Navedeni sadržaj je nastao u sklopu projekta “Female Lead” koji finansira Evropska unija kako bi se  pružila prilika ženama da steknu samopouzdanje i razvijaju liderske vještine koje će omogućiti njihovo efikasnije predstavljanje te povećati učešće žena u procesima donošenja odluka.

Rialda Jašarević je prije 30-ak godina doselila u Zenicu gdje živi od svoje treće godine. U proteklih 30-ak godina završila je master studij, brojne neformalne edukacije, bila radno angažovana, a sada ima svoju konsultantsku kuću koju je otvorila sa kolegicom Almom.

Da život često piše priče sa sretnim završetkom, sigurno je jedna od njih i priča Rialde Jašarević. Slobodno ćemo reći Zeničanka koja ima neraskidivu vezu sa crno-crvenim gradom, jaku kao čelik, a put koji je doveo u ovaj grad i nije toliko lijep. Ipak, njen život od tada je postao puno ljepši. Osnovnu i srednju ekonomsku školu završila je u Zenici, kao i Ekonomski fakultet Univerziteta u Zenici gdje je i magistrirala. Neformalno obrazovanje je sticala u BiH, ali i zemljama regije. Iako je imala mogućnost da ode iz Zenice u druge gradove, države, privatno i poslovno, odlučila je ostati ovdje jer, kako kaže, osjećala je da pripada ovom gradu.

– Najviše me za Zenicu vežu ljudi, duša naših ljudi. Mnogo sam putovala, ali svugdje pođi kući dođi, ovdje sam gdje jesam. Ulagala sam u svoje obrazovanje, imam i certifikat od Johna Maxwella kojeg sam dobila na seminaru u Zagrebu. Smatrala sam da trebam ulagati u školu i obrazovanje i da će mi to napraviti neki novi put u životu. Ovo me je više oblikovalo nego formalno obrazovanje u BiH – kaže Rialda te dodaje da su nedostaci našeg sistema obrazovanja, formalnog, uglavnom u pristupu profesora prema studentu, ali i sistem koji ne omogućava praksu:

– Završila sam Ekonomski fakultet i samostalno sam tražila da radim praksu bilo gdje, sve vrijeme sam učila šta su mjenice, ali kao student to nisam imala gdje popuniti. Pronašla sam jednu firmu gdje sam tražila da radim praksu, besplatno, a s obzirom da su bili društveno odgovorni, stipendirali su me jer sam bila jedini studnet koji je pokucao na vrata i tražio da radi bespllatno kako bi vidio kako tržište rada radi – ističe naša sagovornica.

Mladima je poručila da se ne boje, da pokucaju na vrata te da je sigurna da ih neće odbiti, posebno ako je edukacija u pitanju.

– Pružiće vam se šansa, ali je potrebno pokucati na prava vrata. Obrazovanjem sam zadovoljna, posebno master studijem, ali nedostatak je u praksi, treba studente da šaljemo u firme i da vide kako to funkcioniše. U ZEDA-i imamo 150 firmi, sigurno sam da bi 90 posto firmi pristalo primiti studenta da vidi kako to funkcioniše. Kolegica Alma i ja, od početka poslovanja do danas, omogućili smo nekim osobama da dođu i vide kako funkcioniše pisanje ponude, CV-a, jer je poražavajuće da završe fakultet, a ne znaju CV napisati. Moramo izaći iz okvira i tražiti izlaz samo preko granice. Moramo ostati i vidjeti da možemo uspjeti – dodaje Jašarević.

Na pitanje zbog čega je tragala za znanjem, kazala je da kao djevojčica došla iz Šipova, a u školi nije bila tako dobro prihvaćena. Čak šta više, bila je omalovažavana pa je svoj put i uspjeh i isticanje vidjela u obrazovanju.

– S obzirom da sam ratno dijete, život me nesvjesno tjerao da tragam za znanjem. Taj period me ojačao i bila sam zrelija od svojih generacija. Kada su moje kolegice u srednjoj školi izlazile, ja sam čitala, išla na konferencije, tada sam se izdvajala od školskih prijateljica, možda bih rekla da sam bila i omalovažavana. Sjećam se perioda, kao djevojčica sa sela, bilo mi je teško da se naviknem i uklopim, i pronašla sam se u tome da ulažem u sebe i da budem dobra za sebe i okolinu. Htjela sam sebi i kolegama dokazati da mogu svojim radom biti iznad njih. Tada mi je to bilo zaista traumatično i moj izduvni ventil je bio u ulaganju u sebe – pojašnjava Jašarević.

Njen trud na međunarodnim konferencijama prepoznali su brojni ljudi, ali i njen, kako kaže, mali anđeo (op. a. trener-edukator) koji ju je čuvao svih ovih godina i bio uz nju u pogledu posla i napredovanja. Iako je svoje “najbolje godine” života posvetila edukaciji, smatra da ništa nije propustila.

– Kao djevojka od 18-20 godina smatrala sam da sam dosta propustila, ali sada sa 30-ak godina vidim da ništa nisam propustila, sve sam nadoknadila, ali imam nešto što možda drugi nemaju, da kreiram život onako kako želim neovisno o poslodavcima, prijateljima.. – kaže Jašarević.

Prvo radno iskustvo kao praksu je imala u tada vodećoj mikrokreditnoj organizaciji u BiH koja je stipendirala njen studij. Uporedo s tim je radila honorarne poslove, pisala marketing planove. Prvi Ugovor o radu je dobila u firmi gdje je radila kao brend menager za prirodne preparate gdje je kasnije napredovala do funkcije direktora marketinga. Nakon 6,5 godina dolazi do zasićenja, a zbog potrebe na tržištu rada za njen primarni posao, s kolegicom Almom osniva firmu BASIC koja već drugu godinu radi uspješno.

O tome koliko je i da li je teško pokrenuti biznis, Jašarević kaže:

– Nije teško pokrenuti firmu, obrt, udruženje ili doo. Teško je pokrenuti se. Ja sam dala otkaz koji je bio dobar, gdje sam imala dobru plaću, ali da izađem iz toga i osnujem nešto je bila veoma teška odluka. Našim primjerom, kolegica Alma i ja smo htjeli pokazati da to nije teško, da sa malo sredstava možete napraviti puno toga. Prva sredstva smo dobili od projekta i sve što smo napravili smo napravili od projekata i bez štele. Htjeli smo pokazati da možete sve ali da je potrebno probati nešto. Najviše vremena nam je oduzimala papirologija, u vrijeme koronavirusa, ništa više nije teško. Izazova ima, to je svakodnevnica i radimo od jutra do sutra, ali nemamo pritiska kako je kada radite za nekog drugog 8 sati dnevno.

BASIC je firma na pravljena za konsultacije malih i srednjih preduzeća te osobe koje žele pokrenuti biznis i koje žele da dobiju bespovratna sredstva. Samo u prvoj godini za fizička lica koja su otvorila preduzeća su osigurali 352.900 KM bespovratnih sredstava za nabavku materijala i edukacije. Presjek druge godine nisu napravili još uvijek, ali sve ide uzlaznom putanjom i interes za njihovim uslugama raste iz dana u dan. Prepoznati su širom BiH, iako im je ispočetka fokus bio samo na Zeničko-dobojskom kantonu.

Firme otvaraju i žene, posebno one u braku, a Jašarević ističe da su se žene odvažile i preuzele uloge poduzetnica što im je drago, ali i iznenađujuće.

– Sve ide svojim tokom i sve se desilo u pravom trenutku. Kada smo otvarale firmu, bila sam u privatno teškom periodu tako da sam sav trud uložila u ovo. Možda, da je bilo sve ležerno – to ne bi bilo to – kaže Jašarević.

Na kraju, mladima je poručila da probaju i ostvare svoje snove.

– Mladi trebaju slijediti svoje snove i da ne odustaju od onog što misle da ne mogu. Moraju probati. Moraju sebe pokušati ostvariti gdje jesu, da ostanu u BiH i da se razvijaju ovdje. Smatram da sve snove mogu ovdje ostvariti. Potrebno je da se odvaže, pokrenu svoj posao – zaključila je Jašarević u razgovoru za Zenit.ba.

---

Ova emisija je nastala uz finansijsku podršku Europske unije. Njen sadržaj isključiva je odgovornost udruženja MediaS i ne odražava nužno stavove Europske unije.

Navedeni sadržaj je nastao u sklopu projekta “Female Lead” koji finansira Evropska unija kako bi se  pružila prilika ženama da steknu samopouzdanje i razvijaju liderske vještine koje će omogućiti njihovo efikasnije predstavljanje te povećati učešće žena u procesima donošenja odluka.

Rialda Jašarević je prije 30-ak godina doselila u Zenicu gdje živi od svoje treće godine. U proteklih 30-ak godina završila je master studij, brojne neformalne edukacije, bila radno angažovana, a sada ima svoju konsultantsku kuću koju je otvorila sa kolegicom Almom.

Da život često piše priče sa sretnim završetkom, sigurno je jedna od njih i priča Rialde Jašarević. Slobodno ćemo reći Zeničanka koja ima neraskidivu vezu sa crno-crvenim gradom, jaku kao čelik, a put koji je doveo u ovaj grad i nije toliko lijep. Ipak, njen život od tada je postao puno ljepši. Osnovnu i srednju ekonomsku školu završila je u Zenici, kao i Ekonomski fakultet Univerziteta u Zenici gdje je i magistrirala. Neformalno obrazovanje je sticala u BiH, ali i zemljama regije. Iako je imala mogućnost da ode iz Zenice u druge gradove, države, privatno i poslovno, odlučila je ostati ovdje jer, kako kaže, osjećala je da pripada ovom gradu.

– Najviše me za Zenicu vežu ljudi, duša naših ljudi. Mnogo sam putovala, ali svugdje pođi kući dođi, ovdje sam gdje jesam. Ulagala sam u svoje obrazovanje, imam i certifikat od Johna Maxwella kojeg sam dobila na seminaru u Zagrebu. Smatrala sam da trebam ulagati u školu i obrazovanje i da će mi to napraviti neki novi put u životu. Ovo me je više oblikovalo nego formalno obrazovanje u BiH – kaže Rialda te dodaje da su nedostaci našeg sistema obrazovanja, formalnog, uglavnom u pristupu profesora prema studentu, ali i sistem koji ne omogućava praksu:

– Završila sam Ekonomski fakultet i samostalno sam tražila da radim praksu bilo gdje, sve vrijeme sam učila šta su mjenice, ali kao student to nisam imala gdje popuniti. Pronašla sam jednu firmu gdje sam tražila da radim praksu, besplatno, a s obzirom da su bili društveno odgovorni, stipendirali su me jer sam bila jedini studnet koji je pokucao na vrata i tražio da radi bespllatno kako bi vidio kako tržište rada radi – ističe naša sagovornica.

Mladima je poručila da se ne boje, da pokucaju na vrata te da je sigurna da ih neće odbiti, posebno ako je edukacija u pitanju.

– Pružiće vam se šansa, ali je potrebno pokucati na prava vrata. Obrazovanjem sam zadovoljna, posebno master studijem, ali nedostatak je u praksi, treba studente da šaljemo u firme i da vide kako to funkcioniše. U ZEDA-i imamo 150 firmi, sigurno sam da bi 90 posto firmi pristalo primiti studenta da vidi kako to funkcioniše. Kolegica Alma i ja, od početka poslovanja do danas, omogućili smo nekim osobama da dođu i vide kako funkcioniše pisanje ponude, CV-a, jer je poražavajuće da završe fakultet, a ne znaju CV napisati. Moramo izaći iz okvira i tražiti izlaz samo preko granice. Moramo ostati i vidjeti da možemo uspjeti – dodaje Jašarević.

Na pitanje zbog čega je tragala za znanjem, kazala je da kao djevojčica došla iz Šipova, a u školi nije bila tako dobro prihvaćena. Čak šta više, bila je omalovažavana pa je svoj put i uspjeh i isticanje vidjela u obrazovanju.

– S obzirom da sam ratno dijete, život me nesvjesno tjerao da tragam za znanjem. Taj period me ojačao i bila sam zrelija od svojih generacija. Kada su moje kolegice u srednjoj školi izlazile, ja sam čitala, išla na konferencije, tada sam se izdvajala od školskih prijateljica, možda bih rekla da sam bila i omalovažavana. Sjećam se perioda, kao djevojčica sa sela, bilo mi je teško da se naviknem i uklopim, i pronašla sam se u tome da ulažem u sebe i da budem dobra za sebe i okolinu. Htjela sam sebi i kolegama dokazati da mogu svojim radom biti iznad njih. Tada mi je to bilo zaista traumatično i moj izduvni ventil je bio u ulaganju u sebe – pojašnjava Jašarević.

Njen trud na međunarodnim konferencijama prepoznali su brojni ljudi, ali i njen, kako kaže, mali anđeo (op. a. trener-edukator) koji ju je čuvao svih ovih godina i bio uz nju u pogledu posla i napredovanja. Iako je svoje “najbolje godine” života posvetila edukaciji, smatra da ništa nije propustila.

– Kao djevojka od 18-20 godina smatrala sam da sam dosta propustila, ali sada sa 30-ak godina vidim da ništa nisam propustila, sve sam nadoknadila, ali imam nešto što možda drugi nemaju, da kreiram život onako kako želim neovisno o poslodavcima, prijateljima.. – kaže Jašarević.

Prvo radno iskustvo kao praksu je imala u tada vodećoj mikrokreditnoj organizaciji u BiH koja je stipendirala njen studij. Uporedo s tim je radila honorarne poslove, pisala marketing planove. Prvi Ugovor o radu je dobila u firmi gdje je radila kao brend menager za prirodne preparate gdje je kasnije napredovala do funkcije direktora marketinga. Nakon 6,5 godina dolazi do zasićenja, a zbog potrebe na tržištu rada za njen primarni posao, s kolegicom Almom osniva firmu BASIC koja već drugu godinu radi uspješno.

O tome koliko je i da li je teško pokrenuti biznis, Jašarević kaže:

– Nije teško pokrenuti firmu, obrt, udruženje ili doo. Teško je pokrenuti se. Ja sam dala otkaz koji je bio dobar, gdje sam imala dobru plaću, ali da izađem iz toga i osnujem nešto je bila veoma teška odluka. Našim primjerom, kolegica Alma i ja smo htjeli pokazati da to nije teško, da sa malo sredstava možete napraviti puno toga. Prva sredstva smo dobili od projekta i sve što smo napravili smo napravili od projekata i bez štele. Htjeli smo pokazati da možete sve ali da je potrebno probati nešto. Najviše vremena nam je oduzimala papirologija, u vrijeme koronavirusa, ništa više nije teško. Izazova ima, to je svakodnevnica i radimo od jutra do sutra, ali nemamo pritiska kako je kada radite za nekog drugog 8 sati dnevno.

BASIC je firma na pravljena za konsultacije malih i srednjih preduzeća te osobe koje žele pokrenuti biznis i koje žele da dobiju bespovratna sredstva. Samo u prvoj godini za fizička lica koja su otvorila preduzeća su osigurali 352.900 KM bespovratnih sredstava za nabavku materijala i edukacije. Presjek druge godine nisu napravili još uvijek, ali sve ide uzlaznom putanjom i interes za njihovim uslugama raste iz dana u dan. Prepoznati su širom BiH, iako im je ispočetka fokus bio samo na Zeničko-dobojskom kantonu.

Firme otvaraju i žene, posebno one u braku, a Jašarević ističe da su se žene odvažile i preuzele uloge poduzetnica što im je drago, ali i iznenađujuće.

– Sve ide svojim tokom i sve se desilo u pravom trenutku. Kada smo otvarale firmu, bila sam u privatno teškom periodu tako da sam sav trud uložila u ovo. Možda, da je bilo sve ležerno – to ne bi bilo to – kaže Jašarević.

Na kraju, mladima je poručila da probaju i ostvare svoje snove.

– Mladi trebaju slijediti svoje snove i da ne odustaju od onog što misle da ne mogu. Moraju probati. Moraju sebe pokušati ostvariti gdje jesu, da ostanu u BiH i da se razvijaju ovdje. Smatram da sve snove mogu ovdje ostvariti. Potrebno je da se odvaže, pokrenu svoj posao – zaključila je Jašarević u razgovoru za Zenit.ba.

---

Ova emisija je nastala uz finansijsku podršku Europske unije. Njen sadržaj isključiva je odgovornost udruženja MediaS i ne odražava nužno stavove Europske unije.