je naveo da Livanjski konji, iako nikada zvanično proglašeni divljim, neosporni su ponos našeg kraja, simbol slobode i turistička atrakcija o kojoj svi rado pričaju. Često su glavni motiv u dokumentarnim filmovima i idealna pozadina za hvalisanje u predizbornim kampanjama. Ali, pita i šta se dešava kada se kamere ugase, a surova realnost pokaže svoje lice?
On poručuje da kada se dogodi saobraćajna nesreća u kojoj ovi konji ostanu teško povrijeđeni, nastaje muk. I masovno bježanje od odgovornosti.
“Već dva dana prolazim kroz pravi pakao pokušavajući spasiti jednog nesretnog konja sa slomljenom nogom. Životinja je u bolovima, nemoćna, a ja sam na telefonu dok je na terenu samo šačica dobrih ljudi”, upozorava aktivista za zaštitu životinja Amer Beganović, ističući apsurdnost situacije u kojoj se našao.
Kako navodi, u protekla dva dana svjedoči potpunom kolapsu sistema u kojem se apsolutno svi nadležni ograđuju od problema.
“Razgovarao sam bukvalno sa svima koji bi morali imati veze sa ovim. Lično sam ponudio da preuzmem sve finansijske obaveze i plaćanje veterinara i kompletan transport, samo da se toj jadnoj životinji pomogne i da joj se skrate muke. Čak ni to nije bilo dovoljno da se sistem pokrene!”, poručuje Beganović.
Beganović smatra da najveća odgovornost u ovom trenutku leži na kantonalnoj veterinarskoj inspektorici. Tvrdi da umjesto da preuzme inicijativu koja spada u njen osnovni opis posla i zakonsku dužnost, ona bježi od donošenja odluka i krije se iza birokratije.
Da stvar bude gora, tvrdi Beganović, ona uživa direktnu zaštitu svog šefa, koji svjesno zatvara oči pred neradom.
Ova mučna situacija oko prebacivanja nadležnosti, ističe Beganović, nije samo problem livanjskih konja, to je slika onoga što građani proživljavaju svakog dana.
“Ako ja, koji imam iskustva sa ovakvim stvarima i institucijama, nailazim na ovakav zid i nivo bezobrazluka, zamislite kroz šta prolazi običan čovjek kada mu zatreba pomoć sistema? Zamislite građanina koji nema resurse ni znanje da se bori sa vjetrenjačama javne uprave kada mu treba ljekarski pregled, obični papir, poticaj ili rješenje nekog životnog problema. Sistem vas tretira isto kao ove konje, šetaju vas od šaltera do šaltera dok svi peru ruke”, poručuje Beganović.
Beganović je kazao da je na kraju uspio izdejstovati da se povrijeđeni konj transportuje kako bi mu bila pružena pomoć i trenutno se nalazi na putu za Zenicu.
