Prethodnih nekoliko dana bilo je moguće uočiti jednu neobičnu optičku pojavu oko Mjeseca koja je izgledala poput svjetlosnog prstena. Razlog zbog kojeg je ova pojava bila uočljiva jeste taj što je proteklih nekoliko noći bila veoma mala gustoća oblaka.

Ova optička pojava se zove “Halo”.

“Halo” je optička pojava u Zemljinoj atmosferi (optika atmosfere) kada se Sunce ili Mjesec naziru kroz tanak sloj oblaka s kristalićima leda.

Najpoznatiji je krug oko Sunca ili Mjeseca (potpuni ili njegov dio) promjera 22° (22° halo ili mali halo) koji je na unutarnjoj strani crvenkaste, a na vanjskoj strani plavkaste boje; mnogo rjeđi je halo promjera 46° (46° halo ili veliki halo).

Sinoć se iz Zenice mogao jasno vidjeti ovaj optički fenomen – Halo.

U istu grupu optičkih pojava spadaju i:

– lažna Sunca, parheliji ili pasunca, bjelkaste mrlje na dijelu kruga s obje strane ili samo s jedne strane Sunca ili Mjeseca, a na istom nagibu kao izvor svjetlosti,

– tangentni lukovi (bjelkaste su boje i dodiruju krug haloa na gornjem vrhu),

– Sunčev stupovi (pojavljuju se iznad Sunca izravno prije njegova izlaska ili nakon zalaska) i drugo,

– cirkumzenitalni luk je optička pojava vrlo slična dugi i to je vrlo blijedi luk okrenut krajevima prema gore (izokrenuta duga),

– cirkumhorizontalni luk može se vidjeti kada visoko na nebu lebde sitni kristalići leda u obliku šestougaonih pločica,

– parhelijski krug se katkada može zapaziti uz halo u obliku prstena s uglom polumjera od 22° (22° halo), ako je oblačni pokrov cirostratusa homogen, koji okružuje nebo paralelno s obzorom (horizontom), a prolazi kroz Sunce i parhelije (lažna Sunca),

– protusunce ili antihelij je rijetka optička pojava koja se nalazi na parhelijskom krugu, na suprotnoj strani od Sunca,

– parantihelij je rijetka optička pojava koja se nalazi na parhelijskom krugu i 60° od protusunca u stranu (ustvari parantihelij se nalazi u vodoravnoj ravnini 120° od položaja Sunca pa ga možemo i nazvati 120° lažno Sunce),

– Parryjev luk je rijetka optička pojava koja se pojavljuje na na gornjoj strani 22° halo, zajedno s gornjim tangencijalnim lukovima (iznad njih),

– supralateralni luk se pojavljuje na na gornjoj strani 22° halo, oko dvostruke dužine kruga, a stvara blijedu traku duginih boja u širokom pojasu iznad Sunca,

– opisani halo se pojavljuje kad je Sunce više od 30° iznad obzora, a kad je Sunce niže od 30° iznad obzora, tangencijalni lukovi se pružaju uvis u obliku slova V.

Sve te pojave nastaju lomom zraka svjetlosti na kristalićima leda pa se pojavljuju djelomično spektralne boje ili nastaju refleksijom (odbijanjem) svjetlosnih zraka na plohama kristalića leda uz pojavu bjeličaste boje ili pak nastaju zajedničkim djelovanjem obaju procesa.

Halo su svjetlosne pojave u obliku prstenova, lukova, svjetlosnih ploha, stupova i tačaka, koje nastaju ako se između Sunca i Mjeseca i oka promatrača nalazi tanak sloj oblaka (cirusa ili cirostratusa) koji se sastoje od ledenih kristala.

Pojava se najbolje vidi ako gustoća oblaka nije tolika da bi sakrila Sunce.

Pojava haloa može nastati i onda kad se svjetlosni izvor nalazi iza oborinskih pruga iz oblaka, koje ne dosežu tlo (takozvane virge), a i u blizini tla kad je magla od ledenih kristala.

Halo se pojavljuje u različitim oblicima, a može se raspodijeliti u dvije glavne grupe:

– halo koji se pojavljuje u obliku kruga oko Sunca, iznutra crvenkaste boje, najčešće promjera ugla od 22° (22° halo ili mali halo)

– i rjeđe 46° (46° halo ili veliki halo), od kojih prvi ima i takozvana lažna Sunca ili parhelije, te halo koji nije obojen (bijel), u obliku vodoravnog kruga ili pak svijetlih stupova.

Prethodnih nekoliko dana bilo je moguće uočiti jednu neobičnu optičku pojavu oko Mjeseca koja je izgledala poput svjetlosnog prstena. Razlog zbog kojeg je ova pojava bila uočljiva jeste taj što je proteklih nekoliko noći bila veoma mala gustoća oblaka.

Ova optička pojava se zove “Halo”.

“Halo” je optička pojava u Zemljinoj atmosferi (optika atmosfere) kada se Sunce ili Mjesec naziru kroz tanak sloj oblaka s kristalićima leda.

Najpoznatiji je krug oko Sunca ili Mjeseca (potpuni ili njegov dio) promjera 22° (22° halo ili mali halo) koji je na unutarnjoj strani crvenkaste, a na vanjskoj strani plavkaste boje; mnogo rjeđi je halo promjera 46° (46° halo ili veliki halo).

Sinoć se iz Zenice mogao jasno vidjeti ovaj optički fenomen – Halo.

U istu grupu optičkih pojava spadaju i:

– lažna Sunca, parheliji ili pasunca, bjelkaste mrlje na dijelu kruga s obje strane ili samo s jedne strane Sunca ili Mjeseca, a na istom nagibu kao izvor svjetlosti,

– tangentni lukovi (bjelkaste su boje i dodiruju krug haloa na gornjem vrhu),

– Sunčev stupovi (pojavljuju se iznad Sunca izravno prije njegova izlaska ili nakon zalaska) i drugo,

– cirkumzenitalni luk je optička pojava vrlo slična dugi i to je vrlo blijedi luk okrenut krajevima prema gore (izokrenuta duga),

– cirkumhorizontalni luk može se vidjeti kada visoko na nebu lebde sitni kristalići leda u obliku šestougaonih pločica,

– parhelijski krug se katkada može zapaziti uz halo u obliku prstena s uglom polumjera od 22° (22° halo), ako je oblačni pokrov cirostratusa homogen, koji okružuje nebo paralelno s obzorom (horizontom), a prolazi kroz Sunce i parhelije (lažna Sunca),

– protusunce ili antihelij je rijetka optička pojava koja se nalazi na parhelijskom krugu, na suprotnoj strani od Sunca,

– parantihelij je rijetka optička pojava koja se nalazi na parhelijskom krugu i 60° od protusunca u stranu (ustvari parantihelij se nalazi u vodoravnoj ravnini 120° od položaja Sunca pa ga možemo i nazvati 120° lažno Sunce),

– Parryjev luk je rijetka optička pojava koja se pojavljuje na na gornjoj strani 22° halo, zajedno s gornjim tangencijalnim lukovima (iznad njih),

– supralateralni luk se pojavljuje na na gornjoj strani 22° halo, oko dvostruke dužine kruga, a stvara blijedu traku duginih boja u širokom pojasu iznad Sunca,

– opisani halo se pojavljuje kad je Sunce više od 30° iznad obzora, a kad je Sunce niže od 30° iznad obzora, tangencijalni lukovi se pružaju uvis u obliku slova V.

Sve te pojave nastaju lomom zraka svjetlosti na kristalićima leda pa se pojavljuju djelomično spektralne boje ili nastaju refleksijom (odbijanjem) svjetlosnih zraka na plohama kristalića leda uz pojavu bjeličaste boje ili pak nastaju zajedničkim djelovanjem obaju procesa.

Halo su svjetlosne pojave u obliku prstenova, lukova, svjetlosnih ploha, stupova i tačaka, koje nastaju ako se između Sunca i Mjeseca i oka promatrača nalazi tanak sloj oblaka (cirusa ili cirostratusa) koji se sastoje od ledenih kristala.

Pojava se najbolje vidi ako gustoća oblaka nije tolika da bi sakrila Sunce.

Pojava haloa može nastati i onda kad se svjetlosni izvor nalazi iza oborinskih pruga iz oblaka, koje ne dosežu tlo (takozvane virge), a i u blizini tla kad je magla od ledenih kristala.

Halo se pojavljuje u različitim oblicima, a može se raspodijeliti u dvije glavne grupe:

– halo koji se pojavljuje u obliku kruga oko Sunca, iznutra crvenkaste boje, najčešće promjera ugla od 22° (22° halo ili mali halo)

– i rjeđe 46° (46° halo ili veliki halo), od kojih prvi ima i takozvana lažna Sunca ili parhelije, te halo koji nije obojen (bijel), u obliku vodoravnog kruga ili pak svijetlih stupova.