U noći sa 14. na 15. oktobar 1991. godine, tokom sjednice Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, Radovan Karadžić izgovorio je prijetnje koje će ostati upamćene kao jedno od najdramatičnijih upozorenja na ono što će uslijediti tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Na njegove riječi odlučno je odgovorio prvi predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, poručivši da bošnjački narod neće nestati.
Na današnji dan, prije 35 godina, u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine izgovorene su riječi koje su nagovijestile tragediju koja će nekoliko mjeseci kasnije zahvatiti našu zemlju. Radovan Karadžić, tadašnji lider Srpske demokratske stranke (SDS), otvoreno je upozorio da bi Bosna i Hercegovina, ukoliko krene putem suverenosti i nezavisnosti, mogla završiti u paklu, a muslimanski narod nestati.
“Nemojte da mislite da nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje”, poručio je Karadžić tokom skupštinske rasprave u oktobru 1991. godine.
Njegove riječi izgovorene su u vrijeme raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, nakon što su Slovenija i Hrvatska već proglasile nezavisnost. Dok su se otvarala pitanja budućeg državnog uređenja i položaja Bosne i Hercegovine, političko rukovodstvo SDS-a protivilo se njenom izlasku iz Jugoslavije.
Karadžić je tokom obraćanja otišao i korak dalje, poručujući da Srbi u Bosni i Hercegovini mogu spriječiti Hrvate i Muslimane da napuste Jugoslaviju ako dođe do krajnjeg scenarija.
“Mi se više ne pitamo o situaciji ako dospijemo u stanje u koje su dospjele Slovenija i Hrvatska. Naročito Hrvatska. S tim što bi u BiH taj pakao bio hiljadu puta teži i ne bi bilo načina da se zaustavi”, govorio je Karadžić.
Ove prijetnje danas se posmatraju u kontekstu događaja koji su uslijedili – agresije na Bosnu i Hercegovinu, masovnih zločina nad civilnim stanovništvom i genocida nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine, za koji je Karadžić pravosnažno osuđen pred međunarodnim sudom.
Izetbegovićev odgovor: “Muslimanski narod neće nestati”
Na prijetnje je odlučno reagovao prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, ukazujući da upravo takva retorika i politički pristup dodatno udaljavaju narode od zajedničke države.
Izetbegović je ocijenio da je Karadžićevo izlaganje pokazalo kakvu Jugoslaviju zagovara SDS i zašto drugi narodi više ne žele ostati u takvoj državi.
“Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko. Neće, možda, niko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana… jednostavno omrzli, kao i u očima Evrope i svijeta”, istakao je Izetbegović.
Dodao je da Karadžićeve poruke ne predstavljaju samo stav jednog političara, već odražavaju širi način političkog razmišljanja, upozoravajući da prijetnje i takva retorika ne služe na čast nijednom narodu.
“Ovo što se radi danas, ovo ne služi na čast srpskom narodu. I ovaj način istupanja i ove prijetnje koje se iskazuju… Muslimanski narod neće nestati. To ja poručujem gospodinu Karadžiću”, odlučno je poručio Izetbegović.
Njegove riječi dočekane su aplauzom prisutnih u skupštinskoj sali.
Odluke koje su obilježile put ka nezavisnosti
U kontekstu političke krize i događaja iz oktobra 1991. godine, Skupština RBiH donijela je Akt o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine. Tim aktom odlučeno je da se predstavnici Bosne i Hercegovine povuku iz rada saveznih organa Jugoslavije sve dok se ne postigne dogovor između svih republika koje su činile zajedničku državu.
Za provođenje akta bili su predstavnici Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), dok su predstavnici SDS-a odbili postupiti u skladu s donesenim odlukama.
Na nivou Predsjedništva i Vlade Bosne i Hercegovine donesena je i odluka da se regruti i rezervni sastav ne upućuju u Jugoslavensku narodnu armiju (JNA).
Oktobarski događaji iz 1991. godine predstavljali su jednu od ključnih prekretnica u političkoj borbi za suverenitet Bosne i Hercegovine. Prijetnje izrečene u skupštinskoj sali, kao i odgovor Alije Izetbegovića, ostali su zabilježeni kao svjedočanstvo vremena u kojem se odlučivalo o budućnosti države i njenog stanovništva.
Trideset pet godina kasnije, riječi “Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao” i “muslimanski narod možda u nestanak” ostaju bolan podsjetnik na upozorenja koja su prethodila ratu, ali i na odlučnost da se sačuva pravo Bosne i Hercegovine na postojanje, suverenitet i nezavisnost.
