Nakon drugog uzastopnog poraza Bakira Izetbegovića u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine ponovo se otvorila rasprava o njegovoj političkoj odgovornosti, ali i budućnosti na čelu Stranke demokratske akcije. Sve češće se može čuti tvrdnja da problem više nije samo u protivnicima SDA, nego i u tome što dio biračkog tijela same stranke više ne želi glasati za Izetbegovića.
Takva teza na prvi pogled djeluje logično. Ako SDA na izborima dobije više glasova od svog kandidata za Predsjedništvo, lako je zaključiti da dio ljudi glasa za stranku, ali ne i za njenog predsjednika. Međutim, kada se današnji rezultat uporedi sa svim općim izborima od 2002. godine, dobija se znatno složenija slika.
Za ovu analizu uzeli smo zbir glasova koje je SDA osvajala za kantonalne skupštine u Federaciji BiH i uporedili ga sa rezultatom kandidata SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH na istim izborima. Kantonalni nivo odabrali smo zato što obuhvata Federaciju BiH, odnosno prostor na kojem se ujedno bira bošnjački član Predsjedništva.
Naravno, ovakvo poređenje ne znači da možemo znati koliko je konkretnih birača SDA glasalo i za njenog kandidata za Predsjedništvo. Glasanje je tajno i pojedinačne glasove nije moguće povezivati. Ali odnos ukupnog broja glasova daje dobar statistički pokazatelj koliko se rezultat predsjedničkog kandidata približavao ukupnoj izbornoj snazi SDA.
Nekada je za pobjedu bilo dovoljno manje od 80 posto
Prvi izbori koje smo analizirali bili su oni iz 2002. godine. SDA je tada na izborima za kantonalne skupštine osvojila ukupno 236.370 glasova, dok je njen kandidat za Predsjedništvo BiH Sulejman Tihić dobio 192.661 glas. Tihićev rezultat tako je iznosio 81,51 posto zbirnog kantonalnog rezultata SDA – i pobijedio je.
Četiri godine kasnije Tihić je izgubio. SDA je za kantonalne skupštine osvojila 215.936 glasova, a Tihić 153.683, što je predstavljalo 71,17 posto stranačkog rezultata.
Posebno je zanimljiva 2010. godina, kada se prvi put kandidovao Bakir Izetbegović. SDA je tada na kantonalnim nivoima imala 203.903 glasa, dok je Izetbegović osvojio 162.831 glas. Njegov rezultat bio je jednak 79,86 posto zbirnog rezultata SDA – i to mu je bilo dovoljno za pobjedu i ulazak u Predsjedništvo BiH.
Najbolji odnos kandidata prema rezultatu stranke zabilježen je četiri godine kasnije. SDA je 2014. osvojila 255.998 glasova za kantonalne skupštine, a Izetbegović 247.235 glasova za Predsjedništvo. Njegov rezultat iznosio je čak 96,58 posto stranačkog rezultata i ponovo je pobijedio.
Šefik Džaferović je 2018. nastavio pobjednički niz SDA. Stranka je tada na kantonalnom nivou osvojila 248.434 glasa, a Džaferović 212.581. Omjer je iznosio 85,57 posto i Džaferović je izabran u Predsjedništvo BiH.
Paradoks 2022. godine: 93 posto i poraz
A onda dolazimo do rezultata koji možda najbolje pokazuje zašto se izborni porazi Bakira Izetbegovića ne mogu objasniti samo odnosom njega i biračkog tijela SDA.
Na izborima 2022. godine SDA je za kantonalne skupštine osvojila ukupno 230.399 glasova, dok je Izetbegović u utrci za Predsjedništvo dobio 214.412 glasova. To znači da je njegov rezultat predstavljao čak 93,06 posto ukupnog kantonalnog rezultata SDA.
Izetbegović je ipak izgubio.
Poređenje sa 2010. godinom posebno je upečatljivo. Kada je prvi put pobijedio, osvojio je broj glasova jednak 79,86 posto tadašnjeg kantonalnog rezultata SDA. Dvanaest godina kasnije izgubio je iako je njegov rezultat iznosio 93,06 posto rezultata stranke.
Drugim riječima, ako bismo koristili samo odnos glasova SDA i njenog kandidata kao pokazatelj podrške, Izetbegović je unutar ukupnog biračkog potencijala stranke 2022. stajao znatno bolje nego u pobjedničkoj 2010. godini.
Razlika je bila na drugoj strani političke jednačine. Denis Bećirović 2022. nije nastupao samo kao kandidat SDP-a. Iza njegove kandidature stao je širok blok od 11 političkih stranaka, čime je veliki broj birača različitih stranaka okupljen oko jednog kandidata.
Šta nam govori rezultat iz 2026. godine?
Sličnu sliku imamo i nakon ovogodišnjih izbora. SDA je za kantonalne skupštine zbirno dobila 215.181 glas, dok je Bakir Izetbegović osvojio 190.919 glasova za Predsjedništvo BiH.
Njegov rezultat predstavlja 88,72 posto kantonalnog rezultata SDA. To jeste pad u odnosu na 2022. godinu, kada je omjer iznosio 93,06 posto, ali je i dalje riječ o procentu većem nego u nekoliko izbornih ciklusa u kojima je kandidat SDA pobijedio.
Sulejman Tihić je 2002. pobijedio sa omjerom od 81,51 posto. Bakir Izetbegović je 2010. pobijedio sa 79,86 posto, a Šefik Džaferović 2018. sa 85,57 posto. Izetbegović je, dakle, 2026. izgubio iako njegovih 190.919 glasova predstavlja 88,72 posto ovogodišnjeg kantonalnog rezultata SDA.
U tome se krije možda najvažniji podatak ove analize. Kandidat SDA danas može ostvariti rezultat koji je, u odnosu na glasove stranke, bolji od rezultata s kojima su kandidati SDA ranije ulazili u Predsjedništvo – i ipak izgubiti izbore.
Izetbegović protiv jednog kandidata, ali ne i jedne stranke
Zbog toga se u analizi posljednja dva izborna ciklusa ne može zanemariti način na koji je organizovana politička konkurencija SDA.
Denis Bećirović je 2022. imao podršku 11 stranaka. U ovogodišnjoj kampanji podrška njegovoj kandidaturi bila je još šira, a u javnosti se govorilo o bloku od 14 političkih stranaka.
To bitno mijenja političku matematiku. Kada SDA kandiduje Izetbegovića, iza njega prvenstveno stoji izborna baza jedne velike stranke. Na drugoj strani, glasovi birača većeg broja stranaka usmjeravaju se prema jednom kandidatu.
Zato nije dovoljno porediti samo Izetbegovićev rezultat sa rezultatom SDA. Potrebno je posmatrati i koliko je različitih biračkih baza okupljeno oko njegovog protivkandidata.
Upravo se tu vidi velika razlika između ranijih i posljednja dva izborna ciklusa. Izetbegović je 2010. mogao pobijediti sa 162.831 glasom, odnosno rezultatom koji je predstavljao 79,86 posto tadašnjih kantonalnih glasova SDA. U 2026. mu za pobjedu nije bilo dovoljno 190.919 glasova i omjer od 88,72 posto.
Da li je onda tačna tvrdnja da članstvo SDA nije glasalo za Bakira?
Činjenica je da je SDA ove godine na kantonalnim listama dobila 24.262 glasa više nego Izetbegović u utrci za Predsjedništvo. Ali ne znamo ko su ti birači niti za koga su glasali kada su birali člana Predsjedništva.
Još važnije, historijski podaci pokazuju da je razlika između rezultata SDA i njenog kandidata postojala i u godinama kada je SDA pobjeđivala.
Godine 2010. između kantonalnog rezultata SDA i Izetbegovićevog rezultata bilo je više od 41.000 glasova razlike, pa je Izetbegović ipak pobijedio. Ove godine razlika je nešto više od 24.000 glasova – a izgubio je.
Zbog toga teza da je izborni poraz jednostavno posljedica toga što „SDA glasači neće Bakira“ nema dovoljno uporišta samo u ovim brojkama.
Dva poraza jesu političko pitanje, ali brojevi traže širu analizu
To, naravno, ne znači da se nakon dva uzastopna poraza ne treba postaviti pitanje političke odgovornosti Bakira Izetbegovića. Kao predsjednik SDA i njen kandidat za Predsjedništvo, on nosi političku odgovornost za rezultate, a pitanje njegovog ostanka na čelu stranke legitimna je tema unutar SDA i šire javnosti.
Posljednja dva izborna ciklusa pokazuju da se protiv kandidata SDA formira širok politički blok koji glasove različitih stranaka usmjerava prema jednom kandidatu. Kada se to dogodi, više nije dovoljno zadržati veliki dio vlastitog biračkog tijela. Za pobjedu je potrebno privući i značajan broj glasova izvan njega.
Upravo tu se možda nalazi ključna razlika između Bakira Izetbegovića koji je 2010. sa 162.831 glasom pobijedio i Bakira Izetbegovića koji je 2026. sa 190.919 glasova izgubio.
