Trend odlazaka radno sposobnog stanovništva iz Bosne i Hercegovine se nastavlja, zbog čega je BiH prinuđena da uvozi stranu radnu snagu. Ipak, komplikovane procedure udaljavaju poslodavce od namjere njihovog zapošljavanja. Međutim, koliko je potrebno pojednostaviti ih, toliko je neophodno stvoriti okvir u kojem domaća radna snaga neće morati da napušta svoju državu.

Paradoks, da nedostaje radnika u pojedinim sektorima, uz, istovremeno, visoke stope nezaposlenosti, prisutan je ne samo u BiH, nego i na čitavom Zapadnom Balkanu. Demografska kretanja ove izazove pojačavaju jer je broj radno sposobnog stanovništva značajno smanjen. Da se do 2050. očekuje pad za gotovo 20%, odnosno, 190 hiljada radnika manje u narednih pet godina, projekcije su i Svjetske banke. U međuvremenu, udio stranih radnika u ukupnom broju zaposlenih u BiH još je ispod 1%.

“Polovinom 2025., on je, svega, 0.6%, od ukupnog broja zaposlenih, tako da ne možemo još reći da strani radnici imaju velikog uticaja na tržište rada BiH. U principu su niskokvalifikovani radnici, jeftina radna snaga, koja mijenja naše ljude koji, možda, i ne žele više da rade te poslove”, kaže za N1 Boris Pupić iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.

Pa je tako već treću godinu, najveća potražnja u sektoru građevinarstva. Slijedi prerađivački, a prostor se nazire i u drugim sektorima.

“Možemo očekivati i da će postepeno početi da dolaze i u sektor saobraćaja, jer imamo hroničan nedostatak vozača autobusa. Hroničan je nedostatak i u ugostiteljstvu”, ističe Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista Republike Srpske.

BiH je potrebnija visokokvalifikovana radna snaga, koja bi svojim dolaskom mogla da otvori nova radna mjesta, saglasni su naši sagovornici. Do tada, najviše radne snage uvezeno je iz Indije, Turske, Nepala, Kine i Srbije. Dok se poslodavci u BiH suočavaju s velikim izazovima i problemima, ukazuju i na nedosljednost evidencija Službi za zapošljavanje.

“Trenutno u FBiH je oko 250 hiljada nezaposlenih, poslodavci imaju problem da nađu zaposlene. U ovom trenutku govorimo da nedostaje oko 30 do 40 hiljada radnika i postavlja se pitanje kako to da na jednoj strani imate toliki broj nezaposlenih, a kako poslodavci imaju problema da pronađu adekvatnu radnu snagu”, napominje preduzetnik, Suad Ećo.

Iako prednost pri zapošljavanju daju domaćoj radnoj snazi, procedura dobijanja radnih dozvola značajno komplikuje situaciju za strane radnika, kazu poslodavci. Iako je novi protokol trebalo da olakša ovaj proces, u praksi to nije tako, svjesni su i iz Agencije. S druge strane uvoz stranih radnika u teoriji znači obaranje cijene rada na tržištu u BiH, ističu.

“Prošle godine je izdato skoro 6.000 radnih dozvola, međutim, popunjenost planirane kvote je bila svega 56%. Bez obzira na to koliko mi imamo zahtjeva za zapošljavanje stranaca, još imamo određen prostor u odnosu na ono što smo planirali. Stanje s polovinom ove godine je oko 3.300 izdatih radnih dozvola, a ispunjena kvota na nivou BiH je svega 31%”, kaže Pupić.

Ećo podsjeća da procedure traju dugo – šest mjeseci.

“Kada se obratite našim ambasadama, ne možete dobiti termin kako razgovarati, kako dobiti pozivno pismo, a da ne kažem kako da dobijete vizu D. Na kraju imate Odjeljenje za strance koje treba dati sve te dozvole, imate Zavod za zapošljavanje, pa morate sve kantonalne i opštinske organizacije provjeriti da bi neki poslodavac dobio suglasnost da može doći do zasnivanja radnog odnosa sa strancem”, dodaje.

Međutim, koliko treba pojednostaviti procedure… Tako, svakako, predstavnici vlasti treba da razmišljaju kako da zadrže domaću radnu snagu kako bi zaustavili veliki odliv radno sposobnog stanovništva.

“Jer dolazak stranih radnika može uzrokovati druge, šire, društvene probleme – od njihove slabe integracije, od neadekvatnih kvalifikacija i problema u komunikaciji, kvalitetu rada… To sve pričamo iz prakse naših privrednika”, ističe Grabovac.

A da bi “otključao “privredni rast, čitav Zapadni Balkan mora uložiti u osnovnu infrastrukturu koja je od presudnog značaja za stvaranje radnih mjesta, preporuka je i Svjetske banke.

Trend odlazaka radno sposobnog stanovništva iz Bosne i Hercegovine se nastavlja, zbog čega je BiH prinuđena da uvozi stranu radnu snagu. Ipak, komplikovane procedure udaljavaju poslodavce od namjere njihovog zapošljavanja. Međutim, koliko je potrebno pojednostaviti ih, toliko je neophodno stvoriti okvir u kojem domaća radna snaga neće morati da napušta svoju državu.

Paradoks, da nedostaje radnika u pojedinim sektorima, uz, istovremeno, visoke stope nezaposlenosti, prisutan je ne samo u BiH, nego i na čitavom Zapadnom Balkanu. Demografska kretanja ove izazove pojačavaju jer je broj radno sposobnog stanovništva značajno smanjen. Da se do 2050. očekuje pad za gotovo 20%, odnosno, 190 hiljada radnika manje u narednih pet godina, projekcije su i Svjetske banke. U međuvremenu, udio stranih radnika u ukupnom broju zaposlenih u BiH još je ispod 1%.

“Polovinom 2025., on je, svega, 0.6%, od ukupnog broja zaposlenih, tako da ne možemo još reći da strani radnici imaju velikog uticaja na tržište rada BiH. U principu su niskokvalifikovani radnici, jeftina radna snaga, koja mijenja naše ljude koji, možda, i ne žele više da rade te poslove”, kaže za N1 Boris Pupić iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.

Pa je tako već treću godinu, najveća potražnja u sektoru građevinarstva. Slijedi prerađivački, a prostor se nazire i u drugim sektorima.

“Možemo očekivati i da će postepeno početi da dolaze i u sektor saobraćaja, jer imamo hroničan nedostatak vozača autobusa. Hroničan je nedostatak i u ugostiteljstvu”, ističe Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista Republike Srpske.

BiH je potrebnija visokokvalifikovana radna snaga, koja bi svojim dolaskom mogla da otvori nova radna mjesta, saglasni su naši sagovornici. Do tada, najviše radne snage uvezeno je iz Indije, Turske, Nepala, Kine i Srbije. Dok se poslodavci u BiH suočavaju s velikim izazovima i problemima, ukazuju i na nedosljednost evidencija Službi za zapošljavanje.

“Trenutno u FBiH je oko 250 hiljada nezaposlenih, poslodavci imaju problem da nađu zaposlene. U ovom trenutku govorimo da nedostaje oko 30 do 40 hiljada radnika i postavlja se pitanje kako to da na jednoj strani imate toliki broj nezaposlenih, a kako poslodavci imaju problema da pronađu adekvatnu radnu snagu”, napominje preduzetnik, Suad Ećo.

Iako prednost pri zapošljavanju daju domaćoj radnoj snazi, procedura dobijanja radnih dozvola značajno komplikuje situaciju za strane radnika, kazu poslodavci. Iako je novi protokol trebalo da olakša ovaj proces, u praksi to nije tako, svjesni su i iz Agencije. S druge strane uvoz stranih radnika u teoriji znači obaranje cijene rada na tržištu u BiH, ističu.

“Prošle godine je izdato skoro 6.000 radnih dozvola, međutim, popunjenost planirane kvote je bila svega 56%. Bez obzira na to koliko mi imamo zahtjeva za zapošljavanje stranaca, još imamo određen prostor u odnosu na ono što smo planirali. Stanje s polovinom ove godine je oko 3.300 izdatih radnih dozvola, a ispunjena kvota na nivou BiH je svega 31%”, kaže Pupić.

Ećo podsjeća da procedure traju dugo – šest mjeseci.

“Kada se obratite našim ambasadama, ne možete dobiti termin kako razgovarati, kako dobiti pozivno pismo, a da ne kažem kako da dobijete vizu D. Na kraju imate Odjeljenje za strance koje treba dati sve te dozvole, imate Zavod za zapošljavanje, pa morate sve kantonalne i opštinske organizacije provjeriti da bi neki poslodavac dobio suglasnost da može doći do zasnivanja radnog odnosa sa strancem”, dodaje.

Međutim, koliko treba pojednostaviti procedure… Tako, svakako, predstavnici vlasti treba da razmišljaju kako da zadrže domaću radnu snagu kako bi zaustavili veliki odliv radno sposobnog stanovništva.

“Jer dolazak stranih radnika može uzrokovati druge, šire, društvene probleme – od njihove slabe integracije, od neadekvatnih kvalifikacija i problema u komunikaciji, kvalitetu rada… To sve pričamo iz prakse naših privrednika”, ističe Grabovac.

A da bi “otključao “privredni rast, čitav Zapadni Balkan mora uložiti u osnovnu infrastrukturu koja je od presudnog značaja za stvaranje radnih mjesta, preporuka je i Svjetske banke.