Dan nakon što je posljednji put izašao na teren u dresu nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, Edin Džeko oglasio se emotivnom porukom u kojoj je pokušao opisati ono što je proživljavao tokom oproštaja od Zmajeva.
Dijamant je priznao da je iza njega nekoliko dana ispunjenih emocijama, ali da je sve kulminiralo trenutkom kada je posljednji put prošao kroz tunel i izašao na teren kao kapiten Bosne i Hercegovine.
„Teško je riječima opisati sve što sam osjećao ovih posljednjih dana.
Bura emocija i toliko misli u glavi, sve do sinoć, kada sam posljednji put prošao kroz tunel i izašao na teren, s kapitenskom trakom oko ruke i zastavicom naše reprezentacije u rukama“, napisao je Džeko.
Od velike radosti do posljednjeg izlaska
Posebno se prisjetio činjenice da je samo šest mjeseci ranije na istom stadionu proživio jedan od najvećih trenutaka svoje karijere.
„Prije šest mjeseci, na ovom istom stadionu, pred našim ljudima, doživio sam jednu od najvećih radosti u karijeri – plasman na Svjetsko prvenstvo po drugi put.“
A onda je došla noć u kojoj rezultat i sve ono što se događalo na terenu nisu mogli potisnuti činjenicu da se završava jedno veliko poglavlje.
„Sinoć je bilo posebno. Osjećao sam ljubav svuda oko sebe – s tribina, od saigrača i svih ljudi koji su bili dio ovog puta. Pokušao sam upiti svaki trenutak: himnu, lica, glasove, emocije.“
Džeko je znao da će jednom doći vrijeme za oproštaj, ali je priznao da se za takav trenutak zapravo nije moguće pripremiti.
„Znao sam da će ovaj trenutak doći, ali mislim da za njega nikada ne možeš biti potpuno spreman.“
„Ništa mi nije značilo koliko igrati za svoju zemlju“
U nekoliko riječi zatim je sažeo ono što mu je reprezentacija Bosne i Hercegovine predstavljala tokom gotovo dvije decenije.
„Ništa u mojoj nogometnoj karijeri nije mi značilo koliko igrati za svoju zemlju.“
Džeko se zahvalio svima koji su tokom godina bili dio njegovog reprezentativnog puta.
„Skoro dvadeset godina toliko je ljudi bilo dio ovog puta.
Svim mojim trenerima, saigračima, članovima stručnog štaba i ljudima iz Saveza – hvala vam za sve što smo zajedno prošli i za sve što ste dali ovoj reprezentaciji.“
Posebnu poruku imao je za navijače.
„Našim navijačima – ponosan sam što sam se na terenu uvijek osjećao kao jedan od vas. Hvala vam na ljubavi i podršci, kod kuće i na gostovanjima.“
Zahvalio porodici koja je bila uz njega
Dio poruke Džeko je posvetio ljudima koji su njegov veliki reprezentativni put proživljavali najbliže njemu.
Roditeljima, sestri, supruzi Amri i njihovoj djeci.
„Mojoj porodici – roditeljima, sestri, mojoj Amri i našoj voljenoj djeci – bez vaše ljubavi, strpljenja i podrške ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
Hvala vam svima od srca.“
Njegove riječi dolaze nakon dana u kojima se gotovo cijela Bosna i Hercegovina na svoj način opraštala od Dijamanta.
Poruke zahvalnosti stizale su sa svih strana, njegov broj 11 mogao se vidjeti širom zemlje, a Bilino polje bilo je mjesto posljednjeg reprezentativnog poglavlja čovjeka koji je gotovo dvije decenije bio jedno od najprepoznatljivijih lica Zmajeva.
Jedno poglavlje završeno, strana ostaje ista
Na kraju svoje poruke Džeko je ostavio riječi koje možda najbolje opisuju odnos koji je tokom cijele karijere imao prema reprezentaciji i Bosni i Hercegovini.
„Danas se završava najemotivnije poglavlje moje sportske priče.
Ali i kada više nisam na terenu, uvijek ćete me pronaći na istoj strani – strani naše jedne i jedine Bosne i Hercegovine.“
