Elektroenergetski sektor u Bosni i Hercegovini je u katastrofalnom stanju. Problemi u termoelektranama, ali i rekordno nizak nivo domaće proizvodnje imaju za posljedicu enorman uvoz električne energije. Naša zemlja tako je od izvoznika postala ovisna o struji iz uvoza i to po najskupljim cijenama.
Prema podacima Vanjskotrgovine komore BiH, od januara do septembra ove godine uvoz struje povećan je za 184 posto u odnosu na isti period prošle godine, čime je dosegao iznos od 313 miliona KM. Dodatno zabrinjava činjenica da značajan dio domaće energije ostaje neotkupljen, dok rudnici Elektroprivrede BiH bilježe drastičan pad proizvodnje.
Edhem Bičakčić iz Međunarodnog vijeća za velike elektroenergetske sisteme (CIGRE) kaže za Oslobođenje kako mu teško pada činjenica da BiH postaje uvoznik električne energije iako je već u prvoj godini poslije rata bili izvoznik.
“Nekad se taj izvoz kretao i do 25 posto domaće proizvodnje. Nažalost, u zadnjim godinama radi umanjivanja proizvodnje uglja došli smo u poziciju da ne možemo zatvoriti svoj elektroenergetski bilans. Iz tih razloga, a dijelom su i zbog kvarova u RS-u, elektroprivrede u Trebinju i u Sarajevu aktivni uvoznici energije, a uvoz diktiraju cijene na berzi. Ono što je neprihvatljivo je da se ne poduzimaju radnje kako bi se povećala proizvodnja uglja u elektroprivrednim rudnicima. S druge strane, privatni rudnik Kamengrad radi danonoćno, ostvaruje ogromne proizvodne rezultate, dok rudnici u sklopu EPBiH proizvode sve manje i manje uglja i onda nema dovoljno ni električne energije. Ako EP nije u stanju da konsolidira proizvodnju uglja, onda bi barem trebao koristiti u cijelosti mogućnosti otkupa struje od malih domaćih proizvođača koje ucjenjuje, ove godine ne potpisuje ugovore i ostavlja ih na ledu. Istovremeno, uvoze značajne količine energije, pri čemu je ta energija uvijek skuplja od one koju plaća prema domaćem proizvođaču koji se nalaze na mjestima potrošnje, u distribucijskoj mreži, i ne postoji ekonomsko opravdanje za takvo ponašanje”, pojašnjava Bičakčić.
On smatra da se ne bi trebao nijedan kilovatsat energije uvesti dok se ne otkupi sva domaća proizvodnja. Mišljenja je da su posrijedi kriminalne aktivnosti kod uvoza.
“Ne znam to objasniti – je li to neznanje ili ima drugih elemenata, nemam za to egzaktnih pokazatelja, ali da stvari treba popraviti – treba. Rješavanje problema je u rukama federalne Vlade, koja mora poduzeti aktivnosti u pokušaju da spasi elektroenergetski sistem. Potrebno je graditi nove objekte, omogućiti i olakšati put do dobijanja svih dozvola i saglasnosti i u međuvremenu proizvoditi ugalj koji imamo, ali to treba organizovano i projektno riješiti u rudnicima u sklopu EPBiH”, zaključio je Bičakčić.
Alarmantno tehnološka zapuštenost rudnika
Kadrija Hodžić (SDPBiH), poslanik u Predstavničkom domu FBiH i predsjednik Odbora za energetiku, rudarstvo i industriju, napominje da se proizvodnja u rudnicima uglja EPBiH dugoročno smanjuje, pa su u ovoj godini dostavne količine iznosile svega 73 posto od ugovorenih. Logičnim se onda nameće pitanje zašto se ne preduzimaju aktivnosti da se poveća proizvodnja uglja u ovim rudnicima?
“Stručnoj javnosti odgovor je poznat – alarmantno tehnološka zapuštenost rudnika, uključujući činjenicu da su mnoge površinske i jamske eksploatacije iscrpljene ili su postale rizične. Usljed toga, čak šest od sedam rudnika posluje s gubicima pod prijetnjom stečaja. Ako se ima na umu još gašenje starih termoblokova, onda je jasno da bez uvoza električne energije nije moguće zatvaranje elektroenergetskog bilansa EPBiH. Naravno, opstruiranje restrukturiranja rudnika, nedostatak ulaganja, loše upravljanje zbog kojih su neki od prethodnih mandata direktora EPBiH pod istragom finansijske policije i tužilaštva, govori i o političkim uzrocima krize, kao što govori i činjenica da sve do ove Vlade FBiH nismo imali aktivnosti oko pokretanja elektroenergetske strategije FBiH”, kaže Hodžić za Oslobođenje i dodaje:
“Prema pravilima EU i Reformskoj agendi, tržište električne energije u BiH je liberalizirano. Država i snabdjevači ne mogu narediti domaćim proizvođačima da prvo prodaju struju u zemlji. Veliki dio domaće proizvodnje je unaprijed rasprodan kroz dugoročne ugovore ili izvezen jer je isplativije, a domaća proizvodnja ne pokriva uvijek potrošnju, pa se uvoz koristi za balansiranje sistema. U programske aktivnosti kojim bi se domaća struja prioritetno otkupljivala spadaju, pored ostalih, uvođenje dugoročnih ugovora između domaćih proizvođača i snabdjevača, što bi garantovalo da određena količina energije ostaje u zemlji, izgradnja jedinstvene strategije proizvodnje i potrošnje umjesto fragmentacije, restrukturiranje rudnika i stabilizacija proizvodnje iz domaćih termoelektrana (Tuzle i Kaknja), te jači poticaji da domaća energija ostaje u BiH kroz tržišne, a ne administrativne mehanizme.”
Nedostatak uglja u domaćim rudnicima
Amer Jerlagić, stručnjak za energetiku i bivši generalni direktor Elektroprivrede BiH, kao razlog za enorman uvoz energije navodi to što nema domaće proizvodnje u TE, onako kako je ona elektroenergetskim bilansom bila planirana u dva EP-a koji imaju termoproizvodnju.
“Evidentan problem kod EPBiH je nedostatak uglja u domaćim rudnicima, a kod EP-a RS-a vjerovatno je u pitanju oprema u samim TE i zastoj koji su proizveli. To su osnovni razlozi smanjenja proizvodnje u BiH prvih devet mjeseci i povećanog uvoza energije. Drugi razlog je hidrologija koja se vjerovatno mjeri jednom od najlošijih hidroloških godina u zadnjih stotinu godina, tako da nijedan EP nije imao proizvodnju iz HE onako kako je bilansirao”, kaže Jerlagić.
Osvrnuo se i na sam proces kupovine energije iz uvoza.
“Kada se vrši kupovina električne energije iz uvoza, sumnjam da je bilo koji EP te količine energije stavio u neke bilanse, odnosno da su to bili dugoročni ugovori. Najčešće su to ad hoc potrebe na bazi dana, nekoliko sati u toku dana i znamo da je ta ad hoc kupovina struje uvijek po najskupljim cijenama. Da se moglo pretpostaviti da će se ta energija uvoziti i da su to bili dugoročni ugovori, onda bi sigurno cijena uvozne struje bila jeftinija. Slažem se da treba, prije svega, otkupiti svaki kilovatsat iz domaćih izvora, pa tek onda razmišljati o uvozu”, rekao je Jerlagić.
