Njemački tabloid Bild na svojoj internet stranici piše da „ovaj slučaj šokira Njemačku!”. Jer, kako list navodi „kriminalni korisnik socijalne pomoći Huso B. (42) poznat je policiji zbog krađa i odavno je trebalo da napusti zemlju. Ipak,Bosanac i dalje živi u Njemačkoji iz mjeseca u mjesec prima 7.250 evra od države”.
Hronologija neuspjeha države
Redakcija lista Bild došla je do kompletnog azilantskog dosijea H.B. – „Opšti izvod: Centralni registar stranaca broj…”). List to naziva „hronologijom neuspjeha države na 10 strana”.
Bild piše da je Huso B. u Njemačku došao 1994, dakle tokom rata u BiH i da je zemlju trebalo da napusti još 1.9. 1997, a da je krajnji rok bio 15.12. iste godine. Međutim, „dogodilo se: ništa.”
Dalji podaci govore da je Huso B. 2000. „sa 16 godina podnio zahtjev za azil i da je Savezna kancelarija za migracije i izbeglice (BAMF) privremeno odbila zahtjev i ponovo mu je prijetila deportacija. „17.10.2003. zahtjev za azil mu je i definitvno odbijen kao ‚očigledno neosnovan‘, zbog čega je bio obavezan da napusti zemlju”.
Bild dodaje da on na početku napušta zemlju. „Kada i kuda? Nije jasno. Jasno je, međutim, prema navodima iz dosijea da je 22.6.2007. ponovo došao iz inostranstva”. Bild prenosi i da je Služba za strance u Kelnu 13.9.2007. izdala rješenje o protjerivanju – na neodređeno vrijeme. „Drugim riječima: B. mora da napusti Njemačku”.
Niko ništa ne razumije
List primjećuje da ono što se nakon toga događa niko ne razumije. Grad Keln je nadležan za slučaj a deportaciju je trebalo da sprovede pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija. „Činjenica: tačno 52 puta (!) od tada je odlagana deportacija Huse B. Gotovo 23 godine nakon konačnog odbijanja zahtjeva za azil. To znači: uprkos rješenju o protjerivanju, ostanak Bosanca je do danas tolerisan. A njegov dosije i dalje raste”, piše njemački tabloid.
Kao obrazloženja se navode „hitni humanitarni ili lični razlozi“, zatim „drugi razlozi“, kasnije „nedostatak putnih dokumenata“. Četiri strane dosijea pune su dokumenata o produženju boravka po osnovu statusa “Duldung”, kojim se toleriše njegov boravak u Njemačkoj. U tekstu se takođe pominje i više lažnih identiteta H.B.
“Već 23 godine Bosanac Huso B. zapravo ne bi smio da bude u Njemačkoj, jer je trebalo da bude deportovan. Premijer Severne Rajne-Vestfalije Hendrik Vist (CDU) rekao je za BILD da razumije ‘svakoga ko u ovom slučaju osjeća bijes’.”
Grad Keln se na upit Bilda „zašto su deportacije stalno odlagane” pozvao na „obavezne razloge za tolerisanje”, prije svega zbog ukupno osmoro djece Huse B.
Jer, „dokle god maloljetna djeca imaju perspektivu ostanka u Njemačkoj, tolerišu se i roditelji” – odnosno porodica je zaštićena Ustavom.
„Razdvajanje deportacijom bilo bi moguće samo u slučaju teških krivičnih djela odnosnoozbiljne bezbjednosne prijetnje”, zaključuje se u tekstu dnevnika Bild.
Kristijan Šmit: U domovini mu ne prijeti nikakva opasnost
U drugom tekstu istog lista se prenosi reakcija visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Kristijana Šmita.
“Šmit je razmotrio slučaj Huse B, i u izjavi za BILD analizira argumentaciju njemačkih vlasti, tačku po tačku:
• ‚Bosna i Hercegovina je sigurna zemlja porijekla.‘
Šta time Šmit hoče da kaže: Zašto je taj čovjek još u Njemačkoj? U domovini mu ne prijeti nikakva opasnost.
• ‚Ljudi ne žive u raskoši, ali su svi vrijedni i radini.‘
Šta time Šmit poručuje: Ko želi da radi, može da preživi na Balkanu.
• ‚Stotine hiljada ljudi pobjeglo je od rata i terora u Njemačku, procenjuje se da se više od 90 odsto njih kasnije dobrovoljno vratilo da obnovi svoju zemlju.‘
Šta time Šmit poručuje: Ako su drugi mogli da se vrate, zašto se to ne može očekivati i od Huse B.?
• ‘Neke porodice sa djecom su takođe deportovane.’ Šta time Šmit poručuje: Nerazumijevanje zbog toga što se, prema stavu grada Kelna, Huso B. sa sada osmoro djece navodno ‘učvrstio’ u Nemačkoj. Ako su druge porodice sa djecom mogle biti deportovane – zašto ne i on?
• ‘Šta ljudi u Bosni i Hercegovini treba da misle kada čitaju ovakve vijesti (…)?’
Šta time Šmit poručuje: Čak i u siromašnoj Bosni (prosječna bruto plata: 1.300 evra mjesečno) ljudi se osjećaju izigrano i prevareno – i od svog sunarodnika i od strane njemačkih vlasti.”
87.000 evra godišnje socijalne pomoći za Husu B.
Jer, “Huso B. sa svojom brojnom porodicom godišnje prima oko 87.000 evra socijalne pomoći od države. Poznat je policiji i više puta je osuđivan.
Sada bi „najgori njemački socijalni parazit“, kako ga autor teksta naziva, koji godišnje prima oko 87.000 evra socijalne pomoći ponovo trebalo da se pojavi pred sudom – ovog puta zbog prevare.
„Međutim, postupak pred Opštinskim sudom u Kelnu privremeno je obustavljen. Obrazloženje: Čovjek, kome država godinama pouzdano svakog mjeseca isplaćuje 7.250 evra, navodno nije mogao biti pronađen, niti mu je mogao biti uručen sudski poziv. Iako navodno živi u azilantskom domu, gdje je prijavljen – a njegovo ime i dalje uredno stoji na poštanskom sandučetu”, zaključuje Bild.
