Vreli dani su savršen povod da zmija izađe na sunce. Narod kaže da zmija neće prva da napadne ako se ne osjeća ugroženo. Ali svjedoci smo da sve više ljudi dolazi u hitnu sa obrazloženjem da ih je ujela zmija.

Na našem području živi 9 vrsta zmija, od kojih su samo dvije otrovnice, poskok i šarka. Iako je poskok nešto otrovniji od šarke, obje zmije su manje otrovne od, na primjer, afričkih ili azijskih zmija otrovnica, pa je njihov ugriz retko smrtonosan.

Poskok je zmija pepeljastosive boje i može da poraste do jednog metra. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim rogom na vrhu nosa. Uzduž tijela poskoka se nalazi tamna vijugava linija koja ide od glave do vrha repa i karakteristična je za svaku zmiju ove vrste. Sa strane linije se nalaze tamne mrlje.

Šarka je zmija koja živi širom Evrope. Duga je oko 60 do 80 cm i takođe ima “cik-cak” liniju duž tijela. Postoje dvije vrste: Vipera berus bosniensis i Vipera pseudoaspis.

Ako vas zmija ugrize, najvažnije je utvrditi da li je ona otrovna ili ne. Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trouglastu glavu i uske eliptične oči.

Naše otrovnice razlikuju se od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena. Valja napomenuti, međutim, da razlikovanje otrovnica na ovakav način važi samo za područje Evrope.

Šta kad vas zmija ugrize?

U postupcima samopomoći se sugeriše da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika od dodatnog ugriza. Ako je zmija ubijena, tada je poželjno donijeti je u bolnicu radi tačne identifikacije, što mnogo utiče na terapijski postupak.

Na mjestu ugriza se obično vide dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, međusobno udaljene oko 6 do 8 mm, premda je moguće da postoji i samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina. Nalaz ranice ne znači da je otrov sigurno ubrizgan u tijelo.

Simptomi zmijskog ugriza

Na mjestu ugriza se unutar dva sata pojavljuje bol i otok. Kod težih trovanja bol se javlja brzo i neobično je oštar; otok se također brzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i plikovi sa krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza mogu se javiti i simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opšte slabosti i otok regionalnih limfnih čvorova (u preponama kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku). Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog pritiska znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postepeno i glavni je uzrok smrti.

Tretiranje rane

Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba posljednji put vakcinisana protiv tetanusa, pa ako je prošlo više od 5 godina, potrebno je ponoviti vakcinu.

Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrižena osoba mora strogo da miruje, tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna rana treba imobilizovati.

Ne preporučuje se pokušaj isisavanja otrova na mjestu ugriza! Podvezivanje iznad ugrizne rane također nije preporučljivo i ne primjenjuje se jer može dovesti do komplikacija. Eventualnu kompresiju izvode posebno edukovani zdravstveni radnici u vanrednim slučajevima. Također, led se ne smije stavljati na ranu.

Neophodno je hitno prevesti ugriženu osobu u bolnicu.

Obično se žrtve ugriza zmije hospitalizuju, bez obzira da li je zmija otrovna ili ne.

Protivotrov za zmijski ugriz se daje isključivo u bolničkim uslovima intravenski, i to samo kada je strogo indikovan, budući da sam serum može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne reakcije.

Prevencija zmijskog ugriza

Neke ugrize poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti mogućnost da vas zmija ujede:

Pustite zmiju na miru. Mnogi ljudi budu ugriženi pri pokušaju da zmiju ubiju ili joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo rijetko napadaju.

Izbjegavajte visoku travu ako nemate prikladnu obuću (debele kožne čizme), i što je više moguće krećite se postojećim stazama.

Ruke i noge ne stavljajte na mjesta koja nisu pregledna (na primjer, nemojte zavlačiti ruku u žbun ili iza nekog kamena). Ne podižite kamenje ili komade drva ako niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije.

Posebno budite oprezni i u pripravnosti ako se penjete po stijenama.

Kako odbiti zmije od vašeg dvorišta

Iako većina zmija nisu otrovnice, često su nepoželjni gosti na našim imanjima. Uređenje samog terena, odnosno staništa je relativno jednostavan način da se smanji mogućnost nastanjenja u vašoj bašti.

Skrovište i izvori hrane

Većina ovih predatora radije bira hladna, vlažna i mračna staništa, kao što su gomila drva, dasaka ili gusti grmovi ili visoka trava. Naime, ista ova mjesta rado biraju miševi i glodari. Kako biste smanjili mogućnost pojave zmija otklonite potencijalna skrovišta i za grabljivicu i za lovinu.

Redovno kosite travnjak i kratite živu ogradu, pogotovo onu koja raste blizu tla. Naslažite kamenje i drvo za ogrjev dalje od bašte i kuće, a još idealnije bi bilo na policama. Također, hranu za ljubimce držite u zatvorenim kutijama.

Prirodni repelenti

Prah sode bikarbone pospite po vrtu i dvorištu i otjeraćete zmije koje ne vole, kako neka istraživanja pokazuju, sodu. Pa tako, ako se vi bojite zmija, u malim hrpicama pospite sodu po bašti.

Najveći neprijatelji

Česti neprijatelji ovih gmizavaca su psi i naravno nezaobilazne morke.

Psi veoma burno reaguju na blizinu zmija, a često se obračunavaju s njima. Morke su životinje koje se oglašavaju kada je u blizini zmija. U narodu vlada vjerovanje da ukoliko imate morku u dvorištu da tu zmija neće doći. Morke su odlične i u borbi protiv glodara i štetočina.

Vreli dani su savršen povod da zmija izađe na sunce. Narod kaže da zmija neće prva da napadne ako se ne osjeća ugroženo. Ali svjedoci smo da sve više ljudi dolazi u hitnu sa obrazloženjem da ih je ujela zmija.

Na našem području živi 9 vrsta zmija, od kojih su samo dvije otrovnice, poskok i šarka. Iako je poskok nešto otrovniji od šarke, obje zmije su manje otrovne od, na primjer, afričkih ili azijskih zmija otrovnica, pa je njihov ugriz retko smrtonosan.

Poskok je zmija pepeljastosive boje i može da poraste do jednog metra. Glava mu je srcolikog izgleda, s karakterističnim rogom na vrhu nosa. Uzduž tijela poskoka se nalazi tamna vijugava linija koja ide od glave do vrha repa i karakteristična je za svaku zmiju ove vrste. Sa strane linije se nalaze tamne mrlje.

Šarka je zmija koja živi širom Evrope. Duga je oko 60 do 80 cm i takođe ima “cik-cak” liniju duž tijela. Postoje dvije vrste: Vipera berus bosniensis i Vipera pseudoaspis.

Ako vas zmija ugrize, najvažnije je utvrditi da li je ona otrovna ili ne. Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trouglastu glavu i uske eliptične oči.

Naše otrovnice razlikuju se od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena. Valja napomenuti, međutim, da razlikovanje otrovnica na ovakav način važi samo za područje Evrope.

Šta kad vas zmija ugrize?

U postupcima samopomoći se sugeriše da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika od dodatnog ugriza. Ako je zmija ubijena, tada je poželjno donijeti je u bolnicu radi tačne identifikacije, što mnogo utiče na terapijski postupak.

Na mjestu ugriza se obično vide dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, međusobno udaljene oko 6 do 8 mm, premda je moguće da postoji i samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina. Nalaz ranice ne znači da je otrov sigurno ubrizgan u tijelo.

Simptomi zmijskog ugriza

Na mjestu ugriza se unutar dva sata pojavljuje bol i otok. Kod težih trovanja bol se javlja brzo i neobično je oštar; otok se također brzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i plikovi sa krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza mogu se javiti i simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opšte slabosti i otok regionalnih limfnih čvorova (u preponama kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku). Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog pritiska znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postepeno i glavni je uzrok smrti.

Tretiranje rane

Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba posljednji put vakcinisana protiv tetanusa, pa ako je prošlo više od 5 godina, potrebno je ponoviti vakcinu.

Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrižena osoba mora strogo da miruje, tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna rana treba imobilizovati.

Ne preporučuje se pokušaj isisavanja otrova na mjestu ugriza! Podvezivanje iznad ugrizne rane također nije preporučljivo i ne primjenjuje se jer može dovesti do komplikacija. Eventualnu kompresiju izvode posebno edukovani zdravstveni radnici u vanrednim slučajevima. Također, led se ne smije stavljati na ranu.

Neophodno je hitno prevesti ugriženu osobu u bolnicu.

Obično se žrtve ugriza zmije hospitalizuju, bez obzira da li je zmija otrovna ili ne.

Protivotrov za zmijski ugriz se daje isključivo u bolničkim uslovima intravenski, i to samo kada je strogo indikovan, budući da sam serum može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne reakcije.

Prevencija zmijskog ugriza

Neke ugrize poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti mogućnost da vas zmija ujede:

Pustite zmiju na miru. Mnogi ljudi budu ugriženi pri pokušaju da zmiju ubiju ili joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo rijetko napadaju.

Izbjegavajte visoku travu ako nemate prikladnu obuću (debele kožne čizme), i što je više moguće krećite se postojećim stazama.

Ruke i noge ne stavljajte na mjesta koja nisu pregledna (na primjer, nemojte zavlačiti ruku u žbun ili iza nekog kamena). Ne podižite kamenje ili komade drva ako niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije.

Posebno budite oprezni i u pripravnosti ako se penjete po stijenama.

Kako odbiti zmije od vašeg dvorišta

Iako većina zmija nisu otrovnice, često su nepoželjni gosti na našim imanjima. Uređenje samog terena, odnosno staništa je relativno jednostavan način da se smanji mogućnost nastanjenja u vašoj bašti.

Skrovište i izvori hrane

Većina ovih predatora radije bira hladna, vlažna i mračna staništa, kao što su gomila drva, dasaka ili gusti grmovi ili visoka trava. Naime, ista ova mjesta rado biraju miševi i glodari. Kako biste smanjili mogućnost pojave zmija otklonite potencijalna skrovišta i za grabljivicu i za lovinu.

Redovno kosite travnjak i kratite živu ogradu, pogotovo onu koja raste blizu tla. Naslažite kamenje i drvo za ogrjev dalje od bašte i kuće, a još idealnije bi bilo na policama. Također, hranu za ljubimce držite u zatvorenim kutijama.

Prirodni repelenti

Prah sode bikarbone pospite po vrtu i dvorištu i otjeraćete zmije koje ne vole, kako neka istraživanja pokazuju, sodu. Pa tako, ako se vi bojite zmija, u malim hrpicama pospite sodu po bašti.

Najveći neprijatelji

Česti neprijatelji ovih gmizavaca su psi i naravno nezaobilazne morke.

Psi veoma burno reaguju na blizinu zmija, a često se obračunavaju s njima. Morke su životinje koje se oglašavaju kada je u blizini zmija. U narodu vlada vjerovanje da ukoliko imate morku u dvorištu da tu zmija neće doći. Morke su odlične i u borbi protiv glodara i štetočina.