Još samo 48 sati dijeli nas od večeri kakvu će teško biti posmatrati samo kao još jednu utakmicu nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Kada Zmajevi u petak istrče na Bilino polje protiv Švedske, posljednji put u dresu sa državnim grbom istrčat će Edin Džeko.
A dva dana prije oproštaja čovjek koji je gotovo dvije decenije bio lice reprezentacije BiH podijelio je fotografiju kojoj nije trebalo dodavati mnogo riječi.
Ilustracija je inspirisana kultnim Ninja kornjačama. U njenom prvom dijelu Učitelj Splinter vodi četiri mala učenika. Na njihovim dresovima, međutim, ne pišu imena Leonarda, Michelangela, Donatella i Raphaela.
Piše: Bajraktarević, Muharemović, Mahmić i Alajbegović.
Na leđima učitelja stoji – Džeko, broj 11.
Drugi dio ilustracije prikazuje iste likove godinama kasnije. Nekada mali učenici sada su odrasli i snažni, a između njih je ostarjeli učitelj. Oni koji su nekada hodali uz njega sada kao da su spremni nastaviti put koji im je pokazao.
Džeko fotografiji nije dodao objašnjenje. Nije ni morao.
Teško je ne prepoznati simboliku smjene generacija upravo u trenutku kada se najveći strijelac u historiji reprezentacije sprema posljednji put obući njen dres.
Esmir Bajraktarević, Tarik Muharemović, Ermin Mahmić i Kerim Alajbegović pripadaju generaciji od koje se očekuje da nosi BiH u godinama koje dolaze. Džeko je, s druge strane, gotovo 20 godina bio čovjek oko kojeg su se generacije Zmajeva smjenjivale.
Debi za Bosnu i Hercegovinu imao je 2. juna 2007. godine protiv Turske. Imao je 21 godinu i odmah je postigao gol.
Gotovo dvije decenije kasnije došao je do 151 nastupa za reprezentaciju i postao njen apsolutni rekorder, kao i najbolji strijelac u historiji Zmajeva.
Ali svesti Edina Džeku samo na broj utakmica i golova bilo bi premalo.
Bio je kapiten, predvodnik generacija koje su Bosnu i Hercegovinu vodile na najveću svjetsku scenu i čovjek čije je ime od Manchestera, Rima i Milana do Istanbula i Njemačke gotovo uvijek išlo zajedno s imenom Bosne i Hercegovine.
Dok su se klubovi mijenjali, reprezentacija nije.
I upravo je to možda najvažniji dio njegovog naslijeđa.
Džeko je tokom karijere postao jedan od najprepoznatljivijih sportskih ambasadora Bosne i Hercegovine u svijetu. Njegova ambasadorska uloga nije ostala samo na sportu.
Još 2009. godine postao je prvi UNICEF-ov ambasador u Bosni i Hercegovini. Godinama je kroz taj angažman podržavao kampanje posvećene djeci, posebno djeci s poteškoćama u razvoju, djeci bez roditeljskog staranja i stvaranju jednakih mogućnosti za svako dijete.
Zbog toga je posebno simbolična i ideja kojom će se od njega oprostiti Bilino polje.
Navijači su pozvani da na utakmicu sa Švedskom donesu plišane igračke. Tek nakon završetka susreta i tokom Džekinog počasnog kruga moći će ih spustiti prema terenu, a igračke će u saradnji s humanitarnim udruženjem Pomozi.ba biti proslijeđene dječjim domovima širom Bosne i Hercegovine.
Tako će posljednja reprezentativna noć čovjeka koji je toliko godina bio UNICEF-ov ambasador imati i humanitarnu dimenziju.
A onda će doći trenutak koji će mnogima biti težak.
Posljednji izlazak na Bilino polje u dresu BiH. Posljednji put broj 11. Posljednji aplauz kao reprezentativcu.
Džeko je početkom septembra, kada je objavio odluku o oproštaju, kazao da mu je igranje za svoju zemlju bilo najemotivnije što mu je nogomet pružio i da je tokom svih ovih godina reprezentaciji davao sve što je imao.
U petak više neće biti potrebno govoriti o brojkama.
Bit će dovoljno pogledati tribine Bilinog polja.
A možda se još jednom vratiti fotografiji koju je podijelio 48 sati ranije.
Učitelj u sredini. Oko njega četvorica koji tek počinju pisati svoje velike reprezentativne priče.
Jer najbolji trag koji jedan kapiten može ostaviti nije samo ono što je napravio dok je bio tu – nego i ono što ostane kada ode.
