Papir, šalteri i čekanje još su svakodnevica građana Bosne i Hercegovine. Istovremeno, digitalne tehnologije mijenjaju način na koji se čuvaju dokumenti, razmjenjuju podaci i obavljaju administrativni poslovi. Proces koji bi trebao donijeti manje birokratije i efikasniji rad institucija u BiH još uvijek je na početku, piše N1.
“Fali ti jedan papir”, “Nedostaje vam uplatnica”, “Ovo vam je nečitko” – i tako cijeli život. U redu i za šalterom. “Ganjanje papira” žargonski je izraz koji samo što nije ušao u naše rječnike.
“Ništa se ne mijenja. Sve je isto kao prije 20 godina. Gdje god ideš, čekaš. Treba papir, treba uputnica. Šta god treba, mi smo na čekanju”, “Izgubi se puno vremena, a onda i dugo čekaš tu papirologiju, pa ne stigneš na vrijeme. Uvijek ti nešto fali”, “Papiri i samo papiri. Ja mislim da nema nijedne zemlje gdje traže više papira”, “Imam sestru i sestrične van BiH i nikad im nije jasno zašto mi toliko dugo hodamo oko papira. Vrlo je teško s privatnim papirima, pogotovo starijem narodu koji ne razumije ili je nepismen u većini slučajeva. Nisam se jednom zadesila u općini, u Poreznoj, da pomognem starijim ljudima”, “Kod nas se ništa promijeniti neće. Kakvi nam upravljaju, takva nam je i zemlja i digitalizacija i sve”, kažu nam građani.
Nadležni priznaju da kasnimo za zemljama regiona. Digitalizacija postoji, ali nema jedinstvenog sistema. Dodatni problem predstavlja i decentralizovano uređenje države.
“Slovenija, koja je centralizovana država, radila je digitalnu transformaciju 18 godina. Nisu imali problema s kantonima, entitetima i određenim blokadama. To je jedan kompleksan posao. Međutim, iako kasnimo, mi to možemo sustići. Ako danas budemo svi iskreni i opredijeljeni da provedemo digitalnu transformaciju, mi je za pet godina možemo završiti, da bude sistemski riješena i zaokružena”, rekao je Hajrudin Ćuprija, direktor Arhiva Federacije BiH.
“Mi moramo razlikovati digitalizaciju od digitalne transformacije. Nije dovoljno nabaviti novu opremu, neki novi softver, nego morate imati koncept. Dakle, morate imati novu filozofiju institucije, da institucije postaju efikasnije. Da mi, građani ili kompanije, ne moramo hodati od šaltera do šaltera. To pojeftinjuje rad, ubrzava procese i samim tim postajemo konkurentni”, dodao je Almin Mališević iz Privredne komore Federacije BiH.
No, digitalna transformacija nije stvar izbora, već nužnost. To od Bosne i Hercegovine zahtijeva i Evropska unija. Za provođenje ovog procesa bit će potreban i novi zakon o arhivskoj građi, ali ni on neće otkloniti sve postojeće prepreke.
“Kod nas će teško biti napravljeno nešto da imamo jedan centralni portal na kojem vi možete sve završiti. Zato što ni danas, u analognom sistemu, vi morate za nešto otići u općinu, za nešto u kanton. Isto tako je i u digitalnoj formi. Jedino zajednička saradnja između svih institucija i zajednički napredak omogućit će takvo nešto”, pojasnio je Almir Badnjević, direktor Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA).
Ali digitalizacija ne podrazumijeva samo dokumente u online formi. U cijelom procesu može pomoći i vještačka inteligencija. Iako nudi ogromne mogućnosti, potrebno ju je koristiti s oprezom.
“Upotreba vještačke inteligencije samo kao korištenje chatbotova može biti veoma opasna zato što, s aspekta zaštite dokumenata i podataka, vi dokumente ne smijete slati u nekakva neovlaštena okruženja da se čitaju, analiziraju i tako dalje, tako da s te strane treba biti vrlo oprezan”, poručio je Admir Kulić, direktor IT kompanije.
Digitalizacija bi trebala značiti kraj beskrajnog prikupljanja dokumenata i hodanja od institucije do institucije. Bosna i Hercegovina još je daleko od toga, pa će građani još neko vrijeme biti poštari i između institucija razmjenjivati podatke koje država već ima.
