Šveđanin sa BiH korijenima, Dino Beganović, trenutno je vozač Formule 2, a isprobao je kako je to biti i u Formula 1 svijetu kroz trening u Bahreinu kada je zamijenio Charlesa Leclerca. Beganović je za Sport Klub otkrio kako je sve počelo, kakvi su mu ciljevi i želje te tko su mu uzori u ovom sportu.

Otkuda ta ljubav prema brzini, kartingu i motosportu? Opiši nam kako je krenula ta tvoja priča?

“Tata mi je mehaničar u Volvu i uvijek je imao ljubav prema utrkivanju i motosportu i autima. Ja sam uvijek gledao Formulu 1 s njim na televiziji i jedan dan me tata zvao dok sam ja mislim bio u školi i pitao me želim li probati karting. I ja sam rekao da želim. Bila je ta neka federacija koja je išla po svim razredima u Švedskoj i onda su došli i u moj grad Linköping i probao sam prvi put voziti karting sa sedam godina. Nakon toga smo kupili stari go kart i počeli voziti cijelo vrijeme i tu je počela ta moja ljubav prema tom sportu i samo se kasnije nastavila.”

Znači nije postojao nijedan drugi sport za tebe osim motosporta kroz djetinjstvo?

“Probao sam i nogomet, probao sam plivanje i hokej, ali nisam baš bio super u tim ostalim sportovima, ali sam dosta igrao hokej kad sam bio mlad. Jedno vrijeme sam se bavio i go kartom i hokejem u isto vrijeme, ali onda sam morao odlučiti čime ću se baviti i izabrao sam karting i drago mi je da sam to napravio.”

Bavio si se nogometom, skoro si znači postao Zlatan Ibrahimović?

“Da, da. Ne baš kao Zlatan, ali… Igrao sam neke dvije, tri godine, ali mi mali brat ganja nogomet i super je u tome.”

Znači ipak Ibrahimović u najavi?

“Da, možemo tako reći.”

Što te zapravo motivira da se baviš tim sportom, privlači li te ta brzina, adrenalin?

“Pa mislim da je to sve pomalo. Ta brzina nije samo brzina da daješ puni gas i da skrećeš što puno ljudi misli. Kao, da samo sjednemo u auto, puno je toga više tu. S tim kočenjem, tehnika vožnje, kako da budeš brz u tim različitim situacijama, kad pada kiša, kad je vani hladno, kad je vruće. To je opet jedan individualan sport, ali opet tim stoji iza tebe. Trebaš raditi dobro s njima, davati im dobar feedback da ti oni daju što bolji auto što mogu i koji odgovara tvojoj tehnici vožnje. Mislim da je to ono što mi se jako sviđa kod utrkivanja, što ima te razne stvari koje se na kraju spoje u jednu, a to je da se želi pobijediti.”

Ti si Šveđanin sa BiH korijenima. Veže li te nešto za Bosnu i Hercegovinu i – što?

“Pa mama i tata su mi iz BiH, iz Zenice i došli su u Švedsku prije nekoliko godina pa su nastavili živjeti u Švedskoj. Ja sam rođen i odrastao tu kao i moj mali brat. Kod kuće smo uvijek pričali bosanski, a išao sam puno i u Bosnu kod nane u Zenicu. Ali sad otkako se bavi utkrivanjem idem puno manje, nisam bio nekih pet ili šest godina. Volio bih doći nazad, da pojedem ćevape i da vidim Zenicu.”

Znamo da su ljudi na Balkanu dosta povezani sa svojim državama. Jesi li zapravo svjestan koliko su tvoji uspjesi velika i povijesna stvar i za Bosnu i Hercegovinu?

“Jako mi je drago da imam puno podrške na Balkanu i u Bosni i Hercegovini i svim zemljama tamo. Vidim puno podrške na društvenim mrežama da me puno ljudi prati i to mi je jako drago. To je posebno za mene.”

Neki dječak ovdje u Hrvatskoj, Srbiji ili Bosni i Hercegovini vjerojatno sanja o tom svijetu Formule. Što bi takvom jednom dječaku poručio, kako uspjeti u tom sportu?

“Kao i u svakom sportu treba puno raditi. I kad je teško treba nastaviti raditi. Zvuči lako, ali nije, treba biti mentalno jak, imati tu motivaciju da se bude najbolji i taj mindset da nema boljeg od tebe. Ne trebaš to samo govoriti, nego u to trebaš i vjerovati i trebaš ganjati to i boriti se za svoje mjesto. To bih mu rekao.”

Postao si dio Scuderia Ferrari vozačke akademije. Kako je zapravo počela ta priča?

“Počela je kad sam bio u kartingu u Italiji, vozio sam dosta te 2018. i 2019., bio sam švedski i talijanski prvak tih godina i uvijek sam bio naprijed i borio se za prva mjesta. I kao i u drugim sportovima, ovdje su to gledali i ljudi iz Formule 1, gledaju iz mlađih kategorija koga će podržavati i dobio sam priliku da odradim testiranje u Maranellu 2019., išlo mi je jako dobro, nastavio sam raditi testiranja s njima i na kraju sam dobio taj ugovor i bili smo sto posto sigurni oko tog potpisa.”

Jesi li očekivao da će se tvoja priča tako brzo razvijati, da će biti tako veliki i brz napredak?

“I jesam i nisam. Moj glavni fokus je samo vožnja i to što radim otkako sam bio mali. Obožavam ovaj sport i nastavio sam zato s time, ne radim to zbog ničeg drugog. Jako mi je drago kad vidim sad tu podršku i kad pogledam unazad na svoje vrijeme u kartingu, ta su vremena bila malo teža, ali sad se vidi da se može uspjeti. Izborio sam se iz svega i napravio sam nešto dobro. Jako je ovo težak sport i ima tu i puno financijskog aspekta u ovom sportu i naravno, trebaš biti dobar, pokazati se u svakom trenutku i mislim da sam to napravio dosad dosta dobro i trebam samo nastaviti tako.”

Prije samo dvije godine bio si u Formuli 3. Kao rookie si završio šesti. Koja je tvoja najdraža uspomena iz F3?

“Iz F3 sam ponio kao uspomenu moju prvu pobjedu u Australiji. Mislim da je ta utrka bila super. Puno se radilo na tome kako se radi s gumama, da se ne ide prejako s gumama na početku nego da ih se malo štedi i da se onda na kraju može napadati. A i tako sam i pobijedio tu utrku. Na kraju prošle sezone isto kad sam dobio priliku u Formuli 2 te sam dvije utrke napravio dobar posao. Završio sam četvrti, treći i peti. To je to što mislim da je highlight moje zadnje dvije godine.”

Uspio si doći do tog Formula 1 svijeta, kroz trening u Bahreinu kada si zamijenio Charlesa Leclerca u Ferrariju. Kako je bilo uskočiti u taj bolid i koliko je on bio brži od svih ostalih koje si dosad vozio?

“To je nešto skroz druge jačine. Voziti u Bahreinu sa sedmerostrukim F1 prvakom Lewisom Hamiltonom, uzeti mjesto Charlesa Leclerca u crvenom autu, u Ferrariju, to je nešto što ne bih vjerovao da mi je netko rekao prije pet godina da će se dogoditi. Ali, uvijek sam imao san da vozim Ferrari u Formuli 1 i uvijek sam radio za to i još uvijek radim za to. To je još jedan highlight moje karijere. Radim da tu budem i full time u budućnosti. Bilo je skroz drugačije krenuti u trening u Formuli 2, pa onda i trening u Formuli 1 i te kvalifikacije za Formulu 2. To su dani koje ću uvijek pamtiti i bit će tu u mom životu.”

Zamijenio si Leclerca, timski kolega bio ti je sedmerostruki F1 prvak Lewis Hamilton, jesu li ti dali neke savjete, što su ti oni rekli?

“Par puta sam pričao s Charlesom van staze i na stazi, radim dosta puno u Ferrariju na njihovom Formula 1 simulatorom, radim da poboljšam auto i njihov posao i to je interesantno za mene da budem dio toga, raditi s tim vozačima, s ovim timom, biti tako blizu je jako posebno za mene. I na stazi u Bahreinu sam mogao pričati s Charlesom malo, pitati ga neke stvari koje su mi bile tada od pomoći. Nadam se da ću ponovno jednog dana imati tu priliku.”

Šta si ga pitao, što te zanimalo?

“Ma bile su to sitne stvari, oko bolida Formule 1, taj prelazak iz Formule 2 u Formulu 1, puno je tu razlike u bolidu, u efektu, u downforceu, u svemu tako da su tu bile samo neke tehničke stvari.”

Krenuo si u svoju punu Formulu 2 sezonu. Završio si na postolju, treće mjesto u sprintu u Bahreinu iako je dojam da si mogao pobijediti i da nije bilo tog kasnog sigurnosnog automobila. Koji je cilj do kraja F2 sezone?

“Moj cilj otpočetka ove sezone je da budem tu, da se borim za prvenstvo i da se pobijedi. Cilj je da se osvoji prvenstvo. Ove zadnje dvije utrke su bile malo teže, ali nadam se da će biti malo drugačije. Imali smo malo problema s motorom na pravcima u ove dvije utrke. Nadam se da će biti drugačije u Imoli i da možemo početi našu sezonu odavde.”

Vjeruješ li da možeš do te prve F2 pobjede ove sezone?

“Vjerujem i zato svaki dan treniram i borim se i to mi je naravno motivacija.”

Tko ti je uzor u Formuli 1, jesu li to neki od starijih vozača ili novijih i čije bi korake htio pratiti?

“Uvijek sam govorio kako je Michael Schumacher jedan od mojih idola otkako sam bio manji, ali volio bih pratiti korake Charlesa Leclerca, on je bio u Ferrarijevoj akademiji otkako je bio u Formuli 2 i kasnije je napravio taj iskorak i vozi Ferrari u Formuli 1. Sad je tako uspješan u Ferrariju i jedan od najboljih vozača na svijetu. To je nešto što ja pratim i što bih ja jednog dana volio napraviti isto.”

Koji je savjet koji si dobio i od koga, a da ti je pomogao u tom moto svijetu?

“Mislim da je najbolji savjet, to jest nešto o čemu razmišljam kad je teško, ali i kad su dobra vremena. To je od mog oca, da se uvijek treba boriti da budeš najbolji. Uvijek se treba pokazati kad se dobije prilika i da se prvaci pokažu kad su teška vremena. To je nešto što je uvijek sa mnom i znam da mi je uvijek govorio kad su teška vremena i kad pogledam unazad, kad sam uspješan i kad ide dobro, ne počinje sve otad kad je dobro nego i kad ide malo lošije i malo pomalo onda ide sve naprijed.”

I za kraj, kakve su ambicije za Formulu 1, kakvi su planovi za budućnost? Nadaš li se, vjeruješ li, znam da sanjaš sigurno?

“Jedan moj san je bio da vozim Ferrari, da vozim taj crveni auto i to se dogodilo u Bahreinu, ali moj cilj je da budem u Formuli 1 s Ferrarijem, to je moj glavni cilj i san da budem tu i da pobjeđujem s Ferrarijem. To je ono u što vjerujem i svaki dan radim za to.”

Šveđanin sa BiH korijenima, Dino Beganović, trenutno je vozač Formule 2, a isprobao je kako je to biti i u Formula 1 svijetu kroz trening u Bahreinu kada je zamijenio Charlesa Leclerca. Beganović je za Sport Klub otkrio kako je sve počelo, kakvi su mu ciljevi i želje te tko su mu uzori u ovom sportu.

Otkuda ta ljubav prema brzini, kartingu i motosportu? Opiši nam kako je krenula ta tvoja priča?

“Tata mi je mehaničar u Volvu i uvijek je imao ljubav prema utrkivanju i motosportu i autima. Ja sam uvijek gledao Formulu 1 s njim na televiziji i jedan dan me tata zvao dok sam ja mislim bio u školi i pitao me želim li probati karting. I ja sam rekao da želim. Bila je ta neka federacija koja je išla po svim razredima u Švedskoj i onda su došli i u moj grad Linköping i probao sam prvi put voziti karting sa sedam godina. Nakon toga smo kupili stari go kart i počeli voziti cijelo vrijeme i tu je počela ta moja ljubav prema tom sportu i samo se kasnije nastavila.”

Znači nije postojao nijedan drugi sport za tebe osim motosporta kroz djetinjstvo?

“Probao sam i nogomet, probao sam plivanje i hokej, ali nisam baš bio super u tim ostalim sportovima, ali sam dosta igrao hokej kad sam bio mlad. Jedno vrijeme sam se bavio i go kartom i hokejem u isto vrijeme, ali onda sam morao odlučiti čime ću se baviti i izabrao sam karting i drago mi je da sam to napravio.”

Bavio si se nogometom, skoro si znači postao Zlatan Ibrahimović?

“Da, da. Ne baš kao Zlatan, ali… Igrao sam neke dvije, tri godine, ali mi mali brat ganja nogomet i super je u tome.”

Znači ipak Ibrahimović u najavi?

“Da, možemo tako reći.”

Što te zapravo motivira da se baviš tim sportom, privlači li te ta brzina, adrenalin?

“Pa mislim da je to sve pomalo. Ta brzina nije samo brzina da daješ puni gas i da skrećeš što puno ljudi misli. Kao, da samo sjednemo u auto, puno je toga više tu. S tim kočenjem, tehnika vožnje, kako da budeš brz u tim različitim situacijama, kad pada kiša, kad je vani hladno, kad je vruće. To je opet jedan individualan sport, ali opet tim stoji iza tebe. Trebaš raditi dobro s njima, davati im dobar feedback da ti oni daju što bolji auto što mogu i koji odgovara tvojoj tehnici vožnje. Mislim da je to ono što mi se jako sviđa kod utrkivanja, što ima te razne stvari koje se na kraju spoje u jednu, a to je da se želi pobijediti.”

Ti si Šveđanin sa BiH korijenima. Veže li te nešto za Bosnu i Hercegovinu i – što?

“Pa mama i tata su mi iz BiH, iz Zenice i došli su u Švedsku prije nekoliko godina pa su nastavili živjeti u Švedskoj. Ja sam rođen i odrastao tu kao i moj mali brat. Kod kuće smo uvijek pričali bosanski, a išao sam puno i u Bosnu kod nane u Zenicu. Ali sad otkako se bavi utkrivanjem idem puno manje, nisam bio nekih pet ili šest godina. Volio bih doći nazad, da pojedem ćevape i da vidim Zenicu.”

Znamo da su ljudi na Balkanu dosta povezani sa svojim državama. Jesi li zapravo svjestan koliko su tvoji uspjesi velika i povijesna stvar i za Bosnu i Hercegovinu?

“Jako mi je drago da imam puno podrške na Balkanu i u Bosni i Hercegovini i svim zemljama tamo. Vidim puno podrške na društvenim mrežama da me puno ljudi prati i to mi je jako drago. To je posebno za mene.”

Neki dječak ovdje u Hrvatskoj, Srbiji ili Bosni i Hercegovini vjerojatno sanja o tom svijetu Formule. Što bi takvom jednom dječaku poručio, kako uspjeti u tom sportu?

“Kao i u svakom sportu treba puno raditi. I kad je teško treba nastaviti raditi. Zvuči lako, ali nije, treba biti mentalno jak, imati tu motivaciju da se bude najbolji i taj mindset da nema boljeg od tebe. Ne trebaš to samo govoriti, nego u to trebaš i vjerovati i trebaš ganjati to i boriti se za svoje mjesto. To bih mu rekao.”

Postao si dio Scuderia Ferrari vozačke akademije. Kako je zapravo počela ta priča?

“Počela je kad sam bio u kartingu u Italiji, vozio sam dosta te 2018. i 2019., bio sam švedski i talijanski prvak tih godina i uvijek sam bio naprijed i borio se za prva mjesta. I kao i u drugim sportovima, ovdje su to gledali i ljudi iz Formule 1, gledaju iz mlađih kategorija koga će podržavati i dobio sam priliku da odradim testiranje u Maranellu 2019., išlo mi je jako dobro, nastavio sam raditi testiranja s njima i na kraju sam dobio taj ugovor i bili smo sto posto sigurni oko tog potpisa.”

Jesi li očekivao da će se tvoja priča tako brzo razvijati, da će biti tako veliki i brz napredak?

“I jesam i nisam. Moj glavni fokus je samo vožnja i to što radim otkako sam bio mali. Obožavam ovaj sport i nastavio sam zato s time, ne radim to zbog ničeg drugog. Jako mi je drago kad vidim sad tu podršku i kad pogledam unazad na svoje vrijeme u kartingu, ta su vremena bila malo teža, ali sad se vidi da se može uspjeti. Izborio sam se iz svega i napravio sam nešto dobro. Jako je ovo težak sport i ima tu i puno financijskog aspekta u ovom sportu i naravno, trebaš biti dobar, pokazati se u svakom trenutku i mislim da sam to napravio dosad dosta dobro i trebam samo nastaviti tako.”

Prije samo dvije godine bio si u Formuli 3. Kao rookie si završio šesti. Koja je tvoja najdraža uspomena iz F3?

“Iz F3 sam ponio kao uspomenu moju prvu pobjedu u Australiji. Mislim da je ta utrka bila super. Puno se radilo na tome kako se radi s gumama, da se ne ide prejako s gumama na početku nego da ih se malo štedi i da se onda na kraju može napadati. A i tako sam i pobijedio tu utrku. Na kraju prošle sezone isto kad sam dobio priliku u Formuli 2 te sam dvije utrke napravio dobar posao. Završio sam četvrti, treći i peti. To je to što mislim da je highlight moje zadnje dvije godine.”

Uspio si doći do tog Formula 1 svijeta, kroz trening u Bahreinu kada si zamijenio Charlesa Leclerca u Ferrariju. Kako je bilo uskočiti u taj bolid i koliko je on bio brži od svih ostalih koje si dosad vozio?

“To je nešto skroz druge jačine. Voziti u Bahreinu sa sedmerostrukim F1 prvakom Lewisom Hamiltonom, uzeti mjesto Charlesa Leclerca u crvenom autu, u Ferrariju, to je nešto što ne bih vjerovao da mi je netko rekao prije pet godina da će se dogoditi. Ali, uvijek sam imao san da vozim Ferrari u Formuli 1 i uvijek sam radio za to i još uvijek radim za to. To je još jedan highlight moje karijere. Radim da tu budem i full time u budućnosti. Bilo je skroz drugačije krenuti u trening u Formuli 2, pa onda i trening u Formuli 1 i te kvalifikacije za Formulu 2. To su dani koje ću uvijek pamtiti i bit će tu u mom životu.”

Zamijenio si Leclerca, timski kolega bio ti je sedmerostruki F1 prvak Lewis Hamilton, jesu li ti dali neke savjete, što su ti oni rekli?

“Par puta sam pričao s Charlesom van staze i na stazi, radim dosta puno u Ferrariju na njihovom Formula 1 simulatorom, radim da poboljšam auto i njihov posao i to je interesantno za mene da budem dio toga, raditi s tim vozačima, s ovim timom, biti tako blizu je jako posebno za mene. I na stazi u Bahreinu sam mogao pričati s Charlesom malo, pitati ga neke stvari koje su mi bile tada od pomoći. Nadam se da ću ponovno jednog dana imati tu priliku.”

Šta si ga pitao, što te zanimalo?

“Ma bile su to sitne stvari, oko bolida Formule 1, taj prelazak iz Formule 2 u Formulu 1, puno je tu razlike u bolidu, u efektu, u downforceu, u svemu tako da su tu bile samo neke tehničke stvari.”

Krenuo si u svoju punu Formulu 2 sezonu. Završio si na postolju, treće mjesto u sprintu u Bahreinu iako je dojam da si mogao pobijediti i da nije bilo tog kasnog sigurnosnog automobila. Koji je cilj do kraja F2 sezone?

“Moj cilj otpočetka ove sezone je da budem tu, da se borim za prvenstvo i da se pobijedi. Cilj je da se osvoji prvenstvo. Ove zadnje dvije utrke su bile malo teže, ali nadam se da će biti malo drugačije. Imali smo malo problema s motorom na pravcima u ove dvije utrke. Nadam se da će biti drugačije u Imoli i da možemo početi našu sezonu odavde.”

Vjeruješ li da možeš do te prve F2 pobjede ove sezone?

“Vjerujem i zato svaki dan treniram i borim se i to mi je naravno motivacija.”

Tko ti je uzor u Formuli 1, jesu li to neki od starijih vozača ili novijih i čije bi korake htio pratiti?

“Uvijek sam govorio kako je Michael Schumacher jedan od mojih idola otkako sam bio manji, ali volio bih pratiti korake Charlesa Leclerca, on je bio u Ferrarijevoj akademiji otkako je bio u Formuli 2 i kasnije je napravio taj iskorak i vozi Ferrari u Formuli 1. Sad je tako uspješan u Ferrariju i jedan od najboljih vozača na svijetu. To je nešto što ja pratim i što bih ja jednog dana volio napraviti isto.”

Koji je savjet koji si dobio i od koga, a da ti je pomogao u tom moto svijetu?

“Mislim da je najbolji savjet, to jest nešto o čemu razmišljam kad je teško, ali i kad su dobra vremena. To je od mog oca, da se uvijek treba boriti da budeš najbolji. Uvijek se treba pokazati kad se dobije prilika i da se prvaci pokažu kad su teška vremena. To je nešto što je uvijek sa mnom i znam da mi je uvijek govorio kad su teška vremena i kad pogledam unazad, kad sam uspješan i kad ide dobro, ne počinje sve otad kad je dobro nego i kad ide malo lošije i malo pomalo onda ide sve naprijed.”

I za kraj, kakve su ambicije za Formulu 1, kakvi su planovi za budućnost? Nadaš li se, vjeruješ li, znam da sanjaš sigurno?

“Jedan moj san je bio da vozim Ferrari, da vozim taj crveni auto i to se dogodilo u Bahreinu, ali moj cilj je da budem u Formuli 1 s Ferrarijem, to je moj glavni cilj i san da budem tu i da pobjeđujem s Ferrarijem. To je ono u što vjerujem i svaki dan radim za to.”