Dunja je sezonsko voće, dostupno od rane jeseni pa sve do januara. Kasno sazrijeva i bere se kad plod mijenja boju iz jako zelene u žutu.
Većina sorti je preteška i prekisela, a plod je pretvrd da bi se mogao konzumirati sirov, pa se umjesto toga rade marmelade, pekmezi, pudinzi, kompoti…
Čuvati je na sobnoj temperaturi
Načini pripremanja dunje doista su raznovrsni – oguljena, kuhana, pirjana ili pržena… Zbog aromatičnog okusa i mirisa dodaje se u malim količinama kolačima od voća, pitama od jabuka, džemovima i raznim drugim jelima.
Ako odmah ne koristimo svježu dunju za pripremu jela, najbolje ju je čuvati na sobnoj temperaturi dok potpuno ne dozrije, tj. požuti i počne puštati ugodan miris. To je svojevremeno bio jedini osvježivač prostora.
Listovi i sjemenke dunje ublažavaju upalne procese ždrijela i dišnih puteva.
Sjemenke dunje sadrže masti, tanin, pektin, šećer, jabučnu kiselinu, amigdalin, emulzin i protid. Sjemenke se mogu staviti u vodu dok ne puste sluz koja zbog velikog sadržaja pektina i tanina djeluje kao antiseptik, te je odlična kod liječenja upalnih procesa, opekotina, otvorenih rana i upale očiju.
Idealno voće za gubljenje težine
Svježi plod dunje bogat je željezom, a sadrži i kalij, kalcij, magnezij, natrij, sumpor, klor i bakar, karoten (provitamin A), vitamine B1 i B2, vitamin C i niacin. Uz to, bogat je vlaknima i pektinom, pa je tako idealno voće za sve koji žele izgubiti na tjelesnoj težini.
Dunjin plod pomaže kod probavnih smetnji i u regulaciji kolesterola zbog pektina koji snižava “loši” LDL holesterol, a povisuje “dobri” HDL holesterol. Zbog visokog udjela kalija može biti koristan u regulaciji hipertenzije (povišenoga krvnog pritiska).
