Pod predsjedavanjem ambasadorice Lale Ulker, direktorice Generalne direkcije za kulturu i promociju u inostranstvu pri Ministarstvu vanjskih poslova Republike Turske, u Istanbulu se od 10. do 20. jula održava sjednica UNESCO-ovog Komiteta za svjetsku baštinu tokom koje će biti razmotrena i zajednička nominacija BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije za uvrštavanje stećaka na Listu svjetske baštine, javlja Anadolu Agency.
Tokom desetodnevne sesije Komitet će razmotriti ukupno 27 nominacija iz cijelog svijeta za Listu svjetske baštine.
Komitet je drugog dana 40. zasjedanja jednoglasno usvojio Istanbulsku deklaraciju o zaštiti svjetske kulturne baštine. Deklaracija, koju je pripremila i predložila zemlja domaćin, Turska, govori o značaju kulturne i prirodne baštine, a zemlje potpisnice se pozivaju da zajedno preduzmu neophodne mjere i akcije zaštite svjetske baštine od uništavanja prouzrokovanog ljudskim djelovanjem, u saradnji sa UNESCO-om i u skladu sa relevantnim konvencijama.
Zajednički projekat nominacije stećaka za Listu svjetske baštine, započet je 2009. godine, kada su ministri kulture BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije potpisali pismo namjere. Za nešto više od pet godina pripremljen je nominacijski dokument kojim je detaljno predstavljeno kulturno dobro koje je nominirano.
Jedan od vođa projekta kad je u pitanju BiH, prof. dr. Dubravko Lovrenović, u izjavi za AA pred zasjedanje Komiteta UNESCO-a, naglasio je kako četiri zemlje s pravom očekuju pozitivne vijesti iz Istanbula.
Na prostoru pomenute četiri države registrirano je oko 70.000 stećaka, od čega se oko 60.000 nalazi u BiH.
Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Na osnovu raspoloživih podataka, može se tvrditi da se pojavljuju od druge polovine XII stoljeća, da njihova prva faza traje i kroz XIII stoljeće, s da se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV i XV stoljeću. U XVI stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje.
Iako u različitim epohama i krajevima postoji više naziva korištenih za ovu vrstu nadgrobnog spomenika, najčešće korišten naziv u literaturi je stećak, čije ime dolazi od njegove glavne namjene da “stoji” iznad groba kao spomenik. To je particip prezenta od glagola stajati – stojeći ili kako se ranije govorilo “steći”.
