Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnim demografskim kolapsom. Prema procjenama, više od polovine građana živi van zemlje, a broj stanovnika opada alarmantnim tempom. Istovremeno, najviše iseljavaju mladi i radno sposobni, dok općine u ruralnim krajevima ostaju gotovo prazne. Institucionalni odgovor na ovu krizu je minimalan, a stručnjaci upozoravaju da će bez hitnih politika zemlja izgubiti svoj najvažniji resurs – ljude.
Bosna i Hercegovina prema posljednjem popisu iz 2013. godine ima oko 3,5 miliona stanovnika. Ipak, taj podatak je danas više referenca nego realnost.
“U proteklih deset i više godina imamo dvije negativne tendencije: negativne demografske trendove i neto negativan migracioni bilans. Neosporno je da je došlo do smanjenja broja stanovnika”, naglasio je za N1 ekonomista i profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, Adnan Efendić.
Prema istraživanjima, BiH je u periodu od 2011. do 2019. izgubila više od 400.000 stanovnika, što predstavlja pad od oko 13%.
“To nas dovodi do procjene da BiH danas ima oko tri miliona stanovnika”, istakao je profesor Efendić.
Dijaspora veća od domaćeg stanovništva
“Preko 50% stanovništva BiH danas živi van granica zemlje. To čini jednu od najvećih dijaspora u svijetu”, kazao je profesor.
Iako precizni podaci nedostaju, jasno je da broj onih koji su napustili BiH nadmašuje mogućnosti koje zemlja ima da ih zadrži ili vrati.
Efendić ističe da je najveći broj emigranata u starosnoj dobi od 15 do 30 godina, dakle najproduktivniji i najpotentniji dio populacije.
“Zabilježili smo i odlazak visokoobrazovanih, ali i stručne radne snage. To nije više samo brain drain, to je odliv kompletnog ljudskog kapitala”, upozorava.
Ovi trendovi značajno su poremetili strukturu tržišta rada, povećali broj penzionera i dodatno ugrozili stabilnost socijalnog sistema.
Jedan od rijetko analiziranih aspekata su povratnici – ljudi koji su proveli godine u inostranstvu, a sada se vraćaju u BiH.
“U istraživanju iz 2015. godine, oko 10% populacije su povratnici. To je između 350.000 i 400.000 ljudi”, naveo je profesor.
Među njima ima mnogo preduzetnika koji su iskoristili znanja i iskustva iz inostranstva kako bi pokrenuli biznise u BiH. Međutim, njihov status u zemlji nije institucionalno prepoznat.
“Ne postoje politike koje bi stimulisale povratnike. Oni su nevidljiva kategorija”, upozorio je Efendić.
Politička nestabilnost kao ključni “push faktor”
Iako ekonomski faktori svakako imaju ulogu, istraživanja pokazuju da je politička nestabilnost jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi napuštaju BiH.
“Politička nestabilnost generiše osjećaj nesigurnosti. To je ključni faktor za odluke o emigraciji”, kazao je Efendić.
Mnoge male općine, posebno one nastale nakon Dejtonskog sporazuma, već sada imaju samo nekoliko stotina stanovnika. Efendić upozorava:
“Imamo općine koje realno nemaju budućnost bez hitnih demografskih i migracionih mjera.”
Interna migracija dodatno pogoršava situaciju, jer se stanovništvo seli prema urbanim centrima, dok ruralna područja ostaju prazna.
Dodaje da iseljavanje nosi ogroman ekonomski teret za državu.
“Svaki čovjek je ljudski kapital. Odlazak mladih i obrazovanih znači gubitak kompletnih lanaca vrijednosti: od poreza, doprinosa, potrošnje…”, objasnio je Efendić.
Iako dijaspora šalje znatne doznake, BiH je nije institucionalno prepoznala kao razvojni resurs.
“Trebamo ozbiljnu institucionalnu strategiju za uključivanje dijaspore: ljudski, finansijski, društveni kapital – sve to stoji na raspolaganju”, poručuje Efendić.
Profesor Efendić je izdvojio tri najhitnije politike koje bi BiH trebala provesti:
- Pronatalitetne mjere – podsticaji za rađanje i podrška mladim porodicama;
- Smanjenje “push faktora” – borba protiv političke nestabilnosti i nesigurnosti;
- Aktivne migracione politike – stimulacija povrataka i integracija povratnika
Bez ozbiljne strategije, upozorava profesor, BiH bi mogla ostati bez najvrednijeg resursa – ljudi.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
