Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOiT) pripremilo je ovog mjeseca rješenje kojim se investitoru “Bioorganika” d.o.o. Kakanj izdaje obnovljena okolinska dozvola za izgradnju tvornice za preradu nusproizvoda životinjskog porijekla i njihovih proizvoda u naselju Bilješevo. Rješenje je u formi nacrta stavljeno na uvid stranama i jedinicama lokalne samouprave, piše BiznisInfo.

Kompanija Bioorganika je u vlasništvu zagrebačke Agroproteinke, firme u većinskom vlasništvu porodice hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, pri čemu je i sam ministar jedan od suvlasnika. Projekat u Kaknju traje desetak godina i prati ga niz polemika i pritužbi lokalne zajednice. Investitor je već imao okolinsku dozvolu i tvrdi da je započeo izgradnju objekta. No dozvola je u međuvremenu istekla pa je novo rješenje bilo ključno za nastavak gradnje i finalizaciju projekta.

Ministarstvo je utvrdilo da provođenje projekta, uz propisane mjere, neće ugroziti okoliš iznad zakonom dopuštenih nivoa te je obnovljena dozvola ocijenjena kao neophodna kako bi se finalizirala gradnja, s obzirom na to da je prethodna dozvola istekla. Ukupni instalirani kapacitet planirane tvornice je 40.000 tona godišnje.

Nevladine organizacije upozoravaju na opasnost od neugodnih mirisa, rizike transporta kroz naselja te na mogućnost zagađenja voda otpadnim materijalom. Ukazuju i na ranija loša iskustva s poštivanjem ekoloških elaborata kod drugih privrednih subjekata te traže duži i sadržajniji javni uvid, uz uključivanje struke i stanovništva.

U tehničkim odgovorima, investitor navodi da će se sirovina prevoziti namjenskim vozilima s hermetički zatvorenim kontejnerima i rashlađenim tovarnim prostorom.

Unutrašnjost pogona će raditi u podtlaku, tako da pri otvaranju vrata zrak ulazi u objekt, a ne izlazi van. Biofiltri su predviđeni za tretman otpadnog zraka, uz tvrdnju da projektno rješenje i redovno održavanje omogućavaju smanjenje mirisa do 98,4 posto.

Za otpadne vode planiran je centralni uređaj za tretman, povrat dijela pročišćene vode u proces te ispust prečišćenih voda preko kontrolnog okna i cjevovoda položenog u koritu Repovačkog potoka do rijeke Bosne. Investitor najavljuje redovan monitoring emisija i pridržavanje graničnih vrijednosti propisanih okolinskom dozvolom.

Projekat Bioorganike se u javnosti često veže uz vlasničku strukturu Agroproteinke i porodične veze hrvatskog šefa diplomatije, što dodatno politizira lokalnu raspravu.

Istovremeno, Kakanj i okolina već decenijama trpe povišena zagađenja zraka, što pojačava otpor dijela stanovništva prema svakom novom industrijskom postrojenju koje može generisati emisije ili mirise.

Iako je FMOiT odlučio obnoviti okolinsku dozvolu, otvorena ostaje implementacija mjera i praćenje stvarnih uticaja u fazi probnog i redovnog rada. Investitor tvrdi da je projekat ušao u operativnu fazu nabavke ključnih konstrukcijskih elemenata i da će dvostepena organizacija pogona, u skladu s EU pravilima, osigurati biološku i procesnu sigurnost.

Javnost će tražiti odgovore ne samo na pitanje “da li je dozvola izdata”, nego koliko dosljedno će se zaštitne mjere provoditi u praksi.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOiT) pripremilo je ovog mjeseca rješenje kojim se investitoru “Bioorganika” d.o.o. Kakanj izdaje obnovljena okolinska dozvola za izgradnju tvornice za preradu nusproizvoda životinjskog porijekla i njihovih proizvoda u naselju Bilješevo. Rješenje je u formi nacrta stavljeno na uvid stranama i jedinicama lokalne samouprave, piše BiznisInfo.

Kompanija Bioorganika je u vlasništvu zagrebačke Agroproteinke, firme u većinskom vlasništvu porodice hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, pri čemu je i sam ministar jedan od suvlasnika. Projekat u Kaknju traje desetak godina i prati ga niz polemika i pritužbi lokalne zajednice. Investitor je već imao okolinsku dozvolu i tvrdi da je započeo izgradnju objekta. No dozvola je u međuvremenu istekla pa je novo rješenje bilo ključno za nastavak gradnje i finalizaciju projekta.

Ministarstvo je utvrdilo da provođenje projekta, uz propisane mjere, neće ugroziti okoliš iznad zakonom dopuštenih nivoa te je obnovljena dozvola ocijenjena kao neophodna kako bi se finalizirala gradnja, s obzirom na to da je prethodna dozvola istekla. Ukupni instalirani kapacitet planirane tvornice je 40.000 tona godišnje.

Nevladine organizacije upozoravaju na opasnost od neugodnih mirisa, rizike transporta kroz naselja te na mogućnost zagađenja voda otpadnim materijalom. Ukazuju i na ranija loša iskustva s poštivanjem ekoloških elaborata kod drugih privrednih subjekata te traže duži i sadržajniji javni uvid, uz uključivanje struke i stanovništva.

U tehničkim odgovorima, investitor navodi da će se sirovina prevoziti namjenskim vozilima s hermetički zatvorenim kontejnerima i rashlađenim tovarnim prostorom.

Unutrašnjost pogona će raditi u podtlaku, tako da pri otvaranju vrata zrak ulazi u objekt, a ne izlazi van. Biofiltri su predviđeni za tretman otpadnog zraka, uz tvrdnju da projektno rješenje i redovno održavanje omogućavaju smanjenje mirisa do 98,4 posto.

Za otpadne vode planiran je centralni uređaj za tretman, povrat dijela pročišćene vode u proces te ispust prečišćenih voda preko kontrolnog okna i cjevovoda položenog u koritu Repovačkog potoka do rijeke Bosne. Investitor najavljuje redovan monitoring emisija i pridržavanje graničnih vrijednosti propisanih okolinskom dozvolom.

Projekat Bioorganike se u javnosti često veže uz vlasničku strukturu Agroproteinke i porodične veze hrvatskog šefa diplomatije, što dodatno politizira lokalnu raspravu.

Istovremeno, Kakanj i okolina već decenijama trpe povišena zagađenja zraka, što pojačava otpor dijela stanovništva prema svakom novom industrijskom postrojenju koje može generisati emisije ili mirise.

Iako je FMOiT odlučio obnoviti okolinsku dozvolu, otvorena ostaje implementacija mjera i praćenje stvarnih uticaja u fazi probnog i redovnog rada. Investitor tvrdi da je projekat ušao u operativnu fazu nabavke ključnih konstrukcijskih elemenata i da će dvostepena organizacija pogona, u skladu s EU pravilima, osigurati biološku i procesnu sigurnost.

Javnost će tražiti odgovore ne samo na pitanje “da li je dozvola izdata”, nego koliko dosljedno će se zaštitne mjere provoditi u praksi.