Igranje hranom kod male djece često uključuje bacanje hrane oko stola, guranje hrane u nos te druge više ili manje nestašne poteze, kojima djeca uče kako hraniti samog sebe, a kasnije mogu biti nuspojava nezainteresiranosti za hranu i dosade.

Bebe osjećaju veliko zadovoljstvo kada neki predmet pred njihovim očima nestaje kada ga bace na pod, a onda se ponovno pojavi kada ga podignemo. Zapravo se radi o važnoj razvojnoj vještini. Dijete ispituje postojanost i saznaje da iako objekt nije u njegovom vidokrugu, on ipak postoji.

Igranje hranom zapravo je izraz znatiželje. Tipični obrok je mješavina sastojaka, temperature i boja. Kada saznamo da su igranje hranom i nemir za stolom dio razvoja i odrastanja, možda ćemo ih tolerirati malo duže nego što smo mislili.

Ipak, na pragu druge godine života, maleni bi trebao početi usvajati neke osnove ponašanja za stolom. Od tada, tolerirati možemo samo manje igrarije, ali ne i pravljenje nereda samo da bi se napravio nered.

Maniri koji su prihvatljivi i poželjni za stolom i tokom obroka uče se postepeno te je djecu potrebno stalno ohrabrivati ukoliko želimo postići rezultate. Jedna od taktika neka svakako bude micanje tanjira sa stola istog trenutka kada je dijete pojelo obrok.

Ako ostali ukućani nisu još pojeli, najbolje je djetetu dati neku igračku kako bi ga se nečim zabavilo, a da to nije hrana i bacanje hrane na pod.

Pomažu i hvaljenje te kratki podsjetnici. Djetetu treba i nekoliko puta nježno ponoviti da hrana nije za bacanje već za jelo, da trebamo koristiti kašiku ili viljušku, a ne jesti prstima.

Kada dijete pojede čitav obrok i posluša naše zahtjeve, treba ga pohvaliti. Ukoliko želimo da naša djeca svladaju i usvoje pristojne manire za stolom, onda se u skladu s time moramo i mi ponašati. Ako ne vide lijepe manire od nas, neće ni znati kako se ponašati za stolom.

Igranje hranom kod male djece često uključuje bacanje hrane oko stola, guranje hrane u nos te druge više ili manje nestašne poteze, kojima djeca uče kako hraniti samog sebe, a kasnije mogu biti nuspojava nezainteresiranosti za hranu i dosade.

Bebe osjećaju veliko zadovoljstvo kada neki predmet pred njihovim očima nestaje kada ga bace na pod, a onda se ponovno pojavi kada ga podignemo. Zapravo se radi o važnoj razvojnoj vještini. Dijete ispituje postojanost i saznaje da iako objekt nije u njegovom vidokrugu, on ipak postoji.

Igranje hranom zapravo je izraz znatiželje. Tipični obrok je mješavina sastojaka, temperature i boja. Kada saznamo da su igranje hranom i nemir za stolom dio razvoja i odrastanja, možda ćemo ih tolerirati malo duže nego što smo mislili.

Ipak, na pragu druge godine života, maleni bi trebao početi usvajati neke osnove ponašanja za stolom. Od tada, tolerirati možemo samo manje igrarije, ali ne i pravljenje nereda samo da bi se napravio nered.

Maniri koji su prihvatljivi i poželjni za stolom i tokom obroka uče se postepeno te je djecu potrebno stalno ohrabrivati ukoliko želimo postići rezultate. Jedna od taktika neka svakako bude micanje tanjira sa stola istog trenutka kada je dijete pojelo obrok.

Ako ostali ukućani nisu još pojeli, najbolje je djetetu dati neku igračku kako bi ga se nečim zabavilo, a da to nije hrana i bacanje hrane na pod.

Pomažu i hvaljenje te kratki podsjetnici. Djetetu treba i nekoliko puta nježno ponoviti da hrana nije za bacanje već za jelo, da trebamo koristiti kašiku ili viljušku, a ne jesti prstima.

Kada dijete pojede čitav obrok i posluša naše zahtjeve, treba ga pohvaliti. Ukoliko želimo da naša djeca svladaju i usvoje pristojne manire za stolom, onda se u skladu s time moramo i mi ponašati. Ako ne vide lijepe manire od nas, neće ni znati kako se ponašati za stolom.