Ribari svakodnevno izvlače velike količine plastike iz Jadranskog mora, ali zbog nedostatka infrastrukture i neučinkovitog sistema odlaganja otpada upozoravaju da se ovaj problem godinama ne rješava.
Jadran ima više plutajućeg otpada nego ostatak Sredozemlja, a više od 80 posto čini plastika.
Projekt FishNoWaste, koji provodi Udruga Sunce sa partnerima iz Hrvatske i Italije, prikuplja podatke o vrstama i količinama otpada u ribolovu te o trenutnim praksama u lukama.
Cilj je razviti zajednički model upravljanja otpadom kojim bi se otpad ponovo koristio, reciklirao i smanjio.
Paradoksalna situacija
Asistentica u Odjelu za komunikaciju i zagovaranje Dora Čakušić, naglašava da se ribari i dalje suočavaju s paradoksalnom situacijom.
“Zakon ih obavezuje da predaju pasivno ulovljeni otpad, ali na terenu često nemaju gdje s njim. Sistemi za odlaganje otpada na kopnu još uvijek nisu dovoljno razvijeni, a opcija je malo i često su neučinkovite. Problem traje već godinama, a nadležni još nisu ponudili rješenje. Bez adekvatne infrastrukture, trud ribara ostaje bez rezultata”, poručuje.
Trenutne ribolovne prakse dodatno povećavaju količinu otpada u moru. Tokom izvlačenja mreža ribari zajedno s ulovom pokupe i smeće s morskog dna, dok dio otpada nastaje i tokom samih aktivnosti – uslijed trošenja opreme, pucanja mreža, gubitka konopa i plastičnih dijelova.
Koćarski ribolov
„Dio otpada nastaje iz same ribolovne aktivnosti: oštećene ili pokidane mreže, konopi, bove i drugi plastični elementi troše se, raspadaju ili gube te postaju morski otpad. Kada se izgubljena oprema ne evidentira i ne ukloni, ona nastavlja ugrožavati morski ekosistem, poput mreža koje nazivamo ‘ghost nets’“, objašnjava Čakušić.
Najveći dio otpada povezan je s koćarskim ribolovom, jer se teška oprema vuče po dnu mora, što dovodi do njezinog oštećenja i gubitka. Tako nastaju plastični fragmenti koji godinama ostaju u okolišu. Neadekvatno upravljanje otpadom i lako lomljivi materijali, poput stiropornih kutija za ribu, dodatno pogoršavaju stanje.
„Ribari često kažu da se i najjednostavniji predmeti, poput stiropornih kašeta, zbog sastava jednostavno raspadnu i završe u moru“, dodaje Čakušić.
U sklopu FishNoWaste-a provodi se i sistemsko praćenje pasivno izvađenog otpada. Jednom mjesečno, u ribarskoj luci Tribunj, analiziraju se nasumično odabrane vreće otpada kako bi se utvrdila njihova količina i vrsta. „Naučno praćenje je ključno za razumijevanje problema i odabir budućih rješenja“, poručuju iz Sunca.
Komunikacija i edukacija
Pilot-implementacija modela zajedničkog upravljanja otpadom u odabranim lukama treba pokazati kako uključivanje ribara može povećati efikasnost prikupljanja, razvrstavanja i predaje otpada.
Čakušić naglašava važnost komunikacije i edukacije: „Ribari su prvi u kontaktu sa zagađenjem mora i njihovo iskustvo je neprocjenjivo za pronalazak rješenja.“
Inovacije također imaju važnu ulogu – od kvalitetnijih polimernih materijala koji se mogu reciklirati do opreme koja traje duže i lakše se obrađuje. Primjeri dobre prakse pokazuju da zemlje koje su uvele modele poput Fishing for Litter bilježe značajno smanjenje otpada. No, tehnologija nije dovoljna bez edukacije.
„Ako ribar zna da će njegova oprema biti pravilno zbrinuta i reciklirana, veća je vjerovatnoća da je neće baciti ili ostaviti u moru“, kaže Čakušić.
Kružni pristup
Kružni pristup u ribarstvu može se primjenjivati svakodnevno – od krpljenja mreža i korištenja višekratnih kašeta do izbjegavanja jednokratnih proizvoda na brodu. Kako bi se javnost dodatno potaknula, Sunce provodi informativnu kampanju u kojoj učestvuju i sami ribari.
“Želimo približiti njihov život i pokazati koliko su izloženi problemu otpada u moru“, dodaje.
Edukacijski programi za ribare, škole i lokalne zajednice usmjereni su na principe kružnog gospodarstva, pravilno upravljanje otpadom i razumijevanje posljedica morskog otpada na ekosistem, zdravlje i ekonomiju. Važno je, poručuju iz Sunca, mladima pokazati da odgovorno ponašanje može dugoročno mijenjati stanje okoliša.
Kao ključni rezultat projekta očekuje se unapređenje sistema upravljanja ribolovnim otpadom u Hrvatskoj i Italiji, razvoj zajedničkih strategija te povećanje količina otpada koje se prikuplja, sortira i reciklira.
Dugoročni učinak mjerit će se kroz nastavak saradnje s ribarskim sektorom, ministarstvima i stručnjacima, kao i kroz praćenje podataka o količinama otpada koje završavaju – ili konačno prestaju završavati – u Jadranskom moru, prenosi HINA.
Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.
