U Bosni i Hercegovini ne postoji originalni tekst Dejtonskog mirovnog sporazuma. U zemlju ga je trebao donijeti tadašnji predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, a pohranjen je trebao biti u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje i svi međunarodni sporazumi. Činjenica da teksta zvaničnog Sporazuma nema nosi određene posljedice, koje se osjete u političkom životu zemlje.

Prije šest godina Slaven Kovačević, savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića, tražio je zvaničnu kopiju orginalnog teksta Dejtonskog sporazuma.

“Ja sam zatražio preko OHR-a da mi se iz Francuske, koja je depozitar Dejtonskog sporazuma, dostavi kopija orginalnog Sporzuma kako bi mogli obavljati svoju funkciju”, kaže Kovačević.

Orginalni primjerak sporazuma u Bosnu i Hercegovinu trebao je donijeti tadašnji predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović. Međutim, 13 godina kasnije, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ustanovio je da originalnog dokumenta nema. Sporazum je trebao biti pohranjen u Ministarstvu vanjskih poslova, instituciji koja čuva sve međunarodne sporazume, ali ne i Dejtonski.

“To famozno pitanje gdje je, visi nam svima nad glavama. Ja, na žalost, nemam odgovor”, rekao je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković.

Tokom proteklih 30 godina činjenica da nema orginalnog dokumenta Dejtonskog sporazuma stvorila je i određene posljedice.

Sporazum je, tvrde upućeni, trebao biti preveden u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, ali kako nema dokumenta, onda nema ni zvaničnog prevoda.

“Nikad se to u Bosni i Hercegovini nije desilo, jer su naši, ne znam kako bih ih nazvao, to htjeli ‘96.-te da prevedu i na bosanski i na srpski i na hrvatski, iako to nije potpisano u sporazumu o prevođenju Dejtona, i mi smo ostali, kako to i sam OHR kaže, u važećoj verziji samo na engleskom jeziku”, naveo je Kovačević.

Slobodno prevođenje kopija dokumenta, dovelo je do različitih interpretacija samog Ustava Bosne i Hercegovine, koji je dio Sporazuma.

“Ne možete da vjerujete da u vlastitoj državi imamo Ustav na stranom jeziku. To je, s tačke gledišta pravne države, neprihvatljivo jer engleski jezik nije službeni jezik već bosanski, srpski i hrvatski. Nažalost, i po mom mišljenju, službeni prevod u Parlamentarnoj skupštini nikada nije usvojen”, naveo je advokat i pravni ekspert Nedim Ademović.

Intelektualna zajednica upozorava da posljednjih 15 godina Bosna i Hercegovina stagnira jer se tumačenje Dejtonskog sporazuma vrši s aspekta moći.

“Tako da su moguća različita tumačenja s aspekta moći interpretatora. Što su intepretatori jači, u ovom slučaju nacionalističke ili dezintegrističke snage, one taj tekst više tumače u svoju korist”, smatra profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra.

“I vi, kada čujete, kad gledate, primjerice aktere naše političke zbilje, svi se referiraju, neki na slovo, neki na duh Dejtona, neki na lingvistički aspekt, ali gotovo im je zajedničko da ne pokušavaju taj Dejton uzdići na nivo primjerenijeg Ustava”, mišljenja je profesor na Katoličkoj bogosloviji UNSA Pavle Mijović.

Dejtonski sporazum nikada nije ni ratificiran kroz državni Parlament, niti je tekst objavljen u Službenim novinama Bosne i Hercegovine. Ono što je sigurno je da samo jedna institucija rješava sve dileme kada je u pitanju sporazum, a to je Ured OHR-a.

U Bosni i Hercegovini ne postoji originalni tekst Dejtonskog mirovnog sporazuma. U zemlju ga je trebao donijeti tadašnji predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, a pohranjen je trebao biti u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje i svi međunarodni sporazumi. Činjenica da teksta zvaničnog Sporazuma nema nosi određene posljedice, koje se osjete u političkom životu zemlje.

Prije šest godina Slaven Kovačević, savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića, tražio je zvaničnu kopiju orginalnog teksta Dejtonskog sporazuma.

“Ja sam zatražio preko OHR-a da mi se iz Francuske, koja je depozitar Dejtonskog sporazuma, dostavi kopija orginalnog Sporzuma kako bi mogli obavljati svoju funkciju”, kaže Kovačević.

Orginalni primjerak sporazuma u Bosnu i Hercegovinu trebao je donijeti tadašnji predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović. Međutim, 13 godina kasnije, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ustanovio je da originalnog dokumenta nema. Sporazum je trebao biti pohranjen u Ministarstvu vanjskih poslova, instituciji koja čuva sve međunarodne sporazume, ali ne i Dejtonski.

“To famozno pitanje gdje je, visi nam svima nad glavama. Ja, na žalost, nemam odgovor”, rekao je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković.

Tokom proteklih 30 godina činjenica da nema orginalnog dokumenta Dejtonskog sporazuma stvorila je i određene posljedice.

Sporazum je, tvrde upućeni, trebao biti preveden u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, ali kako nema dokumenta, onda nema ni zvaničnog prevoda.

“Nikad se to u Bosni i Hercegovini nije desilo, jer su naši, ne znam kako bih ih nazvao, to htjeli ‘96.-te da prevedu i na bosanski i na srpski i na hrvatski, iako to nije potpisano u sporazumu o prevođenju Dejtona, i mi smo ostali, kako to i sam OHR kaže, u važećoj verziji samo na engleskom jeziku”, naveo je Kovačević.

Slobodno prevođenje kopija dokumenta, dovelo je do različitih interpretacija samog Ustava Bosne i Hercegovine, koji je dio Sporazuma.

“Ne možete da vjerujete da u vlastitoj državi imamo Ustav na stranom jeziku. To je, s tačke gledišta pravne države, neprihvatljivo jer engleski jezik nije službeni jezik već bosanski, srpski i hrvatski. Nažalost, i po mom mišljenju, službeni prevod u Parlamentarnoj skupštini nikada nije usvojen”, naveo je advokat i pravni ekspert Nedim Ademović.

Intelektualna zajednica upozorava da posljednjih 15 godina Bosna i Hercegovina stagnira jer se tumačenje Dejtonskog sporazuma vrši s aspekta moći.

“Tako da su moguća različita tumačenja s aspekta moći interpretatora. Što su intepretatori jači, u ovom slučaju nacionalističke ili dezintegrističke snage, one taj tekst više tumače u svoju korist”, smatra profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra.

“I vi, kada čujete, kad gledate, primjerice aktere naše političke zbilje, svi se referiraju, neki na slovo, neki na duh Dejtona, neki na lingvistički aspekt, ali gotovo im je zajedničko da ne pokušavaju taj Dejton uzdići na nivo primjerenijeg Ustava”, mišljenja je profesor na Katoličkoj bogosloviji UNSA Pavle Mijović.

Dejtonski sporazum nikada nije ni ratificiran kroz državni Parlament, niti je tekst objavljen u Službenim novinama Bosne i Hercegovine. Ono što je sigurno je da samo jedna institucija rješava sve dileme kada je u pitanju sporazum, a to je Ured OHR-a.