Svi sveti (također Sesvete, Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi, koja se slavi 1. novembra, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve sedmice po Duhovima, te označuje završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine.
- Reklama -
Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u sedmici nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.) te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.
Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. novembar, kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom “Samhain”, koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.
- Reklama -
Papa je stoga izabrao 1. novembar kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu. U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.
U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. novembra.
Osim u Katoličkoj crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi.
Svi sveti (također Sesvete, Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi, koja se slavi 1. novembra, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve sedmice po Duhovima, te označuje završetak uskrsnoga dijela liturgijske godine.
- Reklama -
Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u sedmici nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.) te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.
Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. novembar, kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom “Samhain”, koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.
- Reklama -
Papa je stoga izabrao 1. novembar kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu. U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.
U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. novembra.
Osim u Katoličkoj crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi.
