Deset godina politike Fuada Kasumovića u Zenici došlo je na naplatu. Potrošeni su milioni na novu Toplanu i kotlove, izgubljen je možda i najvredniji resurs koji smo imali – vrijeme, a problem grijanja nije riješen, nego je čak postao veći i skuplji. Danas imamo jedno od skupljih centralnih grijanja u Bosni i Hercegovini, dva preduzeća čija budućnost je upitna zbog održivosti sistema, stotine radnih mjesta koja bi mogla biti ugrožena i gradski budžet koji će morati izdvajati milione kako bi se ublažile posljedice dosadašnjih odluka.
I onda smo, nakon tri hitne sjednice, dobili rješenje koje je veći problem nego rješenje. Grijanje poskupljuje za 106 posto, domaćinstva će do kraja godine plaćati povećanje od 35 posto, a razliku će pokrivati Grad Zenica. Privrednici će plaćati puni iznos poskupljenja.
Na prvi pogled, problem je riješen. Ali šta ako se sada sa sistema odjave stotine korisnika? Šta ako oni koji su trebali finansirati skuplje grijanje odluče da ga više ne žele?
To bi mogao biti najskuplji autogol ove gradske vlasti.
Skuplje grijanje – manje korisnika
Ekonomija je prilično jednostavna, osim ako niste samoprozvani ekonomski ekspert. Ako povećate cijenu usluge toliko da počnete gubiti korisnike, ne znači da ćete automatski ostvariti veće prihode. Naprotiv, može se dogoditi da naplaćujete više, a ukupno prihodujete manje od planiranog, dok veliki dio troškova sistema ostaje gotovo nepromijenjen.
Koliko će se Zeničana zaista odjaviti, zasad niko ne zna. Možda će ih biti nekoliko desetina, možda stotine. Ali gdje je analiza koja pokazuje koliko korisnika JP „Grijanje“ može ili smije izgubiti?
Svaki izgubljeni korisnik znači manje prihoda, a kotlovi, mreža, održavanje, zaposleni i drugi fiksni troškovi neće nestati s njegovom odjavom. Ako se taj trend nastavi, JP „Grijanje“ će sve teže opravdavati ekonomsku održivost sistema, dok će istovremeno u problemu biti i Toplana, kao i radna mjesta u oba preduzeća. Nikome razumnom ne može biti u interesu da JP „Grijanje“ završi u stečaju, niti da se ugrozi egzistencija stotina radnika i njihovih porodica.
Tu je i problem o kojem gotovo niko ne govori. Gdje će se grijati oni koji napuste centralno grijanje? Mnogi će prijeći na električne grijalice, klima uređaje i druge načine zagrijavanja, čime će se povećati opterećenje elektrodistributivne mreže, posebno tokom najhladnijih zimskih dana.
Privrednicima 106%
Posebna je priča odluka da poslovni subjekti plaćaju puni iznos poskupljenja. Očigledno se računalo da će se značajan dio troškova nadoknaditi preko privrede.
Mnogi veći privredni subjekti već imaju vlastite kotlovnice, toplotne pumpe, solarne sisteme ili druge izvore energije i njih ovo povećanje neće direktno pogoditi. Pogodit će one koji su ostali priključeni na gradsko grijanje, među kojima su brojni mali privrednici koji se već godinama suočavaju s rastom troškova poslovanja, poreza, doprinosa i drugih nameta.
Sada im se, preko noći, račun za grijanje više nego udvostručuje. Hoće li i oni početi napuštati sistem? Hoće li dodatne troškove prebaciti na cijene svojih proizvoda i usluga ili će jednostavno zaključiti da im se poslovanje više ne isplati?
Opet dolazimo do istog pitanja – je li iko napravio ozbiljnu analizu mogućih posljedica ili se, kao i mnogo puta do sada, odluka donijela samo da bi se trenutno ugasio požar?
Budžet – bunar želja
Posebna je priča predstavljati subvencije kao nekakav poklon Grada Zenice građanima. Budžet nije privatni novčanik Kasumovića niti bilo kojeg vijećnika. To je novac svih Zeničana, uključujući i onih koji se ne griju putem centralnog grijanja.
Samo do kraja ove godine za subvencije je potrebno preko 3 miliona KM, a šta će biti od 1. januara? Hoćemo li ponovo raspravljati o poskupljenju, novim subvencijama ili kreditnom zaduženju koje će građani otplaćivati godinama?
Na prethodnoj sjednici pomoćnik gradonačelnika za finansije Emir Kovač izjavio je da su prihodi i primici Grada Zenice do kraja septembra ostvareni na nivou od 67 posto plana, uz upozorenje da prihodi ne prate rashode i da će se pojedini ugovori morati odgađati.
Umjesto da budžetski novac koristimo za poboljšanje kvaliteta života, infrastrukturu, sport i razvoj grada, sve više ćemo ga morati usmjeravati na saniranje problema koje smo dobili od “kapitalnih i generacijskih projekata”. I sve to često podržavaju i oni koji se sami ne griju na novi sistem, ali bez grižnje savjesti odlučuju koliko će njegovo održavanje koštati ostale građane.
Koliko je politika u Zenici izgubila dodir sa stvarnim problemima građana, najbolje pokazuje javna objava vijećnika BHI-KF-a Denana Pašalića:
„Očekujem u narednih 15 dana da će se SDA-ovci isključiti sa ‘Fudinog’ centralnog grijanja. Ne možete sebi dozvoliti da vas Fuadovi radijatori griju.“
Ako je ovo nivo ozbiljnosti s kojim se pristupa krizi grijanja, onda se ne trebamo čuditi rezultatima. Dok se građani pitaju kako će preživjeti zimu i platiti račune, jedan od vijećnika koji odlučuju o njihovoj sudbini bavi se time hoće li politički protivnici koristiti „Fuadove radijatore“.
Radijatori nisu Fuadovi. Toplana nije Fuadova. JP „Grijanje“ nije vlasništvo BHI-KF-a, SDA niti bilo koje druge političke stranke. To je sistem koji bi trebao postojati zbog građana, koji ga plaćaju i koji će na kraju snositi posljedice njegovog eventualnog finansijskog sloma.
Upravo je Fuad Kasumović godinama stvarao političko okruženje u kojem se svaka kritika doživljava kao neprijateljstvo, a politički suparnici predstavljaju kao simpatizeri SDA.
Nije sramota nemati novca za grijanje. Nije sramota ni odjaviti se sa sistema, jer više ne možete podnijeti finansijsko opterećenje. Sramota je takve ljude ismijavati, pogotovo kada ste dio vlasti koja je odgovorna za uslove u kojima su se našli.
Fuad Kasumović je godinama obećavao da nova Toplana donosi stabilno grijanje i sedam godina bez poskupljenja. Danas imamo povećanje od 106 posto, subvencije bez dugoročnog finansijskog rješenja, mogućnost masovnijeg odlaska korisnika i dva preduzeća čija budućnost zavisi od toga hoće li se ovaj sistem uopće moći održati.
I zato najveće pitanje nije koliko će grijanje koštati ove zime, nego koliko će nas u narednim godinama koštati političke odluke donesene tokom prethodne decenije.
Ali odgovornost ne završava samo na Kasumoviću i njegovim saradnicima. Veliki dio odgovornosti snose i Zeničani i Zeničanke koji kroz šest izbornih ciklusa daju povjerenje istoj političkoj garnituri. Naravno, oni koji su upozoravali na posljedice i nisu podržavali takvu politiku na kraju će plaćati isti račun.
Možemo se i dalje dijeliti na Fuadove, SDA-ove, plave, zelene, crvene, narandžaste… Možemo ismijavati one koji se odjavljuju, slaviti subvencije kao pobjedu i svake godine sazivati nove hitne sjednice.
Ako korisnici počnu napuštati javno grijanje, ako prihodi budu manji od očekivanih i ako budžet nastavi preuzimati sve veće obaveze, prije ili kasnije neko će morati platiti razliku. A taj neko neće biti ni Fuad Kasumović ni Denan Pašalić. Bit će to opet građani Zenice.
I oni koji su ovakvu politiku podržavali, i oni koji su godinama upozoravali da će njena cijena jednog dana doći na naplatu.
