Grijanje u Zenici moglo bi poskupjeti za nevjerovatnih 106 posto, nakon što je prošle godine već poskupjelo za 20 posto. I dok se javnost ponovo bavi posljedicama, gotovo niko ne govori o stvarnom uzroku problema – politici Fuada Kasumovića, zasnovanoj na populizmu, obmanama, nerealnim obećanjima i srljanju u velike projekte radi političkih poena.
Danas je račun te politike stigao na naplatu. I neće ga platiti Kasumović, nego građani Zenice, među kojima najviše upravo oni koji su mu godinama bezrezervno vjerovali.
Sedam godina bez poskupljenja? Toliko o obećanjima
Kada je krajem 2021. godine pokrenuta nova Toplana Zenica, projekat vrijedan približno 53 miliona eura, Kasumović ga je predstavljao kao historijski uspjeh i trajno rješenje problema grijanja. Građanima je samouvjereno obećavao da cijena grijanja neće rasti sedam godina, a tu je poruku ponavljao čak i 2024. godine, kada je Gradska uprava tvrdila da je nepromijenjena cijena zagarantovana ugovorom.
Niko ozbiljan ne može osporavati činjenicu da su posljednjih godina cijene energenata rasle, da je inflacija pogodila cijeli svijet i da Zenica ne može biti izuzetak. Ali niko nije tjerao Fuada Kasumovića da obećava ono što nije mogao garantovati. Mogao je građanima reći istinu, upozoriti na moguće rizike i objasniti da budućnost grijanja zavisi od cijena energenata i industrijske proizvodnje. Umjesto toga, izabrao je politički marketing, velika obećanja i predstavljanje sebe kao ekonomskog eksperta koji ima rješenje za sve.
A rezultat? Prošle godine poskupljenje od 20 posto, ove godine prijedlog povećanja za dodatnih 106 posto. Isti oni građani kojima je garantovao stabilnu cijenu sada trebaju plaćati više nego dvostruko skuplje grijanje.
Fuad Kasumović: KRIV JE! Ne zato što je plin poskupio, nego zato što je svjesno preuzeo političke zasluge za projekat čije dugoročne rizike nije na odgovarajući način predstavio javnosti.
Nema četvrtog rješenja – neko mora platiti
Najveća obmana bila bi sada građanima predstavljati eventualno odbijanje poskupljenja u Gradskom vijeću kao njihovu pobjedu. Jer trošak neće nestati zato što vijećnici nisu podigli ruke.
Postoje samo tri osnovna načina da se taj račun plati. Prvi je da ga građani plate direktno, kroz veće račune za grijanje. Drugi je da razliku subvencionira Grad Zenica, odnosno da se novac uzme iz budžeta koji pune ti isti građani, na štetu drugih potreba grada. Treći je da teret preuzme JP „Grijanje“, kroz gubitke i eventualna zaduživanja koja će se prije ili kasnije opet morati sanirati. Moguće su kombinacije, ali ne postoji čarobno četvrto rješenje u kojem milioni maraka troškova jednostavno nestanu.
Posebno je problematično što se odluka o novoj cijeni donosi praktično na samom početku grijne sezone, kada su građani već ostavljeni bez stvarne mogućnosti da na vrijeme promijene način zagrijavanja svojih stanova. Slično se dogodilo i prošle godine, kada je povećanje od 20 posto došlo nakon što su korisnici već računali na postojeće uslove.
Opet reagujemo kada voda dođe do grla. Opet raspravljamo o tome ko će platiti posljedicu, umjesto da se bavimo uzrokom. A uzrok je politika u kojoj je važnije bilo obećati nego izračunati, važnije dobiti aplauz nego upozoriti na rizik.
Grijanje danas, olimpijski bazen sutra?
Još veći problem je što niko ne zna šta će nas sve u narednim godinama koštati zbog odluka ove gradske administracije. Dovoljno je pogledati olimpijski bazen, još jedan Kasumovićev „generacijski projekat“, čija je izgradnja počela 2023. godine, a Zeničani se u međuvremenu tokom ljetnih mjeseci za kupanje snalaze po susjednim, znatno manjim gradovima.
Radovi su prolazili kroz zastoje, rokovi su pomjerani, a najavljivane vrijednosti projekta rasle su zajedno s ambicijama gradske vlasti. Od početnih dvadesetak miliona maraka došli smo do najava da će kompletan kompleks s aquaparkom vrijediti između 55 i 60 miliona KM.
I nije najveće pitanje hoće li taj bazen jednog dana biti završen. Pravo pitanje je koliko će njegovo održavanje godišnje koštati, koliko će građani plaćati ulaznice i koliki će iznos Grad morati izdvajati iz budžeta da bi tako veliki objekat uopće funkcionisao. Gdje je javno dostupna studija ekonomske opravdanosti, gdje su precizne projekcije troškova i prihoda i ko garantuje da nas ne očekuje još jedan projekat čiji će se stvarni troškovi otkriti tek kada dođu računi?
Jer nije uspjeh samo upumpati novac iz budžeta. Uspjeh je napraviti nešto što će građanima dugoročno koristiti i što će grad moći finansijski održavati.
Ko zna koliko će još Kasumovićevih projekata neko u budućnosti morati popravljati, finansijski sanirati ili potpuno drugačije organizovati, dok građani budu plaćali posljedice odluka koje im se danas predstavljaju kao historijski uspjesi.
Kada si protiv Fuada, onda si protiv Zenice
Godinama je Kasumović kreirao atmosferu u kojoj je svako ko bi kritikovao njegove odluke bio proglašen neprijateljem razvoja Zenice, političkim protivnikom ili simpatizerom SDA.
Predstavljao se kao vizionar, ekonomski ekspert, čovjek koji govori istinu i moralna vertikala. Toliko je insistirao na vlastitom poštenju da je svojevremeno govorio i o odlasku s funkcije ukoliko ga neko samo jednom uhvati u laži.
Pa šta ćemo sada s obećanjem o sedam godina bez poskupljenja grijanja?
Jesu li građani pogrešno čuli, pogrešno razumjeli ili su jednostavno trebali vjerovati njemu više nego vlastitim računima?
Nakon izbornog debakla 4. oktobra, a on osvojio daleko manje glasova nego na prethodnim Općim izborima, nema više one prepoznatljive političke samouvjerenosti. Ustvari danima nema ni njega.
Fuad Kasumović: KRIV JE! Zato što je kritiku pretvarao u političko neprijateljstvo, a vlastita obećanja predstavljao kao neupitnu istinu.
Račun populizma
Zeničani će danas direktno ili indirektno platiti cijenu politike u kojoj su politički poeni bili važniji od dugoročne održivosti, a upozorenja onih koji su razmišljali drugačije često dočekivana s podsmijehom i optužbama. Grijanje je samo najočigledniji primjer, dok bismo stvarnu cijenu nekih drugih projekata mogli saznati tek narednih godina.
Zato Fuad Kasumović jeste politički odgovoran za ono što se danas događa. Ne za inflaciju, ne za kretanje svjetskih cijena energenata, nego za vlastita obećanja, odluke i način na koji je upravljao Gradom.
Na kraju ćemo, kao i uvijek, imati ono što je većina birala i podržavala. Samo što će račun stići svima, pa i onoj manjini koja je upozoravala na posljedice, postavljala pitanja i odbijala vjerovati u političke bajke. Ta manjina danas je kolateralna šteta.
Fuad Kasumović: KRIV JE!
I na kraju pitanje koje samo sebi trebate odgovoriti: ZA KOGA STE GLASALI I KOGA STE BIRALI?
