“Ako si politički dužnosnik, a uz to još i doktor medicine, nisi u obavezi da skupljaš bodove u procesu kontinuirane medicinske edukacije, preciznije ne moraš ništa da učiš i saznaješ novine u medicini, kao što to rade tvoje kolege da ne bi izgubile licencu, jer te štiti Pravilnik federalnog Ministarstva zdravlja, koji naređuje Komori da ti istu mora dati”, tvrdi prim. dr. Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore Federacije BiH.

“Kao bizaran primjer navešću jednog mog kolegu, koji se ‘ogulio’ radeći i liječeći ljude šest godina po brojnim seoskim ambulantama i za to vrijeme jedva uspio da skupi 87 bodova, pa mu zbog tri nedostajuća boda prijeti velika opasnost da mu njegova matična komora ne produži licencu za rad, što znači gubitak posla. U istom kantonu živi i njegov (naš) kolega, koji za dobar novac sjedi preko decenije u jednom od parlamenta i koji za to vrijeme nije skupio nijedan bod, ali nema takvih strahova jer njegovu licencu čuva Pravilnik Ministarstva zdravlja”, kaže Drljević.

Predsjednik Ljekarske komore FBiH dodaje da zna neke kolege/ice koje obnašaju pojedine političke funkcije kontinuirano već više od pet mandata, odnosno više od 20 godina, te stoga pita federalnog ministra da li bi on legao na operacioni stol hirurgu koji više od 20 godina nije ušao u operacionu salu niti je u tom periodu pročitao ijedno slovo o svom poslu.

“Pitao bi ga, veli, i da li bi pristao da ga liječi ljekar koji dvije decenije ne donosi odluke o liječenju, a ako bi odgovor bio negativan, pitao bi ga zašto podržava takve pravilnike.”

“Ja ne želim da se liječnicima onemogući bavljenje politikom, ali insistiram da se ti liječnici u toku tog bavljenja politikom moraju kontinuirano educirati i usavršavati po pravilima Komore. U protivnom, ne mogu dobiti licencu za samostalan rad. Niko ne može doktoru medicine oduzeti titulu koju je stekao završetkom medicinskog fakulteta, ali se doktoru medicine koji 20 godina nema veze sa medicinskom naukom i/ili sa pacijentima ne može izdati licenca za samostalan rad, to jeste da samostalno prakticira i donosi odluke u medicini. Njegov medicinski fakultet, nakon 20 godina odsustvovanja iz ljekarske prakse, predstavlja tek puko solidno obrazovanje iz oblasti medicine, a nikako dozvolu da obavlja liječničku djelatnost. I sadašnji federalni ministar zdravlja je u dva navrata po četiri godine obavljao dužnost ministra. Ostaje nejasno koliko je u tom periodu imao kontakta sa strukom i pacijentima”, ističe Drljević, uz objašnjenje da sve ovo treba da znaju i građani.

Kontinuirana medicinska dokumentacija je, veli, proces na koji su ljekari pristali već svojim upisom na medicinski fakultet.

“Nakon završetka školovanja, ljekar počinje da se stalno i kontinuirano usavršava, da prati i primjenjuje nova dostignuća i saznanja u medicini, da uči i primjenjuje nove tehnologije i sve što nudi moderna nauka. Taj proces je obaveza za svakog doktora medicine u svijetu i nije vezan za njegovu specijalizaciju i akademsko zvanje, nego za njegovo profesionalno opredjeljenje. Taj proces traje do odlaska u mirovinu.”

Sporni član Pravilnika
Unutrašnje stvari Komore, među kojima je i davanje licenci, ne bi bile interesantne za javnost da nije pojedinih odredbi važećeg Pravilnika o postupku izdavanja licence koje je izdalo federalno Ministarstvo zdravlja 2013. godine.

Drljević objašnjava da u brojnim lošim rješenjima ovog pravilnika, kojim se Komori određuje kako da radi ono što joj je i posao, izdvaja član 25, koji direktno amnestira politički angažovane liječnike (čak i ako su ti liječnici supružnici politički angažovanog dužnosnika), “za nas svete obaveze koju nadzire Komora, a koja se zove – kontinuirana medicinska edukacija, odnosno stalno učenje”.

“Ako si politički dužnosnik, a uz to još i doktor medicine, nisi u obavezi da skupljaš bodove u procesu kontinuirane medicinske edukacije, preciznije ne moraš ništa da učiš i saznaješ novine u medicini, kao što to rade tvoje kolege da ne bi izgubile licencu, jer te štiti Pravilnik federalnog Ministarstva zdravlja, koji naređuje Komori da ti istu mora dati”, tvrdi prim. dr. Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore Federacije BiH.

“Kao bizaran primjer navešću jednog mog kolegu, koji se ‘ogulio’ radeći i liječeći ljude šest godina po brojnim seoskim ambulantama i za to vrijeme jedva uspio da skupi 87 bodova, pa mu zbog tri nedostajuća boda prijeti velika opasnost da mu njegova matična komora ne produži licencu za rad, što znači gubitak posla. U istom kantonu živi i njegov (naš) kolega, koji za dobar novac sjedi preko decenije u jednom od parlamenta i koji za to vrijeme nije skupio nijedan bod, ali nema takvih strahova jer njegovu licencu čuva Pravilnik Ministarstva zdravlja”, kaže Drljević.

Predsjednik Ljekarske komore FBiH dodaje da zna neke kolege/ice koje obnašaju pojedine političke funkcije kontinuirano već više od pet mandata, odnosno više od 20 godina, te stoga pita federalnog ministra da li bi on legao na operacioni stol hirurgu koji više od 20 godina nije ušao u operacionu salu niti je u tom periodu pročitao ijedno slovo o svom poslu.

“Pitao bi ga, veli, i da li bi pristao da ga liječi ljekar koji dvije decenije ne donosi odluke o liječenju, a ako bi odgovor bio negativan, pitao bi ga zašto podržava takve pravilnike.”

“Ja ne želim da se liječnicima onemogući bavljenje politikom, ali insistiram da se ti liječnici u toku tog bavljenja politikom moraju kontinuirano educirati i usavršavati po pravilima Komore. U protivnom, ne mogu dobiti licencu za samostalan rad. Niko ne može doktoru medicine oduzeti titulu koju je stekao završetkom medicinskog fakulteta, ali se doktoru medicine koji 20 godina nema veze sa medicinskom naukom i/ili sa pacijentima ne može izdati licenca za samostalan rad, to jeste da samostalno prakticira i donosi odluke u medicini. Njegov medicinski fakultet, nakon 20 godina odsustvovanja iz ljekarske prakse, predstavlja tek puko solidno obrazovanje iz oblasti medicine, a nikako dozvolu da obavlja liječničku djelatnost. I sadašnji federalni ministar zdravlja je u dva navrata po četiri godine obavljao dužnost ministra. Ostaje nejasno koliko je u tom periodu imao kontakta sa strukom i pacijentima”, ističe Drljević, uz objašnjenje da sve ovo treba da znaju i građani.

Kontinuirana medicinska dokumentacija je, veli, proces na koji su ljekari pristali već svojim upisom na medicinski fakultet.

“Nakon završetka školovanja, ljekar počinje da se stalno i kontinuirano usavršava, da prati i primjenjuje nova dostignuća i saznanja u medicini, da uči i primjenjuje nove tehnologije i sve što nudi moderna nauka. Taj proces je obaveza za svakog doktora medicine u svijetu i nije vezan za njegovu specijalizaciju i akademsko zvanje, nego za njegovo profesionalno opredjeljenje. Taj proces traje do odlaska u mirovinu.”

Sporni član Pravilnika
Unutrašnje stvari Komore, među kojima je i davanje licenci, ne bi bile interesantne za javnost da nije pojedinih odredbi važećeg Pravilnika o postupku izdavanja licence koje je izdalo federalno Ministarstvo zdravlja 2013. godine.

Drljević objašnjava da u brojnim lošim rješenjima ovog pravilnika, kojim se Komori određuje kako da radi ono što joj je i posao, izdvaja član 25, koji direktno amnestira politički angažovane liječnike (čak i ako su ti liječnici supružnici politički angažovanog dužnosnika), “za nas svete obaveze koju nadzire Komora, a koja se zove – kontinuirana medicinska edukacija, odnosno stalno učenje”.