“Kad si sretan” pjesmica je koja poboljšava mentalne procese kod malenih. I ne samo pjesmica “Kad si sretan” već sve pjesmice na koje djeca mogu pljeskati ručicama. Naime, dokazano je da jednostavno pljeskanje na melodiju poboljšava i motorički i mentalni razvoj djece, dok kod odraslih potiče budnost i dobre vibracije.

Kada su izraelski naučnici uporedili razvoj djece u nižim razredima osnovne škole koja su redovito pjevala pjesmice i pljeskala na ritam, sa djecom koja to uopće nisu činila, razlike su bile zapanjujuće.

Pljeskanje je integralni dio razvoja te se pokazalo da djeca koja ne prakticiraju pjevanje i pljeskanje ručicama na ritam, imaju veći rizik od problema sa govorom i računanjem.

Pljeskanje trenira mozak i utječe na razvoj u drugim područjima. Zato je “tašunanje” toliko popularno kao igra sa bebama.

Pjesmice koje zahtijevaju pratnju pljeskanjem pojavljuju se nekako prirodno u životima djece oko sedme godine i nestaju i postaju im nezanimljive nakon 10. godine.

U tom razdoblju one mogu zadovoljiti neke dječje potrebe – emocionalne, društvene, psihološke i mentalne (kognitivne). To je prijelazno razdoblje prema sljedećem razvojnom periodu.

Istraživanje je pokazalo da pljeskanje na zvukove pjesme i kod odraslih ima pozitivne učinke. Iako je odraslima pomalo smiješno pljeskati, kasnije priznaju da se osjećaju budnije i bolje volje.

“Kad si sretan” pjesmica je koja poboljšava mentalne procese kod malenih. I ne samo pjesmica “Kad si sretan” već sve pjesmice na koje djeca mogu pljeskati ručicama. Naime, dokazano je da jednostavno pljeskanje na melodiju poboljšava i motorički i mentalni razvoj djece, dok kod odraslih potiče budnost i dobre vibracije.

Kada su izraelski naučnici uporedili razvoj djece u nižim razredima osnovne škole koja su redovito pjevala pjesmice i pljeskala na ritam, sa djecom koja to uopće nisu činila, razlike su bile zapanjujuće.

Pljeskanje je integralni dio razvoja te se pokazalo da djeca koja ne prakticiraju pjevanje i pljeskanje ručicama na ritam, imaju veći rizik od problema sa govorom i računanjem.

Pljeskanje trenira mozak i utječe na razvoj u drugim područjima. Zato je “tašunanje” toliko popularno kao igra sa bebama.

Pjesmice koje zahtijevaju pratnju pljeskanjem pojavljuju se nekako prirodno u životima djece oko sedme godine i nestaju i postaju im nezanimljive nakon 10. godine.

U tom razdoblju one mogu zadovoljiti neke dječje potrebe – emocionalne, društvene, psihološke i mentalne (kognitivne). To je prijelazno razdoblje prema sljedećem razvojnom periodu.

Istraživanje je pokazalo da pljeskanje na zvukove pjesme i kod odraslih ima pozitivne učinke. Iako je odraslima pomalo smiješno pljeskati, kasnije priznaju da se osjećaju budnije i bolje volje.